OTKRIVENA TAJNA NJEGOŠEVE KAPELE: Mitropolit Joanikije osvetlio neispričanu istoriju Crne Gore
Od Njegoševog amaneta do borbe protiv rušitelja kapele – kako hram, poezija i duhovna snaga čuvaju identitet i veru naroda.
Litija od Sabornog hrama do Nemanjinog grada u čast Svetog Simeona Mirotočivog ujedinila je hiljade vernika.
Zvona Sabornog hrama u Podgorici oglasila su se snažno i svečano, podsećajući grad na koren iz kojeg je izrastao. Praznik Svetog Simeona Mirotočivog, patrona Mitropolije crnogorsko-primorske, ove godine proslavljen je nekoliko dana ranije, jer u crkvenom kalendaru (26. februar) pada u vreme Velikog posta. Molitveno i saborno, uz prisustvo arhijereja, sveštenstva, monaštva i hiljada vernih, Podgorica je još jednom posvedočila živu snagu svog duhovnog nasleđa.
Svečanost je započela svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kooju je služio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje mitropolita mileševskog Atanasija, zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija, budimljansko-nikšićkog Metodija, kao i episkopa delčevsko-kameničkog Marka iz Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije i vikarnog episkopa dioklijskog Pajsija. U hramu su se, u molitvenoj tišini i svečanom poretku, sabrali i predstavnici državnih i gradskih vlasti – predsednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i predsednik Skupštine Glavnog grada dr Jelena Borovinić Bojović.
Posle čitanja Jevanđelja sabranima se obratio episkop Marko, podsetivši da Sveti Simeon nije bio samo vladar i državnik, već čovek duboke i istrajne vere. Naglasio je da on nije jedini koji je napustio zemaljsku vlast, ali da je jedinstven po tome što je više zavoleo skromnu monašku keliju nego carsku palatu. U toj zameni mesta, da otac postane duhovni sin, da vladar postane monah – ogleda se veličina njegovog podviga.

Oslanjajući se na jevanđeljska blaženstva, vladika je poručio da smo „siromašni duhom bez Boga, a bogati sa Bogom“, te da je Božja pravda uvek satkana od ljubavi, milosrđa i praštanja. Jedina istinska pravda, naglasio je, pokazana je na Krstu Hristovom – u samožrtvenoj ljubavi.
- Visok je to kriterijum - rekao je episkop Marko, koji se stiče trudom, molitvom i podvigom, ali nas upravo tim putem Bog uzima u svoje naručje i ispravlja svaku nepravdu.
Na kraju liturgije, pred polazak litije, mitropolit Joanikije podsetio je da je Sveti Simeon bio veliki ratnik i državnik, ali pre svega čovek nepresušne vere. Nije bio bez greha – kao nijedan vladar – ali je znao da se kaje, da proliva suze i da vrlinama nadvlada slabosti. Upravo ta sposobnost pokajanja, istakao je, razlikuje svetitelja od pukog istorijskog junaka.
Govoreći o njegovoj istorijskoj misiji, mitropolit je podsetio na objedinjavanje Zete i Raške, oslobođenje naroda i postavljanje temelja državnog, kulturnog i duhovnog procvata, koji će u punoći zasijati u ličnosti Svetog Save. „Kada je to učinjeno kako Bog zapoveda“, naglasio je, „država je počela da napreduje u svakom pogledu.“ Potonje dinastije – Balšići, Crnojevići i Petrovići – doživljavale su sebe kao naslednike Nemanjića, čuvajući njihovu duhovnu i državotvornu tradiciju.
Posebno je pomenuo blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, koji je ustanovio litiju od hrama Hristovog Vaskrsenja do Nemanjinog grada, obnavljajući ne samo svetinje, već i narodno pamćenje i duhovno jedinstvo poverenog mu naroda u Crnoj Gori.
Po završetku Liturgije, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i više hiljada vernika – roditelja i dece – krenuli su u tradicionalni krsni hod od Sabornog hrama do Nemanjinog grada. Ikone su nošene visoko, barjaci su se lagano povijali, a molitveni poj stapao se sa koracima naroda koji je hodio istim putem kojim su, simbolično, hodile generacije pre njih.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Na Nemanjinom gradu osveštani su slavski darovi, a mitropolit Joanikije je u obraćanju istakao da svaka litija ima dublji smisao: ona je nastavak one prve litije na Cveti u Jerusalimu i simbol puta ka Nebeskom gradu, večnom Jerusalimu „koji je svima nama mati“. Taj put je, kako je naglasio, put Hristov – put Svetog Simeona i Svetog Save, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog – put ljubavi, žrtve i sabornosti.
Podsetio je i da se istog dana proslavlja Sveti Teodor Stratilat, čiji se deo moštiju čuva u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, te je blagoslovio sabrani narod i grad Podgoricu.
Podgorica nije bila samo administrativni centar, već mesto susreta istorije i večnosti. U molitvenom hodu, između hrama i Nemanjinog grada, ponovo je potvrđeno da se državnost i vera ne suprotstavljaju, već prožimaju – onda kada su utemeljene na pokajanju, ljubavi i spremnosti da se, poput Svetog Simeona, carska palata zameni tihom monaškom kelijom.
Od Njegoševog amaneta do borbe protiv rušitelja kapele – kako hram, poezija i duhovna snaga čuvaju identitet i veru naroda. Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik. Na prazničnoj službi u manastiru Ćelija Piperska naglašeno je koliko običaj pomirenja pre Božića osnažuje duhovnu snagu i motiviše na dobro. Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu. Budi deo Religija.rs zajednice.
Litija kao hod ka Nebeskom gradu
OTKRIVENA TAJNA NJEGOŠEVE KAPELE: Mitropolit Joanikije osvetlio neispričanu istoriju Crne Gore
OSUJEĆEN PLAN MOĆNIKA DA SE UMESTO SVETINJE PODIGNE AUTO-PERIONICA: Posle 20 godina čekanja, u Podgorici se gradi hram posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom
SVETLOST NA POČETKU GODINE: Poruka mitropolita Joanikija na prvoj liturgiji u 2026.
MITROPOLIT JOANIKIJE POSETIO BIVŠU MINISTARKU U KUĆNOM PRITVORU: Iz doma Vesne Bratić poslao važnu poruku
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
Ispred Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, verni narod, sveštenstvo i monaštvo proslavili su praznik Svetog apostola Marka, uz svetu litiju i molitveno jedinstvo, dok je mitropolit Joanikije pozvao na zajedništvo, razumevanje i delanje u dobru, bez obzira na razlike.
Dvodnevne svenarodne svečanosti u čast Svetog Simeona Mirotočivog završene su krsnim hodom koji je podsetio na snagu vere, značaj tradicije i neprekinuto trajanje svetorodne loze Nemanjića.
Povodom Pedesetnice i 220 godina Crkve Svete Trojice u budvanskom Starom gradu, vernici će uz liturgije, litiju, duhovnu akademiji i nastup crkvenog hora obeležiti ovaj duhovni praznik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.