OTKRIVENA TAJNA NJEGOŠEVE KAPELE: Mitropolit Joanikije osvetlio neispričanu istoriju Crne Gore
Od Njegoševog amaneta do borbe protiv rušitelja kapele – kako hram, poezija i duhovna snaga čuvaju identitet i veru naroda.
Uoči Božića, pahulje su prekrile kupole i stepeništa hrama, stvarajući idiličan prizor koji u tišini podseća vernike na duhovnu dubinu predstojećeg praznika.
U Podgorici, gradu u kojem snežne pahulje dolaze kao izuzetak, jutros je nebo podarilo retku čaroliju. Saborni hram Hristovog Vaskrsenja osvanuo je u zimskom ruhu – krovovi, kupole i stepeništa prekriveni su nežnom belinom, dok se sneg tiho spuštao, stvarajući prizor koji podseća na mirnu hrišćansku ikonu.
Idilična scena dolazi uoči jednog od najvećih hrišćanskih praznika - Božića. U tišini koju nose pahulje, čini se kao da sam hram poziva vernike da zastanu, da se umire i da osete duhovnu težinu pripreme za rođenje Bogomladenca Hrista. Svetlost koja se odbija od snega baca blagi kupole, dok se zvona, prigušena zimskim vazduhom, razlivaju gradom.
Ovakav prizor predstavlja retku privilegiju za Podgoričane. Sneg u glavnom gradu Crne Gore pojavljuje se tek povremeno, pa trenutak kada hram zasija u belini dobija dodatnu simboliku. Za vernike, svaki korak kroz sneg ka ulazu u hram ne označava samo fizički dolazak na molitvu, već i unutrašnje očišćenje, tiho sabiranje i pripremu srca za praznik.
Kako se Božić približava, Saborni hram, ogrnut snegom, podseća da se lepota vere često otkriva u jednostavnim, nenametljivim prizorima – poput pahulja koje tiho prekrivaju krovove, nalik milosti Božjoj koja se nenametljivo, ali postojano, izliva na one koji veruju.
Od Njegoševog amaneta do borbe protiv rušitelja kapele – kako hram, poezija i duhovna snaga čuvaju identitet i veru naroda.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
Posle dugog čekanja i bezbrojnih obraćanja, gradska skupština je konačno donela odluku kojom je ispunjena višegodišnja želja stanovnika podgoričkog naselja Konik.
Na prazničnoj službi u manastiru Ćelija Piperska naglašeno je koliko običaj pomirenja pre Božića osnažuje duhovnu snagu i motiviše na dobro.
Tokom posete Podgorici i Nikšiću, patrijarh srpski istakao je da Sveta Liturgija prevazilazi sve podele među ljudima.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.
U nedelju, 1. marta, biće osveštani krstovi i zvona hrama Svetog Save na Starom aerodromu, u prisustvu mitropolita Joanikija i brojnih vernika, čime izgradnja ulazi u posebno svečanu fazu.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.