Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Zvanični portal Mitropolije crnogorsko-primorske piše da o hilandarskoj lozi Svetog Simeona Mirotočivog postoji vekovno predanje. Kad je, kaže to predanje, od prestavljanja Svetog Simeona (13. februara 1200) proteklo sedam godina, i kad je Sveti Sava došao iz Karejske isposnice u manastir da bi pripremio prenos njegovih moštiju u Srbiju, hilandarski monasi su neutešno plakali. Tada se Sveti Simeon javi u snu igumanu Metodiju i kaže mu kako je potrebno da njegove mošti budu prenete na rodnu grudu, ali da će za utehu hilandarskom bratstvu iz njegovog praznog groba izniknuti loza. I dokle god ona bude rađala, dotle će i blagoslov njegov na Hilandaru da počiva.
Vekovna čuda loze Svetog Simeona
Inače, kako je objavila Zadužbina manastira Hilandara, zabeleženi su brojni pokušaji presađivanja čudotvorne loze Prepodobnog Simeona Mirotočivog, međutim do danas ona uspešno rađa samo u manastiru Hilandaru i u njegovom rodnom mestu, Podgorici.
SPC
Blaženopočivši mitropolit Amflohije zasadio je čudotvornu lozu Svetog Simeona pored Sabornog hrama u Podgorici
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije je ostavio i svedočanstvo, koje je rado vernom narodu pričao, o tome kako je iz Hilandara loza stigla u Podgoricu:
- Nedavno smo otkrili podatak da se hram Hristovog Vaskrsenja gradi na zemljištu koje je zapravo metoh manastira Hilandara. Hrisovulje Stefana Prvovenčanog, kralja Milutina i cara Dušana potvrđuju da su vo veku vekov Momišići, sa Zabjelom, sa Malim i Velikim brdom, metoh Carske lavre manastira Hilandara. I ne znajući za to, pre neku godinu bio sam u Hilandaru i zatražio od sabora staraca da mi daju jedan vlastar od loze Svetog Simeona Mirotočivog da ga prenesemo kod hrama u Podgorici - svedočio je mitropolit Amfilohije i dodao:
Molitve nadmašile pravila bratstva
- I meni to odobre starci. I toga dana, kad smo se vraćali, dok smo čekali brod, zajedno sa nama je bio otac Stefan, koji je i onda bio, a i sada je, protos Svete gore. Pita on mene: Šta čekamo, vladiko? Ja mu kažem da čekamo dok mi donesu iz manastira vlastar od loze. Koje loze, pita on. Od loze Svetog Simeona Mirotočivog, kažem ja. Otkud to, kaže on, postoji odluka bratstva Hilandara da niko ne sme od te loze da nosi bilo gde drugde.
Slušaj, oče Stefane, kažem ja, mi smo vama iz Podgorice dali Svetog Simeona, jer je to njegova kolevka. Zar nemamo pravo da nam date iz Hilandara makar jedan vlastar, kao uzdarje za Svetog Simeona? Slušaj, kaže vladiko: ja ću da se molim Bogu da se osuši taj vlastar. Slušaj, Stefane, kažem ja njemu, ja ću da se molim Bogu da se primi, pa da vidimo čija je jača molitva. I eno je, posle tri godine, pored hrama u Podgorici rodila loza Svetog Simeona - kazao je mitropolit Amfilohije.
Ova loza nije samo biljni ostatak manastira, već simbol trajne veze Svetog Simeona Mirotočivog sa njegovom rodnom zemljom i sa hilandarskim bratstvom, čija molitva i danas obnavlja čuda vekovima.
Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu.
Posle tvrdnji da se u vrhu Crkve govori o mogućem preuređenju crkvene nadležnosti na Primorju, Mitropolija crnogorsko-primorska objavila opširno objašnjenje i poručila da takva ideja nema nikakvo uporište.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Uz crkvene i državne počasti, dopremljene najdragocenije svetinje povezane sa Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, relikvije iz Hilandara i predmeti koji su vekovima čuvani daleko od očiju javnosti.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.