Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Zvanični portal Mitropolije crnogorsko-primorske piše da o hilandarskoj lozi Svetog Simeona Mirotočivog postoji vekovno predanje. Kad je, kaže to predanje, od prestavljanja Svetog Simeona (13. februara 1200) proteklo sedam godina, i kad je Sveti Sava došao iz Karejske isposnice u manastir da bi pripremio prenos njegovih moštiju u Srbiju, hilandarski monasi su neutešno plakali. Tada se Sveti Simeon javi u snu igumanu Metodiju i kaže mu kako je potrebno da njegove mošti budu prenete na rodnu grudu, ali da će za utehu hilandarskom bratstvu iz njegovog praznog groba izniknuti loza. I dokle god ona bude rađala, dotle će i blagoslov njegov na Hilandaru da počiva.
Vekovna čuda loze Svetog Simeona
Inače, kako je objavila Zadužbina manastira Hilandara, zabeleženi su brojni pokušaji presađivanja čudotvorne loze Prepodobnog Simeona Mirotočivog, međutim do danas ona uspešno rađa samo u manastiru Hilandaru i u njegovom rodnom mestu, Podgorici.
SPC
Blaženopočivši mitropolit Amflohije zasadio je čudotvornu lozu Svetog Simeona pored Sabornog hrama u Podgorici
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije je ostavio i svedočanstvo, koje je rado vernom narodu pričao, o tome kako je iz Hilandara loza stigla u Podgoricu:
- Nedavno smo otkrili podatak da se hram Hristovog Vaskrsenja gradi na zemljištu koje je zapravo metoh manastira Hilandara. Hrisovulje Stefana Prvovenčanog, kralja Milutina i cara Dušana potvrđuju da su vo veku vekov Momišići, sa Zabjelom, sa Malim i Velikim brdom, metoh Carske lavre manastira Hilandara. I ne znajući za to, pre neku godinu bio sam u Hilandaru i zatražio od sabora staraca da mi daju jedan vlastar od loze Svetog Simeona Mirotočivog da ga prenesemo kod hrama u Podgorici - svedočio je mitropolit Amfilohije i dodao:
Molitve nadmašile pravila bratstva
- I meni to odobre starci. I toga dana, kad smo se vraćali, dok smo čekali brod, zajedno sa nama je bio otac Stefan, koji je i onda bio, a i sada je, protos Svete gore. Pita on mene: Šta čekamo, vladiko? Ja mu kažem da čekamo dok mi donesu iz manastira vlastar od loze. Koje loze, pita on. Od loze Svetog Simeona Mirotočivog, kažem ja. Otkud to, kaže on, postoji odluka bratstva Hilandara da niko ne sme od te loze da nosi bilo gde drugde.
Slušaj, oče Stefane, kažem ja, mi smo vama iz Podgorice dali Svetog Simeona, jer je to njegova kolevka. Zar nemamo pravo da nam date iz Hilandara makar jedan vlastar, kao uzdarje za Svetog Simeona? Slušaj, kaže vladiko: ja ću da se molim Bogu da se osuši taj vlastar. Slušaj, Stefane, kažem ja njemu, ja ću da se molim Bogu da se primi, pa da vidimo čija je jača molitva. I eno je, posle tri godine, pored hrama u Podgorici rodila loza Svetog Simeona - kazao je mitropolit Amfilohije.
Ova loza nije samo biljni ostatak manastira, već simbol trajne veze Svetog Simeona Mirotočivog sa njegovom rodnom zemljom i sa hilandarskim bratstvom, čija molitva i danas obnavlja čuda vekovima.
Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu.
Posle tvrdnji da se u vrhu Crkve govori o mogućem preuređenju crkvene nadležnosti na Primorju, Mitropolija crnogorsko-primorska objavila opširno objašnjenje i poručila da takva ideja nema nikakvo uporište.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.