Carska lavra na Atosu čuva mnoge čudotvorne ikone, relikvije i spise, a jedno od najvećih svetinja je loza koju je posadio otac Svetog Save, a koja od tada čini čuda više od 800 godina. Ova loza, koja rađa bez zalivanja i tretiranja, pomogla je mnogima da dobiju potomstvo, a vernici je smatraju jednim od najvećih čuda Svete gore.
Na Svetoj gori je sve neobično jer u sebi ima čestice svetogorske svakodnevnice, bilo da je na tom tlu niklo ili je nastalo radom ruke monaha - dok su se molili.
Mnogobrojne čudotvorne ikone, relikvije i spise čuva ovaj sveti vrt, a delotvornost recepata, koji se 1.000 godina prenose s jedne generacije monaha na drugu, osetili su posetioci Hilandara služeći se u manastirskoj trpezi. Isticali su da naizgled prosto pripremljena jela imaju neverovatnu energetsku moć, a blagotvornost tako pripremljene hilandarske hrane na telo nije izostajala.
Poznavajući dobrobit i tradiciju jela, ali i ručno pravljenih lekova koji su duže od jednog milenijuma hranili i lečili svete oce, brojnim vernicima je poznato postojanje grožđa sa loze Svetog Simeona. Samoniklo ispred crkve posvećene Vavedenju Presvete Bogorodice, prazniku koji je ujedno i manastirska slava Hilandara, svojim plodovima skoro čitav milenijum čini čuda.
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Miloš Stojković
Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar, objašnjavajući istoriju loze otkriva čudesnu priču, koja je predstojala njenom rastu iz kamena.
- To je veliko čudo, koje pokazuje i dokazuje postojanje Boga i života nakon ovozemaljskog. Čudotvorno je sama iznikla iz kamena 1.207. godine - priča poverenik manastira Hilandar.
Kaže i da se ovo čudo dogodilo kada je Sveti Sava odlučio da nad moštima Svetog Simeona (Stefana-Nemanje) izmiri posvađanu braću Stefana i Vukana, tako što će mošti Svetog Simeona preneti u manastir Studenicu, gde je čin pomirenja bio planiran.
Youtube/WORLD OF ADVENTURES
Ovu odluku nisu sa blagoslovom dočekali monasi Svete gore.
- Monasi čitave Svete gore nisu se slagali sa tom odlukom. Smatrali su da bi ostanak moštiju na teritoriji Hilandara i Atosa predstavljao blagoslov za monahe i prisustvo svetitelja koji je pomagao svim manastirima Bogorodičinog vrta, pa nisu želeli da njegove mošti napuste ovaj sveti prostor -otkriva Miloš Stojković.
Priča postaje još čudesnija kada se u snu tadašnjeg igumana Hilandara pojavio Sveti Simeon i tom prilikom mu poručio da njegove mošti pusti, u zamenu za veliko čudo.
- Neposredno pre donošenja te odluke igumanu Metodiju se Sveti Simeon javio u snu i kazao mu: "Pusti moje mošti, neka odu u Srbiju, a ja ću kao znak prisustva i blagoslova srpskom narodu, monasima i celoj Svetoj gori vama podariti jedan plod, lozu"
Loza se ne zaliva i ne tretira, već tako kako je i izrasla rađa više od 800 godina i pomaže parovima bez dece da dobiju potomstvo.
- Na hiljade dece iz čitavog sveta - Grčke, Rusije, Gruzije, Srbije.... se rodilo pomoću ove loze. Ona je čudotvorna i pomaže bezdetnim bračnim parovima. Koristi se 40 dana, mimo redovnih postova, po specijalnom upustovu uz molitve. Uzimajući ih po malo od čitavog ploda i uz čitanje molitve i svetu vodu bezdetni parovi svedoče dobijanju dece. Ta deca su hilandarska, jer su rođena čudom i blagoslovom Božijim - zaključuje Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar.
Brojna čuda
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Simeonovoj lozi se pripisuje čudotvorna moć. Mnogo je svedočenja da je besplodnim supružnicima, koji su čvrsto verovali, darovala porod. Najpoznatiji takav slučaj zbio se u 16. veku kada je solunski paša, blagodareći ovom grožđu, dobio naslednika.
U znak zahvalnosti, on je 1.582. godine poklonio Hilandaru veliko imanje van granica Svete Gore, zvano Kakovo, s kojeg manastiru i danas pristižu najveći prinosi. Čak je i svog sina poslao da bude monah u Hilandaru, ali su ga hilandarci odgovoriliod toga videvši da mu nije milo.
Svakome ko zatraži, Hilandarci daju ovo grožđe sa uputstvom za upotrebu.
Simeonovu lozu Svetogorci smatraju jednim od svoja tri najveća čuda i veruju da će nastupiti kraj vremena kada ona bude uvenula.
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mnoge porodice su pronašle utehu i spas u manastiru Tumane, gde su nakon iskrenih molitvi i razgovora sa duhovnicima doživeli čuda, poput bračnog para Jevtić koji su, nakon gubitka blizanaca, postali roditelj male Darije.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.