Carska lavra na Atosu čuva mnoge čudotvorne ikone, relikvije i spise, a jedno od najvećih svetinja je loza koju je posadio otac Svetog Save, a koja od tada čini čuda više od 800 godina. Ova loza, koja rađa bez zalivanja i tretiranja, pomogla je mnogima da dobiju potomstvo, a vernici je smatraju jednim od najvećih čuda Svete gore.
Na Svetoj gori je sve neobično jer u sebi ima čestice svetogorske svakodnevnice, bilo da je na tom tlu niklo ili je nastalo radom ruke monaha - dok su se molili.
Mnogobrojne čudotvorne ikone, relikvije i spise čuva ovaj sveti vrt, a delotvornost recepata, koji se 1.000 godina prenose s jedne generacije monaha na drugu, osetili su posetioci Hilandara služeći se u manastirskoj trpezi. Isticali su da naizgled prosto pripremljena jela imaju neverovatnu energetsku moć, a blagotvornost tako pripremljene hilandarske hrane na telo nije izostajala.
Poznavajući dobrobit i tradiciju jela, ali i ručno pravljenih lekova koji su duže od jednog milenijuma hranili i lečili svete oce, brojnim vernicima je poznato postojanje grožđa sa loze Svetog Simeona. Samoniklo ispred crkve posvećene Vavedenju Presvete Bogorodice, prazniku koji je ujedno i manastirska slava Hilandara, svojim plodovima skoro čitav milenijum čini čuda.
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Miloš Stojković
Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar, objašnjavajući istoriju loze otkriva čudesnu priču, koja je predstojala njenom rastu iz kamena.
- To je veliko čudo, koje pokazuje i dokazuje postojanje Boga i života nakon ovozemaljskog. Čudotvorno je sama iznikla iz kamena 1.207. godine - priča poverenik manastira Hilandar.
Kaže i da se ovo čudo dogodilo kada je Sveti Sava odlučio da nad moštima Svetog Simeona (Stefana-Nemanje) izmiri posvađanu braću Stefana i Vukana, tako što će mošti Svetog Simeona preneti u manastir Studenicu, gde je čin pomirenja bio planiran.
Youtube/WORLD OF ADVENTURES
Ovu odluku nisu sa blagoslovom dočekali monasi Svete gore.
- Monasi čitave Svete gore nisu se slagali sa tom odlukom. Smatrali su da bi ostanak moštiju na teritoriji Hilandara i Atosa predstavljao blagoslov za monahe i prisustvo svetitelja koji je pomagao svim manastirima Bogorodičinog vrta, pa nisu želeli da njegove mošti napuste ovaj sveti prostor -otkriva Miloš Stojković.
Priča postaje još čudesnija kada se u snu tadašnjeg igumana Hilandara pojavio Sveti Simeon i tom prilikom mu poručio da njegove mošti pusti, u zamenu za veliko čudo.
- Neposredno pre donošenja te odluke igumanu Metodiju se Sveti Simeon javio u snu i kazao mu: "Pusti moje mošti, neka odu u Srbiju, a ja ću kao znak prisustva i blagoslova srpskom narodu, monasima i celoj Svetoj gori vama podariti jedan plod, lozu"
Loza se ne zaliva i ne tretira, već tako kako je i izrasla rađa više od 800 godina i pomaže parovima bez dece da dobiju potomstvo.
- Na hiljade dece iz čitavog sveta - Grčke, Rusije, Gruzije, Srbije.... se rodilo pomoću ove loze. Ona je čudotvorna i pomaže bezdetnim bračnim parovima. Koristi se 40 dana, mimo redovnih postova, po specijalnom upustovu uz molitve. Uzimajući ih po malo od čitavog ploda i uz čitanje molitve i svetu vodu bezdetni parovi svedoče dobijanju dece. Ta deca su hilandarska, jer su rođena čudom i blagoslovom Božijim - zaključuje Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar.
Brojna čuda
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Simeonovoj lozi se pripisuje čudotvorna moć. Mnogo je svedočenja da je besplodnim supružnicima, koji su čvrsto verovali, darovala porod. Najpoznatiji takav slučaj zbio se u 16. veku kada je solunski paša, blagodareći ovom grožđu, dobio naslednika.
U znak zahvalnosti, on je 1.582. godine poklonio Hilandaru veliko imanje van granica Svete Gore, zvano Kakovo, s kojeg manastiru i danas pristižu najveći prinosi. Čak je i svog sina poslao da bude monah u Hilandaru, ali su ga hilandarci odgovoriliod toga videvši da mu nije milo.
Svakome ko zatraži, Hilandarci daju ovo grožđe sa uputstvom za upotrebu.
Simeonovu lozu Svetogorci smatraju jednim od svoja tri najveća čuda i veruju da će nastupiti kraj vremena kada ona bude uvenula.
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.