Carska lavra na Atosu čuva mnoge čudotvorne ikone, relikvije i spise, a jedno od najvećih svetinja je loza koju je posadio otac Svetog Save, a koja od tada čini čuda više od 800 godina. Ova loza, koja rađa bez zalivanja i tretiranja, pomogla je mnogima da dobiju potomstvo, a vernici je smatraju jednim od najvećih čuda Svete gore.
Na Svetoj gori je sve neobično jer u sebi ima čestice svetogorske svakodnevnice, bilo da je na tom tlu niklo ili je nastalo radom ruke monaha - dok su se molili.
Mnogobrojne čudotvorne ikone, relikvije i spise čuva ovaj sveti vrt, a delotvornost recepata, koji se 1.000 godina prenose s jedne generacije monaha na drugu, osetili su posetioci Hilandara služeći se u manastirskoj trpezi. Isticali su da naizgled prosto pripremljena jela imaju neverovatnu energetsku moć, a blagotvornost tako pripremljene hilandarske hrane na telo nije izostajala.
Poznavajući dobrobit i tradiciju jela, ali i ručno pravljenih lekova koji su duže od jednog milenijuma hranili i lečili svete oce, brojnim vernicima je poznato postojanje grožđa sa loze Svetog Simeona. Samoniklo ispred crkve posvećene Vavedenju Presvete Bogorodice, prazniku koji je ujedno i manastirska slava Hilandara, svojim plodovima skoro čitav milenijum čini čuda.
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Miloš Stojković
Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar, objašnjavajući istoriju loze otkriva čudesnu priču, koja je predstojala njenom rastu iz kamena.
- To je veliko čudo, koje pokazuje i dokazuje postojanje Boga i života nakon ovozemaljskog. Čudotvorno je sama iznikla iz kamena 1.207. godine - priča poverenik manastira Hilandar.
Kaže i da se ovo čudo dogodilo kada je Sveti Sava odlučio da nad moštima Svetog Simeona (Stefana-Nemanje) izmiri posvađanu braću Stefana i Vukana, tako što će mošti Svetog Simeona preneti u manastir Studenicu, gde je čin pomirenja bio planiran.
Youtube/WORLD OF ADVENTURES
Ovu odluku nisu sa blagoslovom dočekali monasi Svete gore.
- Monasi čitave Svete gore nisu se slagali sa tom odlukom. Smatrali su da bi ostanak moštiju na teritoriji Hilandara i Atosa predstavljao blagoslov za monahe i prisustvo svetitelja koji je pomagao svim manastirima Bogorodičinog vrta, pa nisu želeli da njegove mošti napuste ovaj sveti prostor -otkriva Miloš Stojković.
Priča postaje još čudesnija kada se u snu tadašnjeg igumana Hilandara pojavio Sveti Simeon i tom prilikom mu poručio da njegove mošti pusti, u zamenu za veliko čudo.
- Neposredno pre donošenja te odluke igumanu Metodiju se Sveti Simeon javio u snu i kazao mu: "Pusti moje mošti, neka odu u Srbiju, a ja ću kao znak prisustva i blagoslova srpskom narodu, monasima i celoj Svetoj gori vama podariti jedan plod, lozu"
Loza se ne zaliva i ne tretira, već tako kako je i izrasla rađa više od 800 godina i pomaže parovima bez dece da dobiju potomstvo.
- Na hiljade dece iz čitavog sveta - Grčke, Rusije, Gruzije, Srbije.... se rodilo pomoću ove loze. Ona je čudotvorna i pomaže bezdetnim bračnim parovima. Koristi se 40 dana, mimo redovnih postova, po specijalnom upustovu uz molitve. Uzimajući ih po malo od čitavog ploda i uz čitanje molitve i svetu vodu bezdetni parovi svedoče dobijanju dece. Ta deca su hilandarska, jer su rođena čudom i blagoslovom Božijim - zaključuje Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar.
Brojna čuda
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Simeonovoj lozi se pripisuje čudotvorna moć. Mnogo je svedočenja da je besplodnim supružnicima, koji su čvrsto verovali, darovala porod. Najpoznatiji takav slučaj zbio se u 16. veku kada je solunski paša, blagodareći ovom grožđu, dobio naslednika.
U znak zahvalnosti, on je 1.582. godine poklonio Hilandaru veliko imanje van granica Svete Gore, zvano Kakovo, s kojeg manastiru i danas pristižu najveći prinosi. Čak je i svog sina poslao da bude monah u Hilandaru, ali su ga hilandarci odgovoriliod toga videvši da mu nije milo.
Svakome ko zatraži, Hilandarci daju ovo grožđe sa uputstvom za upotrebu.
Simeonovu lozu Svetogorci smatraju jednim od svoja tri najveća čuda i veruju da će nastupiti kraj vremena kada ona bude uvenula.
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.