Carska lavra na Atosu čuva mnoge čudotvorne ikone, relikvije i spise, a jedno od najvećih svetinja je loza koju je posadio otac Svetog Save, a koja od tada čini čuda više od 800 godina. Ova loza, koja rađa bez zalivanja i tretiranja, pomogla je mnogima da dobiju potomstvo, a vernici je smatraju jednim od najvećih čuda Svete gore.
Na Svetoj gori je sve neobično jer u sebi ima čestice svetogorske svakodnevnice, bilo da je na tom tlu niklo ili je nastalo radom ruke monaha - dok su se molili.
Mnogobrojne čudotvorne ikone, relikvije i spise čuva ovaj sveti vrt, a delotvornost recepata, koji se 1.000 godina prenose s jedne generacije monaha na drugu, osetili su posetioci Hilandara služeći se u manastirskoj trpezi. Isticali su da naizgled prosto pripremljena jela imaju neverovatnu energetsku moć, a blagotvornost tako pripremljene hilandarske hrane na telo nije izostajala.
Poznavajući dobrobit i tradiciju jela, ali i ručno pravljenih lekova koji su duže od jednog milenijuma hranili i lečili svete oce, brojnim vernicima je poznato postojanje grožđa sa loze Svetog Simeona. Samoniklo ispred crkve posvećene Vavedenju Presvete Bogorodice, prazniku koji je ujedno i manastirska slava Hilandara, svojim plodovima skoro čitav milenijum čini čuda.
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Miloš Stojković
Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar, objašnjavajući istoriju loze otkriva čudesnu priču, koja je predstojala njenom rastu iz kamena.
- To je veliko čudo, koje pokazuje i dokazuje postojanje Boga i života nakon ovozemaljskog. Čudotvorno je sama iznikla iz kamena 1.207. godine - priča poverenik manastira Hilandar.
Kaže i da se ovo čudo dogodilo kada je Sveti Sava odlučio da nad moštima Svetog Simeona (Stefana-Nemanje) izmiri posvađanu braću Stefana i Vukana, tako što će mošti Svetog Simeona preneti u manastir Studenicu, gde je čin pomirenja bio planiran.
Youtube/WORLD OF ADVENTURES
Ovu odluku nisu sa blagoslovom dočekali monasi Svete gore.
- Monasi čitave Svete gore nisu se slagali sa tom odlukom. Smatrali su da bi ostanak moštiju na teritoriji Hilandara i Atosa predstavljao blagoslov za monahe i prisustvo svetitelja koji je pomagao svim manastirima Bogorodičinog vrta, pa nisu želeli da njegove mošti napuste ovaj sveti prostor -otkriva Miloš Stojković.
Priča postaje još čudesnija kada se u snu tadašnjeg igumana Hilandara pojavio Sveti Simeon i tom prilikom mu poručio da njegove mošti pusti, u zamenu za veliko čudo.
- Neposredno pre donošenja te odluke igumanu Metodiju se Sveti Simeon javio u snu i kazao mu: "Pusti moje mošti, neka odu u Srbiju, a ja ću kao znak prisustva i blagoslova srpskom narodu, monasima i celoj Svetoj gori vama podariti jedan plod, lozu"
Loza se ne zaliva i ne tretira, već tako kako je i izrasla rađa više od 800 godina i pomaže parovima bez dece da dobiju potomstvo.
- Na hiljade dece iz čitavog sveta - Grčke, Rusije, Gruzije, Srbije.... se rodilo pomoću ove loze. Ona je čudotvorna i pomaže bezdetnim bračnim parovima. Koristi se 40 dana, mimo redovnih postova, po specijalnom upustovu uz molitve. Uzimajući ih po malo od čitavog ploda i uz čitanje molitve i svetu vodu bezdetni parovi svedoče dobijanju dece. Ta deca su hilandarska, jer su rođena čudom i blagoslovom Božijim - zaključuje Miloš Stojković, poverenik manastira Hilandar.
Brojna čuda
Printscreen/Youtube/BalkanTrip TV
Simeonovoj lozi se pripisuje čudotvorna moć. Mnogo je svedočenja da je besplodnim supružnicima, koji su čvrsto verovali, darovala porod. Najpoznatiji takav slučaj zbio se u 16. veku kada je solunski paša, blagodareći ovom grožđu, dobio naslednika.
U znak zahvalnosti, on je 1.582. godine poklonio Hilandaru veliko imanje van granica Svete Gore, zvano Kakovo, s kojeg manastiru i danas pristižu najveći prinosi. Čak je i svog sina poslao da bude monah u Hilandaru, ali su ga hilandarci odgovoriliod toga videvši da mu nije milo.
Svakome ko zatraži, Hilandarci daju ovo grožđe sa uputstvom za upotrebu.
Simeonovu lozu Svetogorci smatraju jednim od svoja tri najveća čuda i veruju da će nastupiti kraj vremena kada ona bude uvenula.
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Dok tlo podrhtava, monasi sa Atosa podsećaju na snagu vere i molitve u suočavanju sa izazovima – da li je serija zemljotresa samo prirodni fenomen ili opomena na dublje duhovne istine?
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Mnoge porodice su pronašle utehu i spas u manastiru Tumane, gde su nakon iskrenih molitvi i razgovora sa duhovnicima doživeli čuda, poput bračnog para Jevtić koji su, nakon gubitka blizanaca, postali roditelj male Darije.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.