Osim po spokoju, koji nije lako opisati, Sveta gora je poznata i po starim receptima, koji su othranili generacije monaha koji se neprestano mole na poluostrvu Atos.
Ishrana monaha sa Hilandra usklađena je s crkvenim postovima i tradicijom, a obiluje vitaminima i vlaknima. Iako nikada ne jedu meso, a u vreme Velikog posta obroci su samo jednom dnevno, ne osećaju glad. Mnogi su se uverili da je na ovom svetom mestu hrana preukusna, uprkos rigoroznom jelovniku. Jeromonah Onufrije, kuvar sa Svete gore, sabrao je sve svoje recepte u jednu knjigu.
Poznato je da se borba sa nečistim silama, strastima i grešnim životom može voditi isključivo najjačim oružjem molitvom i postom. Monaški podvig sastoji se u postu bdenju, molitvi, pa je i sama trpeza na Svetoj gori prava monaška i uglavnom posna.
Otac Onufrije, prvi je monah sa Hilandara koji je rešio da tajne manastirske kuhinje pretoči u "Svetogorski kuvar" otkrio je da je hrana "začinjena" molitvom i ljubavlju.
Svetogorci nikada ne jedu meso i najveći "mrs" na Svetoj gori sastoji se od ribe, jaja i mlečnih proizvoda ali samo u određene dane, uglavnom o velikim praznicima i nedeljom. Za vreme četiri ustanovljena posta (velikog-časnog, uspenskog, Božićnog i Petrovskog) ulje se razrešava samo subotom i nedeljom.
Post i uzdržanje su neophodni za sve hrišćane naročito za monahe, koji uz redovne postove sredom i petkom poste i ponedeljkom. Ostalim danima uz jela na ulju na trpeza se nalazi i dobro svetogorsko vino koje održava zdravlje bratije.
Odabrana hrana, bogata vlaknima
Poklonici ne treba da strahuju da će u svetogorskim manastirima gladovati, hrana je uvek odabrana, zdrava, bogata vitaminima, i vlaknima i najčešće ukusno spremljena.
Tokom velike nedelje pred Vaskrs post je veoma strog, obroci su samo jednom dnevno, ali se gostima razrešava da se uteše hlebom i čajem. Svetogorci sami pripremaju hleb, a taj manastirski hleb je veoma ukusan bogatim različitim žitaricama i bez štetnih aditiva. Gotovo uvek na trpezi su prisutne masline, koje su uz hleb osnovna monaška hrana koja se koristi i u dane posta.
Shutterstock
Sveta gora
Svetogorci dosta koriste voće i povrće, a ribu najčešće peku u širokim tepsijama od kojih su neke veoma stare. U svetogorskim trpezama nije dozvoljen razgovor poklonika. Sluša se žitije ili poučan tekst iz svetootačkih knjiga. Tome prethodi zajednička molitva posle koje svi započinju obrok, a vino piju tek kada to blagoslovi iguman uz zvuk zvona.
Uobičajena su dva obroka dnevno, jedan najčešće odmah posle liturgije, a drugi posle večernjeg bogosluženja. Oni koji se pripremaju za sveto pričešće moraju na vreme saopštiti monahu trpezarcu da će jesti na vodi.
Svetogorski kuvar
"Ovim kuvarom želim da približim i dočaram Svetu Goru svima onima koji nisu u mogućnosti da je posete, a pre svega našim sestrama i majkama koje su othranile buduće svetogorske monahe", kaže jeromonah Onufrije.
Godinama pripremajući monašku hranu u skladu s drevnim hilandarskim recepturama, otac Onufrije je posvećeno istraživao i raznovrsnost trpeze drugih monaških zajednica na Svetoj Gori. Diveći se istovremenoj jednostavnosti pripreme, bogatstvu ukusa i okrepljujućoj snazi svetogorskih jela, upijao je i doživljaje i znanja koji su se prelili izvan granica kulinarskih iskustava i pretvorili se u otkrića detalja iz života svetogorskih monaha koje je preneo u ovaj jedinstveni kuvar.
1. Posne piroške sa sojinim sirom
Spremaju se i koriste kada je post razrešen na ulju.
Sastojci:
- 1 kg belog brašna
- 20 gr suvog kvasca
- soli
- šećera
- mlake vode
Priprema:
Brašno, kvasac, šećer, so i voda se zamese u finu ujednačenu masu, tako da se odlepljuje od posude. Zatim se smesa ostavi oko 1h da odleži. Sve se izruči na drvenu ploču, razvije se i seče na kvadratiće. U svaki komadić se zavije malo sojinog tofu sir koji se predhodno iseče na štanglice. Svaki komad se uvije u testo i prži na vrelom ulju.
2. Hilandarske pljeskavice
Sastojci:
- 300 gr soje u ljuspicama
- 2 glavice crnog luka
- začini
- brašno
Priprema:
Soju u ljuspicama držati potopljenu u vreloj vodi 5 minuta, a potom je dobro iscediti. Luk iseckati što sitnije i dodati u smesu od soje. Zatim začiniti po ukusu (so, biber, vegeta, trave kao što su bosiljak, peršun, origano i slično u zavisnosti od vašeg ukusu). Dodati brašno tako da se mogu umesiti pljeskavice. Pržiti na maslinovom ulju i servirati uz pomfrit ili pire krompir.
U vreme kada nije post i žele mrsnu hranu monasi ovoj smesi dodaju i dva cela jajeta.
Zamesi se 1 kg brašna sa kvasacem i vodom u testo koje se ostavi da uskisne oko jedan sat. Testo je potrebno zamesiti nešto tvrđe kao za hleb. Zatim se premesi i ostavi još 10 minuta da odstoji. Od ove smese se odvoji pet loptica od po 200 grama. Svaki komad se dobro razvije. Tokom razvijanja se maže maslinovim uljem sve dok ne počne da se fino tegli pod prstima.
Nadev ćete napraviti tako što ćete iseckati masline na što sitnije komade, pa ih pomešajte sa crnim lukom u kečapom, te posolite po želji.
Nadev se nanosi na testo, a zatim se testo umota u rolnice koje se zatvore na krajevima i lagano rukom pritisnu da se ne spljošte. Postave se u pleh koji je namazan maslinovim uljem i peku na temperaturi od 220 °C.
Pročitajte i druge vesti vezane za mrsnu i posnu hranu na našoj rubrici recepti.
Uživajte u autentičnom receptu svetogorskih monaha uz ovaj jednostavan i ukusan obrok od ribe i pirinča u kom se savršeno nadopunjuju ukusi pažljivo odabranih začina.
Kada je Sveti Sava Nemanjić došao do kivota da se pokloni moštima onoga ko mu je bio duhovni uzor, igumanski štap Svetog Save Osvećenog je pao. I to se za tri dana desilo tri puta. To monasima nije bilo ništa čudno dok ikona Majke Božije Mlekopitateljice nije sišla sa trona i krenula mu u susret.
Prema predanju, ovu ikonu je lično ikonopisao Apostol Luka. Ikonopisana je na osnovu istine Jevanđelja: da je Presveta Bogomajka dojila ovaploćenog Gospoda Hrista kao Sina Svoga, što je ona žena u Jevanđelju ispovedila rečima upućenim Hristu: "Blažena utroba koja Te je nosila, i dojke koje si sisao" (Lk 11,27).
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.