Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Manastirska kuhinja vekovima je sinonim za jednostavnost, kvalitet i neprevaziđen ukus. Hrana pripremljena u miru monaških zidina, ne samo da zadovoljava telo, već hrani i dušu, odražavajući savršenu harmoniju između prirode, rada i molitve.
Ono što jela iz manastira čini posebnim nije samo pažljivo odabrana receptura, već i ljubav i posvećenost koje monasi unose u pripremu obroka. Na trpezi, koja je često plod sopstvenog rada, neretko se oseća duh prošlih vremena, kada je hrana bila jednostavna, ali bogata puninom ukusa.
Dok uživamo u tim jelima, postajemo deo dublje priče – priče o verovanju da je svaka namirnica dar Božiji i da se u njoj odražava Njegova promisao. Njen smisao nije samo u uživanju, već i u izražavanju zahvalnosti Stvoritelju.
Printscreen/YouTube/4E TV
Manastirska trpeza
Kuvari sa Svete gore, čije umeće je vekovima prenošeno s generacije na generaciju, otkrivaju tajne svog kulinarskog zanata. Kako prenosi grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr, njihovi saveti nisu samo uputstva za kuvanje, već i životne lekcije o skromnosti i povezanosti s prirodom:
Kvalitet maslinovog ulja: Na Svetoj gori maslinovo ulje nije samo sastojak, već blagoslov i znak Božije milosti. Monasi preporučuju korišćenje blagog i prirodnog maslinovog ulja koje doprinosi ukusu i čuva zdravlje.
Spora priprema: Kuvanje na tihoj vatri simbolizuje strpljenje i podseća na potrebu za smirenjem i molitvom tokom svakodnevnih aktivnosti. Daje vremena da se ukusi sjedine u savršenoj harmoniji. Ovo nije samo tehnika, već način razmišljanja – sve što je vredno zahteva vreme.
Umerenost s začinima: Bosiljak, timijan i origano koriste se pažljivo, tako da istaknu, a ne sakriju prirodne ukuse namirnica. Ravnoteža je ključna – u kuhinji, kao i u životu.
Svežina sastojaka: Monasi biraju samo sezonske i lokalne proizvode, verujući da priroda u svako doba godine nudi ono što je telu najpotrebnije.
Priprema namirnica: Temeljna priprema, od pranja povrća do mariniranja, odaje poštovanje prema svakom plodu rada. Ovo je izraz pažnje i zahvalnosti prema svemu što dolazi iz prirode.
Printscreen/YouTube/4E TV
Manastirska trpeza
U manastirskim kuhinjama nema žurbe niti preterivanja. Svaka priprema je radost u kojoj se spajaju rad, vera i ljubav. Na taj način, jednostavno jelo postaje prava duhovna gozba, a svaki zalogaj prilika za izražavanje zahvalnosti Bogu i uzdizanje uma i srca.
Tradicionalni recept sa svetog brda Atosa, sjedinjuje ukus leblebije sa aromom crnog luka, bibera, tucane paprike, peršuna i bosiljka, a kombinacija senfa i maslinovog ulja dodaje dodatnu raskoš.
Uživajte u autentičnom receptu svetogorskih monaha uz ovaj jednostavan i ukusan obrok od ribe i pirinča u kom se savršeno nadopunjuju ukusi pažljivo odabranih začina.
Zdrav, ukusan i potpuno prilagođen pravilima Božićnog posta, ovaj lagani namaz od avokada idealan je za sve prilike – od brzog doručka do elegantne užine uz posne grickalice.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Post nije samo uzdržavanje od hrane već i put ka duhovnoj čistoti i spasenju. U svojoj poslanici iz 1930. godine, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović obratio se vernicima, razjašnjavajući pravila i smisao posta, ali i upozoravajući na opasnosti gordosti i formalizma.
Sveštenik Vladislav Vučanović iz Prijedora najluđu noć naziva idolopokloničkim praznikom, u suprotnosti s hrišćanskim vrednostima. Njegov apel, potkrepljen duhovnim objašnjenjem i strogim pravilima posta, pokrenuo je raspravu o značenju ovog praznika.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.