SOLUNSKE KOCKICE KOJE OSVAJAJU SVA ČULA: Hrskave spolja, neodoljivo mekane i sočne iznutra
Bez mleka, jaja i ulja, ova brza poslastica kombinuje jabuke, bademe i citrusne note u savršenom ukusu posta.
Post nije samo uzdržavanje od hrane već i put ka duhovnoj čistoti i spasenju. U svojoj poslanici iz 1930. godine, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović obratio se vernicima, razjašnjavajući pravila i smisao posta, ali i upozoravajući na opasnosti gordosti i formalizma.
U svetlu večnih vrednosti pravoslavlja, post se ne shvata samo kao telesno uzdržanje već i kao duhovna disciplina, kroz koju se vera, nada i ljubav utemeljuju u svakodnevnom životu vernika. Međutim, u ovom svetu prepunom nesuglasica i različitih tumačenja, čak i sveta pravila Crkve mogu postati povod za rasprave.
Takve situacije, vezane za pravila posta i njihova tumačenja, nisu prisutne samo danas. Bilo ih je i u prethodnim decenijama i vekovima. Zbog toga je Sveti Vladika Nikolaj Velimirović u martu 1930. godine morao da se obrati vernicima, unoseći jasnoću i smirenje svojim rečima.
Njegova poslanica nosi snažnu poruku o jedinstvu Crkve, potrebi za poslušnošću prema svetootačkim pravilima i opomeni da gordost i javno pokazivanje posta nemaju vrednosti pred Bogom.

„Čujem da je tamo nastala nekakva svađa među pravoslavnim hrišćanima, odnosno posta, pa se neki pozivaju na mene, kao da sam ja rekao da ne treba držati postove crkvom propisane. Zato te ljubazno molim da objaviš kako znaš onima koji se prepiru sledeće. Sve postove treba držati, kako je sveta crkva preko svetih otaca uredila i to“, napisao je Sveti Vladika Nikolaj u svojoj poslanici, a potom pojasnio:
„Četiri velika posta. Uz to, svaku sredu i petak preko cele godine. Razrešenja za sredu i petak postoje samo od Božića do Krstovdana, Svetle sedmice i Bele nedelje.
Još se posti i Usekovanje i Krstovdan. Ovo važi i za sve pravoslavne hrišćane, izuzev teško bolesnih i male dece, odojčadi. Ako li neko hoće radi grehova svojih da primi i veći post, nego što je crkva propisala, tomu se dozvoljava.
Ali obično takav post se nalaže od strane sveštenika posle ispovesti. Onaj koji želi da posti i preko propisanih pravila, neka se time ne hvali. I neka niko ne zna osim njega i sveštenika koji ga ispovedio.
‘I otac moj nebeski, koji vidi tajno, platiće ti javno’, rekao je Gospod. Ako se neko hvali postom, nema koristi od tog posta. Ako neko posti s gordošću i nema smirenja, nema koristi ni od tog posta.
Ako neko odbacuje post, taj je anatema. Post, molitva i milostinja, tri su osnovne zapovesti apostolske, koje odgovaraju veri, nadi i ljubavi. Ko hoće da bude oprošten od greha, mora sve ovo držati, a ne jedno držati, a drugo odbaciti.
Sve ovo što sam napisao, zna i svaki pravoslavni sveštenik. Treba svako da pita svoga sveštenika, i on će mu kazati. Samo gordost goni neke da meni pišu.
Onaj ko ima vodu u selu, ne ide po vodu preko deset brda. U svemu treba slušati Crkvu Božiju i ne zanositi se svojim mislima. Jer, ako su tvoje misli protiv onoga što je Crkvom propisano, onda su te misli od đavola.
Kome si ti otvorio vrata na duši svojoj, pa se on uvukao i takve misli položio u dušu tvoju. Ima ljudi koji poste da ih vide ljudi, iz gordosti. Takav post Bog ne prima. Ima opet drugih koji poste zbog neke bolesti, po naredbi lekara. I takav post nije za dušu, nego za telo.
A opet ima i ljudi koji poste radi spasenja i Carstva Božjega. Takav post je od velike vrednosti. Samo da se niko ne hvali svojim postom, jer ko posti, Bogu posti, a ne ljudima. U tom smislu, ja sam govorio kad sam bio među vama i drugačije nisam mogao govoriti. Tako sam opisao post kako u prologu i u duhovnoj lirici. Ako je neko drugačije razumeo, pogrešno je razumeo. Taj neka sad ovo čuje i neka se popravi.
Popraviti se nikad nije dockan, dok duša ne izađe iz tela. Ako ostane uporan, ogrešiće se o Božju zapovest, onda gubi dušu svoju. A šta nam vredi da ceo svet dobijemo, a dušu izgubimo? To nam je jedino blago s kojim ćemo poći pred Sudiju pravednoga.
Onome ko posluša ove reči, ne moje, nego svetitelja Božijih, neka Bog milostivi da blagodat svoju sada i navek“, zaključio je Sveti Vladika Nikolaj uz hrišćansko „amin“.
Završavajući svoje obraćanje, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović podseća da su post, molitva i milostinja temelji hrišćanskog života. Međutim, bez smirenja, te vrline gube svoju snagu, jer nisu ukorenjene u ljubavi prema Bogu i bližnjem. Njegove reči nas uče da je pravi post onaj koji ostaje skriven ljudima. Iako je Crkva propisala pravila i razrešenja posta, suština nije u formalnosti već u čistoći srca i iskrenosti pred Bogom. Samo tada će naš trud biti blagosloven i doneti plodove na putu ka Carstvu nebeskom.


Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski uputio je iz manastira Mileševe arhipastirsku poruku vernom narodu na početku četrdesetodnevnog uzdržanja na putu kojim idemo u susret Božiću.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Sve češće se dešava da ljudi postove svede isključivo na izmenjen jelovnik.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Narodni običaji su bogati, ali protojerej Aleksandar Šmeman objašnjava da suština vere nije u pravilima, već u onome što se menja u čoveku iznutra.