Post nije samo uzdržavanje od hrane već i put ka duhovnoj čistoti i spasenju. U svojoj poslanici iz 1930. godine, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović obratio se vernicima, razjašnjavajući pravila i smisao posta, ali i upozoravajući na opasnosti gordosti i formalizma.
U svetlu večnih vrednosti pravoslavlja, post se ne shvata samo kao telesno uzdržanje već i kao duhovna disciplina, kroz koju se vera, nada i ljubav utemeljuju u svakodnevnom životu vernika. Međutim, u ovom svetu prepunom nesuglasica i različitih tumačenja, čak i sveta pravila Crkve mogu postati povod za rasprave.
Takve situacije, vezane za pravila posta i njihova tumačenja, nisu prisutne samo danas. Bilo ih je i u prethodnim decenijama i vekovima. Zbog toga je Sveti Vladika Nikolaj Velimirović u martu 1930. godine morao da se obrati vernicima, unoseći jasnoću i smirenje svojim rečima.
Njegova poslanica nosi snažnu poruku o jedinstvu Crkve, potrebi za poslušnošću prema svetootačkim pravilima i opomeni da gordost i javno pokazivanje posta nemaju vrednosti pred Bogom.
Printscreen/Facebook
Sveti vladika Nikolaj Velimirović
„Čujem da je tamo nastala nekakva svađa među pravoslavnim hrišćanima, odnosno posta, pa se neki pozivaju na mene, kao da sam ja rekao da ne treba držati postove crkvom propisane. Zato te ljubazno molim da objaviš kako znaš onima koji se prepiru sledeće. Sve postove treba držati, kako je sveta crkva preko svetih otaca uredila i to“, napisao je Sveti Vladika Nikolaj u svojoj poslanici, a potom pojasnio:
„Četiri velika posta. Uz to, svaku sredu i petak preko cele godine. Razrešenja za sredu i petak postoje samo od Božića do Krstovdana, Svetle sedmice i Bele nedelje.
Još se posti i Usekovanje i Krstovdan. Ovo važi i za sve pravoslavne hrišćane, izuzev teško bolesnih i male dece, odojčadi. Ako li neko hoće radi grehova svojih da primi i veći post, nego što je crkva propisala, tomu se dozvoljava.
Ali obično takav post se nalaže od strane sveštenika posle ispovesti. Onaj koji želi da posti i preko propisanih pravila, neka se time ne hvali. I neka niko ne zna osim njega i sveštenika koji ga ispovedio.
‘I otac moj nebeski, koji vidi tajno, platiće ti javno’, rekao je Gospod. Ako se neko hvali postom, nema koristi od tog posta. Ako neko posti s gordošću i nema smirenja, nema koristi ni od tog posta.
Ako neko odbacuje post, taj je anatema. Post, molitva i milostinja, tri su osnovne zapovesti apostolske, koje odgovaraju veri, nadi i ljubavi. Ko hoće da bude oprošten od greha, mora sve ovo držati, a ne jedno držati, a drugo odbaciti.
SPC/Eparhija žička
Vladika Nikolaj Velimirović kanonizovan je 3003. godine
Sve ovo što sam napisao, zna i svaki pravoslavni sveštenik. Treba svako da pita svoga sveštenika, i on će mu kazati. Samo gordost goni neke da meni pišu.
Onaj ko ima vodu u selu, ne ide po vodu preko deset brda. U svemu treba slušati Crkvu Božiju i ne zanositi se svojim mislima. Jer, ako su tvoje misli protiv onoga što je Crkvom propisano, onda su te misli od đavola.
Kome si ti otvorio vrata na duši svojoj, pa se on uvukao i takve misli položio u dušu tvoju. Ima ljudi koji poste da ih vide ljudi, iz gordosti. Takav post Bog ne prima. Ima opet drugih koji poste zbog neke bolesti, po naredbi lekara. I takav post nije za dušu, nego za telo.
A opet ima i ljudi koji poste radi spasenja i Carstva Božjega. Takav post je od velike vrednosti. Samo da se niko ne hvali svojim postom, jer ko posti, Bogu posti, a ne ljudima. U tom smislu, ja sam govorio kad sam bio među vama i drugačije nisam mogao govoriti. Tako sam opisao post kako u prologu i u duhovnoj lirici. Ako je neko drugačije razumeo, pogrešno je razumeo. Taj neka sad ovo čuje i neka se popravi.
Printsceen/TV Hram
Vladika Nikolaj Velimirović
Popraviti se nikad nije dockan, dok duša ne izađe iz tela. Ako ostane uporan, ogrešiće se o Božju zapovest, onda gubi dušu svoju. A šta nam vredi da ceo svet dobijemo, a dušu izgubimo? To nam je jedino blago s kojim ćemo poći pred Sudiju pravednoga.
Onome ko posluša ove reči, ne moje, nego svetitelja Božijih, neka Bog milostivi da blagodat svoju sada i navek“, zaključio je Sveti Vladika Nikolaj uz hrišćansko „amin“.
Završavajući svoje obraćanje, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović podseća da su post, molitva i milostinja temelji hrišćanskog života. Međutim, bez smirenja, te vrline gube svoju snagu, jer nisu ukorenjene u ljubavi prema Bogu i bližnjem. Njegove reči nas uče da je pravi post onaj koji ostaje skriven ljudima. Iako je Crkva propisala pravila i razrešenja posta, suština nije u formalnosti već u čistoći srca i iskrenosti pred Bogom. Samo tada će naš trud biti blagosloven i doneti plodove na putu ka Carstvu nebeskom.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski uputio je iz manastira Mileševe arhipastirsku poruku vernom narodu na početku četrdesetodnevnog uzdržanja na putu kojim idemo u susret Božiću.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Reči arhimandrita Amvrosija osvetljavaju put ka telesnom zdravlju i duhovnom miru, otkrivajući kako post i povratak prirodnim vrednostima mogu osloboditi organizam od otrova modernog života.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.