KOJA SE SVE ISKUŠENJA NAMEĆU PRED VERNIKE TOKOM POSTA: Otac Grigorije upozorava - kupujemo, a prodajemo dušu
Sveštenik Gligorije Marković govorio je o značaju posta, ali i o tome na šta treba da se fokusiramo i koji se izazovi pred nas nameću.
Reči arhimandrita Amvrosija osvetljavaju put ka telesnom zdravlju i duhovnom miru, otkrivajući kako post i povratak prirodnim vrednostima mogu osloboditi organizam od otrova modernog života.
U svetu brzog tempa, prekomerne potrošnje i čestih iskušenja, retko se osvrćemo na jednostavne, ali duboke istine koje nas mogu usmeriti ka unutrašnjem miru i telesnom zdravlju. Međutim, reči arhimandrita Amvrosija osvetljavaju put ka skladnom životu kroz post i povratak prirodnim vrednostima:
- Kada se hranimo biljnom hranom postajemo mirniji i spokojniji. Životinje poput slona, konja, bika, koje su poznate po svojoj snazi, ne jedu meso, pa imaju snage. Znači da u biljnoj hrani ima svega što je potrebno da se tako krupan organizam održi u snazi - govorio je arhimandrit Amvrosije Jurasov, koji se upokojio 2021. godine, ostavivši za sobom bogato duhovno nasleđe koje i dalje inspiriše mnoge vernike širom pravoslavnog sveta.
- A danas ne držimo postove, zato nema zdravlja. Hrana jede čoveka. Odatle glavobolja, pritisak, oticanje nogu, i bolesti srca. Organizam je pun otrova - dodao je otac Amvrosije.

Ove njegove reči ne samo da ukazuju na značaj posta, već nas podsećaju na osnovnu duhovnu filozofiju pravoslavlja – telesno zdravlje i duhovno blagostanje su neraskidivo povezani. Kada zanemarimo post, otvaramo vrata ne samo telesnim bolestima, već i unutrašnjem nemiru.
Pravoslavni post nije samo uzdržavanje od određene vrste hrane; to je uzvišeni čin duhovnog pročišćenja i discipline. Arhimandrit Amvrosije ističe da biljna hrana donosi mir i spokoj, a moderan čovek, opterećen preteranom konzumacijom prerađene hrane, gubi ne samo fizičko zdravlje, već i duhovni balans. Njegova metafora „hrana jede čoveka“ duboko oslikava kako nepravilna ishrana iscrpljuje čovekov organizam, puneći ga otrovima i izazivajući razne bolesti.

Poredeći čoveka sa biljojedima, arhimandrit nam ukazuje na snagu koja dolazi iz prirodne, biljne hrane. Ove životinje, iako se hrane jednostavno, simbol su snage i izdržljivosti. Njihov primer nas poziva da se zapitamo: šta nas u današnjem vremenu sprečava da pronađemo zdravlje i mir kroz prirodan pristup ishrani?
Reči arhimandrita Amvrosija su poziv na povratak iskonskim vrednostima – jednostavnosti, skromnosti i discipline. One nas podsećaju da je zdravlje Božji dar koji moramo negovati ne samo kroz molitvu, već i kroz svesan izbor onoga što unosimo u svoj organizam.
Sveštenik Gligorije Marković govorio je o značaju posta, ali i o tome na šta treba da se fokusiramo i koji se izazovi pred nas nameću.
Istiniti post je, kaže Sveti Teodor Studit, otrgnuće od svakog zla, a meru strogog uzdržanja čini to da nemamo ni jednu strast.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Nedavna istraživanja otkrivaju alarmantne nivoe žive u konzerviranoj tunjevini širom Evrope, što je iniciralo hitne zahteve za strožim regulativama da bi se zaštitili potrošači i osiguralo javno zdravlje.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Ukusna i hranljiva alternativa klasičnom sosu, spoj sočiva, začina i paradajz sosa donosi bogatstvo ukusa i savršen balans tokom posta.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.