Sveštenik Gligorije Marković govorio je o značaju posta, ali i o tome na šta treba da se fokusiramo i koji se izazovi pred nas nameću.
Otac Gligorije Marković, sveštenik crkve Svetog cara Konstantina i carice Jelene govorio je o Božićnom postu, odnosno o onome čega treba da se odreknemo u toku njegovog trajanja.
- Početak ovog posta označava dolazak Boga među nas. Jevanđelja su naše životne situacije i dobro je kada čovek živi Jevanđelja. To bi trebalo da bude naša stalna spremnost, tokom čitave godine, ako kažemo za sebe da smo hrišćani. Ljudi koji sebe nazivaju hrišćanima žive sa verom u Boga da im je ovaj trenutak dat da Boga učine prisutnim u svetu, ne da ga oponašaju, niti da steknu vrline kojima će one biti dobro, nego da svim što čine učine Boga prisutnim na mestima kojima smo mi u ovom trenutku. Kada Boga učinimo prisutnim, onda je svako mesto, pa čak i najveća patnja, mesto radosti, zato što je Bog sa nama - rekao je Marković.
Kako je objasnio dimenzija posta je bogoslužbena.
- Post ne služi da bude naš podvig, nego da bude svedočanstvo našeg prisustva u carstvu Božjem. Jer mi smo već sada stanovnici tog carstva jer smo hrišćani. Naša liturgija je trpeza Gospodnja gde mi sedimo u carstvu Božjem, a zatim tu lepotu Božjeg iznosimo u svet. Kada dođemo u crkvu i okupimo se, molitva je razgovor sa Bogom, zajednički - rekao je on.
Izazovi i zadaci u tokom posta
- Treba da sve ovo sklonimo na stranu, da nam ne bude važno da je sve na akciji, da stignemo na određeni događaj, kao što je sada na primer bio 'black friday', da imamo baš to i to, da prodamo svoju dušu baš za to. Nije problem kupiti, ali je problem prodati dušu za tu kupovinu. A duša se prodaje kad nam je to jedan jedini cilj. Nije problem držati u rukama, ali držati u srcu takve stvari prolaznosti, to je problem - objasnio je.
shutterstock.com
Da li se vernici mogu pričestiti nakon nedelju ili dve?
- Ja bih predložio svakome ko želi da krene na ovo putovanje, važno je da krene. Treba odmah krenuti i treba odmah početi postiti. Ovaj post nema u sebi oštrinu kao Vaskršnji - objasnio je.
Zašto je važno otići na liturgiju
Liturgija je trpeza Gospodnja gde si mi okupljamo u domu oca našega, gde uzimamo hranu koju želimo više od bilo koje hrane. Ova hrana koju uzimamo u svetu, koja nam je data kao naša materijalnost i kao naša neophodna energija istovremeno je i naša smrt. Hrana je uzrok naše smrti. Kroz hranu je smrt ušla u raj. Kroz drvo poznanja dobra i zla, kroz njegov plod koji čovek kuša, iako mu je Bog rekao 'nemoj da kušaš jer ćeš umreti u taj čas', mi smo to učinili. Tako da je hrana naš veliki izazov. Mi ovim potvrđujemo da je Hristos hrana koju mi živimo, da je Bog hrana koju mi živimo, naveo je on.
Kako kaže post ima mnogo dimenzija, a jedna od njih je da ima ovozemaljski pokajni karakter odsustva Božjeg.
- Kad je Bog sa nama mi smo radosni. Kada nas je tuga potopila, mi tražimo Boga tako što postom raščišćavamo svoje materijalno postojanje da bismo svoj duhovni vid pročistili. Mi često danas čujemo - ja ne mislim nikome ništa loše. Mi treba da sebe da dovedemo u stanje da mislimo dobro, i da smo svesni da Bog voli podjednako i da želi da svako bude spasen - kazao je sveštenik.
Zdrav, ukusan i potpuno prilagođen pravilima Božićnog posta, ovaj lagani namaz od avokada idealan je za sve prilike – od brzog doručka do elegantne užine uz posne grickalice.
Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Praznik počinje u petak, 11. septembra, a završava se u nedelju, 13. septembra. Tokom tih dana vernici se sećaju stvaranja, preispituju svoje postupke, izgovaraju posebne molitve i kroz drevne običaje simbolično ostavljaju grehe iza sebe.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Reči arhimandrita Amvrosija osvetljavaju put ka telesnom zdravlju i duhovnom miru, otkrivajući kako post i povratak prirodnim vrednostima mogu osloboditi organizam od otrova modernog života.
Ovaj inovativni riblji delikates osmišljen je u Moravičkom okrugu, gde je čačanski kuvar internacionalnog iskustva savršeno spojio tradicionalne vrednosti i savremene kulinarske ideje.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.