SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
U nedelju mesopusnu, parohija Medinačka u Eparhiji pakračko-slavonskoj doživela je duhovno blagosloven trenutak, kada je praznik Svetog sveštenomučenika Haralampija molitveno proslavljen u hramu Prepodobne Mati Paraskeve u slatinskom naselju Medinci. Ova sveta služba nije bila samo svečano obeležavanje crkvenog kalendara, već i znak nade i duhovnog pomirenja, kojim je okupljeni verni narod bio podstaknut da kroz zajedničku molitvu osveži svoju veru i ljubav prema Bogu.
Svetu arhijerejsku liturgiju, koja je ujedno bila i trenutak svetog krštenja i miropomazanja, služio je vladika pakrački i slavonski Jovan. Uz njega su u ovoj svetoj službi sasluživali protojereji-stavrofori Dragan Antonić i Đorđe Teodorović, kao i đakon Milan Jović, koji su svojim prisustvom i službom učinili ovaj trenutak još uzvišenijim.
Središnji trenutak ove liturgije bio je krštenje i miropomazanje novoprosvećenog mladenca Božijeg Pavla, sina sveštenika Stojana Janjića, čime je ova crkvena zajednica dobila još jednog Hristovog vojnika na putu spasenja. Ovaj čin, koji je simbolizovao ulazak mladog Pavla u zajednicu Hristove crkve, predstavljao je snažnu poruku o važnosti duhovnog nasleđa i tradicije koja se prenosi sa generacije na generaciju.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Vladika Jovan, u svom arhijerejskom pozivu, nije samo služio kao predvodnik ove liturgije, već je prisutnima pružio duhovnu hranu, podsećajući ih na značaj zajedništva u veri, ljubavi i veri u božansku providnost. Ovo sabranje nije bilo samo još jedan običan dan u životu pravoslavnih Srba u Hrvatskoj, već je bio trenutak u kojem je svetost spajala prošlost, sadašnjost i budućnost, kroz molitve, pesme i svečane obrede.
Za pravoslavnu zajednicu u Hrvatskoj, kao i za svakog vernog sledbenika Hrista, ovo je bio trenutak podsećanja na to da u svakom delu života, kroz svetlu veru i liturgiju, nalazimo put ka spasenju.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije. U Episkopskoj knjižari u Pakracu biće predstavljena knjiga dr Milene N. Martinović Rukopisne knjige manastira Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinju, delo koje osvetljava neprolaznu vezu srpskog naroda sa svojim svetinjama i kulturnim nasleđem. U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor. U Episkopskoj biblioteci promovisana je knjiga dr Milene N. Martinović o rukopisnim knjigama iz Cetinjskog manastira – svedočanstvo o bogatoj duhovnoj i kulturnoj baštini, koje već vekovima odoleva zaboravu.
SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
KNJIGA O RUKOPISNOM BLAGU CETINJSKOG MANASTIRA STIŽE MEĐU SRBE U HRVATSKOJ: Veče duhovnosti i sećanja u Pakracu
SRPSKA SVETINJA U HRVATSKOJ BOGATIJA ZA JOŠ JEDNOG MONAHA: Sveti čin monašenja u drevnom manastiru u Slavoniji
DREVNI RUKOPISI SA CETINJA OTKRIVAJU NEISPRIČANE PRIČE: U prisustvu trojice vladika u Pakracu predstavljena jedinstvena monografija
Posle gotovo tri decenije razoravanja i stradanja tokom ratova, drevna svetinja ponovo otvara svoja vrata vernicima, svedočeći o raspeću i vaskrsenju Srpske pravoslavne crkve i jačajući nadu Srba u Slavoniji.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
Od dečaka koji se suprotstavio zabrani posta do arhijereja sa najdužim stažom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi – podizao je hramove tamo gde ih nije bilo, vratio mošti Svetog vladike Nikolaja u otadžbinu i ostavio delo koje i danas živi.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.