“KADA SAM UZEO LEŠ SVOG SINA, SVE JE BILO CRVENO OD OPEKOTINA, A BROJANICA NEOŠTEĆENA”: Potresno svedočenje sveštenika o tragediji u kojoj je izgubio dete
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U petak, 28. februara 2025. godine, navršiće se dve godine od tragedije koja je potresla svet i zauvek promenila život sveštenika Hristodulosa Papaioanua. Tog dana, u nesreći koja je zatražila 57 života, među poginulima je bio i njegov sin, Kiprijanos. Ova tragična sudbina ne samo da je duboko dirnula porodicu, već je odjeknula i u Grčkoj, ali i širom pravoslavnog sveta.
Kiprijanos, mladić pun snova i planova, bio je na pragu braka, završavao studije i planirao da postane sveštenik. Sudbina je, međutim, odlučila drugačije. Njegov život je nasilno prekinut te kobne februarske večeri u dolini Tempi, kada je putnički voz, pun mladih ljudi sa nadama i željama, sudario sa teretnim vozom.
Printscreen/Youtube/ StarTvGreece
Sveštenik Hristodulos Papaioanu na grobu svoga sina Kiprijana
Otac Hristodulos, iako duboko potresen gubitkom, pronašao je snagu da progovori o svom bolu. U emisiji „Istine sa Zinom“ na Star televiziji, kroz suze i tugu, sveštenik je podelio bol koji nosi u srcu. „Ovaj događaj nas je obeležio“, rekao je, osvrćući se na tragediju koja je zauvek promenila njegovu porodicu i život.
Njegove reči, ispunjene tugom, ali i dubokom verom, svedoče o njegovoj borbi da pronađe snagu u Gospodu.
- Bio je to najtužniji događaj mog života. U praksi sam video da me Bog ojačao ovih poslednjih dve godine da prebrodim ovaj gubitak - rekao je sveštenik Hristodulos. Iako su prošle dve godine, tragovi tog tragičnog trenutka ostali su neizbrisivi u njegovom srcu.
Printscreen/Youtube/Sigmalive
Kiprijan Papaioanu izgubio je život u železničkoj nesreći
Teške reči o tragediji ne dolaze samo iz očevih usta, već i iz samog iskustva koje je duboko urezano u dušu svakog roditelja koji je preživeo gubitak. „Kiprijanos je planirao da se oženi, završavao je studije i imao nameru da postane sveštenik. Međutim, njegov život je naglo prekinut, ostavljajući za sobom samo uspomene i neostvarene snove“, rekao je otac Hristodulos, govoreći o planovima svog sina koji nisu bili ostvareni.
Najsuroviji trenutak, kako je sam podelio, bio je trenutak kada je preuzeo telo svog sina. Iako je srce bilo slomljeno, otac je, kao sveštenik, morao da bude snažan.
- Telo sam preuzeo celo, nije bilo delimično uništeno - rekao je, osvrćući se na trenutak kada je držao svog sina. U njegovim očima, to je bio trenutak koji je zauvek ostao urezan, jer je primetio opekotine na telu svog sina.
- Njegove dve ruke bile su crvene, kao kad odeš na more, staneš na sunce i izgoriš. Mirisao je jako na hemikalije - ispričao je potreseno.
Printscreen/Youtube/ StarTvGreece
Sveštenik Hristodulos Papaioanu
Ipak, najpotresniji trenutak u njegovoj ispovesti bila je priča o molitvenoj brojanici koju je Kiprijanos nosio. Iako su opekotine bile prisutne, brojanica je ostala neoštećena.
- Bila je na njegovoj ruci, nije izgorela - rekao je Hristodulos, govoreći o neobjašnjivoj svetoj zaštiti koja je, na neki način, ostala sa njegovim sinom i posle tragičnog kraja.
Ova ispovedna priča ne samo da svedoči o dubokom gubitku oca, već i o snazi vere, koja se, uprkos neizmernoj patnji, pokazala kao svetionik u tami. Otac Hristodulos je kroz svoju veru našao snagu da preživi najteži trenutak života. Iako je izgubio sina, on nije izgubio veru, jer je verovao da je Bog uvek uz njega, pružajući mu snagu da ide dalje.
Printscreen/Youtube/ StarTvGreece
Brojanica na telu nastradalog Kiprijana, ostala je neoštećena
Sećanje na Kiprijanosa je, za sve one koji su ga poznavali i voleli, zauvek urezano u srcima. A priča o njegovom životu, snovima i pretrpljenoj tragediji neka bude podsećanje na krhkost života i snagu koju samo vera može pružiti u trenucima najveće boli.
Brutalan napad na crkvenu zajednicu u nigerijskoj državi Plato dogodio se neposredno posle božićne službe. Među ubijenima su trudnica i cela porodica, dok vlasti i dalje ignorišu pozive za zaštitu hrišćanske populacije.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Blaženopočivši arhimandrit Kosma posvetio je svoj život obnovi manastira Stomio i očuvanju nasleđa Svetog Pajsija, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika širom sveta.
Posle višednevne potrage, telo svetogorskog isposnika pronađeno je u zabačenom delu Atosa. Istraga o njegovoj smrti u toku je, dok se monaška zajednica moli za njegovu dušu u Hristu.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.