“KADA SAM UZEO LEŠ SVOG SINA, SVE JE BILO CRVENO OD OPEKOTINA, A BROJANICA NEOŠTEĆENA”: Potresno svedočenje sveštenika o tragediji u kojoj je izgubio dete
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U petak, 28. februara 2025. godine, navršiće se dve godine od tragedije koja je potresla svet i zauvek promenila život sveštenika Hristodulosa Papaioanua. Tog dana, u nesreći koja je zatražila 57 života, među poginulima je bio i njegov sin, Kiprijanos. Ova tragična sudbina ne samo da je duboko dirnula porodicu, već je odjeknula i u Grčkoj, ali i širom pravoslavnog sveta.
Kiprijanos, mladić pun snova i planova, bio je na pragu braka, završavao studije i planirao da postane sveštenik. Sudbina je, međutim, odlučila drugačije. Njegov život je nasilno prekinut te kobne februarske večeri u dolini Tempi, kada je putnički voz, pun mladih ljudi sa nadama i željama, sudario sa teretnim vozom.
Printscreen/Youtube/ StarTvGreece
Sveštenik Hristodulos Papaioanu na grobu svoga sina Kiprijana
Otac Hristodulos, iako duboko potresen gubitkom, pronašao je snagu da progovori o svom bolu. U emisiji „Istine sa Zinom“ na Star televiziji, kroz suze i tugu, sveštenik je podelio bol koji nosi u srcu. „Ovaj događaj nas je obeležio“, rekao je, osvrćući se na tragediju koja je zauvek promenila njegovu porodicu i život.
Njegove reči, ispunjene tugom, ali i dubokom verom, svedoče o njegovoj borbi da pronađe snagu u Gospodu.
- Bio je to najtužniji događaj mog života. U praksi sam video da me Bog ojačao ovih poslednjih dve godine da prebrodim ovaj gubitak - rekao je sveštenik Hristodulos. Iako su prošle dve godine, tragovi tog tragičnog trenutka ostali su neizbrisivi u njegovom srcu.
Printscreen/Youtube/Sigmalive
Kiprijan Papaioanu izgubio je život u železničkoj nesreći
Teške reči o tragediji ne dolaze samo iz očevih usta, već i iz samog iskustva koje je duboko urezano u dušu svakog roditelja koji je preživeo gubitak. „Kiprijanos je planirao da se oženi, završavao je studije i imao nameru da postane sveštenik. Međutim, njegov život je naglo prekinut, ostavljajući za sobom samo uspomene i neostvarene snove“, rekao je otac Hristodulos, govoreći o planovima svog sina koji nisu bili ostvareni.
Najsuroviji trenutak, kako je sam podelio, bio je trenutak kada je preuzeo telo svog sina. Iako je srce bilo slomljeno, otac je, kao sveštenik, morao da bude snažan.
- Telo sam preuzeo celo, nije bilo delimično uništeno - rekao je, osvrćući se na trenutak kada je držao svog sina. U njegovim očima, to je bio trenutak koji je zauvek ostao urezan, jer je primetio opekotine na telu svog sina.
- Njegove dve ruke bile su crvene, kao kad odeš na more, staneš na sunce i izgoriš. Mirisao je jako na hemikalije - ispričao je potreseno.
Printscreen/Youtube/ StarTvGreece
Sveštenik Hristodulos Papaioanu
Ipak, najpotresniji trenutak u njegovoj ispovesti bila je priča o molitvenoj brojanici koju je Kiprijanos nosio. Iako su opekotine bile prisutne, brojanica je ostala neoštećena.
- Bila je na njegovoj ruci, nije izgorela - rekao je Hristodulos, govoreći o neobjašnjivoj svetoj zaštiti koja je, na neki način, ostala sa njegovim sinom i posle tragičnog kraja.
Ova ispovedna priča ne samo da svedoči o dubokom gubitku oca, već i o snazi vere, koja se, uprkos neizmernoj patnji, pokazala kao svetionik u tami. Otac Hristodulos je kroz svoju veru našao snagu da preživi najteži trenutak života. Iako je izgubio sina, on nije izgubio veru, jer je verovao da je Bog uvek uz njega, pružajući mu snagu da ide dalje.
Printscreen/Youtube/ StarTvGreece
Brojanica na telu nastradalog Kiprijana, ostala je neoštećena
Sećanje na Kiprijanosa je, za sve one koji su ga poznavali i voleli, zauvek urezano u srcima. A priča o njegovom životu, snovima i pretrpljenoj tragediji neka bude podsećanje na krhkost života i snagu koju samo vera može pružiti u trenucima najveće boli.
Brutalan napad na crkvenu zajednicu u nigerijskoj državi Plato dogodio se neposredno posle božićne službe. Među ubijenima su trudnica i cela porodica, dok vlasti i dalje ignorišu pozive za zaštitu hrišćanske populacije.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Blaženopočivši arhimandrit Kosma posvetio je svoj život obnovi manastira Stomio i očuvanju nasleđa Svetog Pajsija, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika širom sveta.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.