ZAŠTO MAJKAMA ZABRANJUJU DOLAZAK NA KRŠTENJE SOPSTVENOG DETETA: Sveštenik Vladimir Pučkov otkriva da su krv i brojne zablude krive za to
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih episkop pakračko-slavonski služio je svetu arhijerejsku liturgiju, tokom koje je krštena novoprosvećena sluškinja Božja.
U prostoru gde se istorija pamti tišinom, a molitva dobija posebnu težinu, u Manastiru Jasenovac liturgijski je proslavljen praznik Svetog sveštenomučenika Polikarpa. U drugoj nedelji Velikog posta, koja je posvećena Svetom Grigoriju Palami, verni narod sabrao se na svetoj liturgiji koja je spojila sećanje na mučeništvo i radost novog duhovnog rađanja.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika pakračko-slavonski Jovan, uz molitveno učešće vernog naroda, sestrinstva ove svete obitelji i gostiju koji su došli u Jasenovac da zajedno podele radost.
Posebnu radost liturgijskom sabranju donelo je krštenje i miropomazanje novoprosvećene sluškinje Božje Hristine. Ova vernica je kroz svetu tajnu krštenja primila svoje kršteno ime i postala deo Pravoslavne crkve. U ambijentu koji nosi teško istorijsko pamćenje, čin duhovnog rođenja dobio je snažnu simboliku – kao tihi odgovor vere na prošlost ispisanu stradanjem.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Liturgija je protekla u sabranosti koja je uobičajena za dane Velikog posta: bez spoljne raskoši, ali sa dubokom unutrašnjom koncentracijom vernih. U takvom ozračju vladika Jovan je uputio i svoju arhipastirsku besedu, tumačeći odlomke iz Svetog pisma.
Govoreći okupljenima, vladika je čestitao praznik i podsetio na duhovni značaj posta i molitve, ali i na snagu svedočanstva svetih mučenika koji su kroz istoriju pokazali da vera opstaje i onda kada su iskušenja najveća.
Tako je liturgija u manastiru Jasenovac spojila tri snažne niti pravoslavnog iskustva: sećanje na mučeništvo, zajedničku molitvu i radost novog života u veri.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Majka i dve ćerke iz Turske primile su svetu tajnu krštenja u trebinjskom hramu Svetih arhangela.
Parohijani u Bozemanu primili su Svetu tajnu krštenja, dok je još petnaestoro započelo pripremu za ulazak u Pravoslavnu crkvu.
Jedan mladić je pred svetogorskim starcem napisao nadimak umesto punog krštenog imena, a odgovor koji je dobio otkrio je duboku poruku pravoslavne vere o tome kako se čovek upisuje i prepoznaje pred Bogom.
Zajednica u ovom američkom gradu već decenijama okuplja vernike različitog porekla, a više od polovine njenih članova čine upravo oni koji su sami izabrali da prime pravoslavnu veru.
Prešao je hiljade kilometara kako bi primio Svetu Tajnu Krštenja, a novi život u veri započeo je pod imenom velikog srpskog svetitelja.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Nema skupih namirnica ni komplikovanih koraka, a višnje mu daju posebnu sočnost i miris.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.