Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče, u narodu poznatiji kao Ivanjdan, manastir Jasenovac u Eparhiji pakračko-slavonskoj proslavio je svoju hramovnu slavu sa vernim narodom, sveštenstvom i monaštvom. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika pakrački i slavonski Jovan, pod čijim rukama je dostojna iskušenica Ksenija primila čin monašenja, postajući monahinja Sara.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Vladika Jovan i iskušenica Ksenija
Monašenje, ili uzimanje anđeoskog obraza, jedan je od najsvetijih činova u pravoslavlju - sakrament kojim vernik postaje monah ili monahinja, zavetovavši se na život u celibatu, poslušnosti i skromnosti. Čin počinje Velikom vesperskom službom, nakon čega sledi svečana arhijerejska liturgija. Iskušenik, obučen u belo, simbol čistoće i novog početka, pristupa oltaru i polaže zavete pred episkopom.
Nakon zaveta, iskušeniku se daje novo ime, koje simbolizuje novi život u Hristu. Novozamonašeni monah ili monahinja prima mantiju, analavu (široki pojas), skufiju (monašku kapu) i brojanicu, kao simbole svog zavetnog života.
Monašenju iskušenice Ksenije u manastiru Jasenovac molitveno je prisustvovao veći broj vernika. Ovaj manastir sa crkvom posvećenom rođenju Svetog Jovana Preteče nosi duboku istoriju i duhovni značaj. Crkva je sagrađena 1775. godine, ali je pretrpela mnoga razaranja tokom istorije.
Prvi put je razorena na početku Drugog svetskog rata, rukama prvih jasenovačkih logoraša koji su na to bili prisiljeni. Ostala je samo garaža, koja je bila u sastavu crkve, da bi bila pretvorena u deo Koncentracionog logora Jasenovac. Ovaj hram je obnovljen i osveštan 1984. godine, ali je ponovo oskrnavljen 1995. godine u toku raspada SFRJ. Potom je 2000. godine crkva ponovo obnovljena, a tadašnji vladika slavonski Sava Jurić proglasio je manastirom.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Čin monašenja u Manastiru Jasenovac
U ovoj više puta razrušenoj i obnavljanoj svetinji, na Ivanjdan, vladika Jovan je tokom liturgije zamonašio iskušenicu Kseniju, dajući joj monaško ime Sara. Ova sveta tajna i duhovni čin osvetlili su hram i prisutne vernike, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Na dan kada Prijepolje slavi slavu Sabornog hrama, praznik Ostroškog Čudotvorca pretvorio se u dirljiv prikaz vere, zajedništva i nade – od liturgije i rukopoloženja, preko litije, pa sve do večeri ispunjene guslama, pesmom i trpezom ljubavi.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.