Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče, u narodu poznatiji kao Ivanjdan, manastir Jasenovac u Eparhiji pakračko-slavonskoj proslavio je svoju hramovnu slavu sa vernim narodom, sveštenstvom i monaštvom. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika pakrački i slavonski Jovan, pod čijim rukama je dostojna iskušenica Ksenija primila čin monašenja, postajući monahinja Sara.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Vladika Jovan i iskušenica Ksenija
Monašenje, ili uzimanje anđeoskog obraza, jedan je od najsvetijih činova u pravoslavlju - sakrament kojim vernik postaje monah ili monahinja, zavetovavši se na život u celibatu, poslušnosti i skromnosti. Čin počinje Velikom vesperskom službom, nakon čega sledi svečana arhijerejska liturgija. Iskušenik, obučen u belo, simbol čistoće i novog početka, pristupa oltaru i polaže zavete pred episkopom.
Nakon zaveta, iskušeniku se daje novo ime, koje simbolizuje novi život u Hristu. Novozamonašeni monah ili monahinja prima mantiju, analavu (široki pojas), skufiju (monašku kapu) i brojanicu, kao simbole svog zavetnog života.
Monašenju iskušenice Ksenije u manastiru Jasenovac molitveno je prisustvovao veći broj vernika. Ovaj manastir sa crkvom posvećenom rođenju Svetog Jovana Preteče nosi duboku istoriju i duhovni značaj. Crkva je sagrađena 1775. godine, ali je pretrpela mnoga razaranja tokom istorije.
Prvi put je razorena na početku Drugog svetskog rata, rukama prvih jasenovačkih logoraša koji su na to bili prisiljeni. Ostala je samo garaža, koja je bila u sastavu crkve, da bi bila pretvorena u deo Koncentracionog logora Jasenovac. Ovaj hram je obnovljen i osveštan 1984. godine, ali je ponovo oskrnavljen 1995. godine u toku raspada SFRJ. Potom je 2000. godine crkva ponovo obnovljena, a tadašnji vladika slavonski Sava Jurić proglasio je manastirom.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Čin monašenja u Manastiru Jasenovac
U ovoj više puta razrušenoj i obnavljanoj svetinji, na Ivanjdan, vladika Jovan je tokom liturgije zamonašio iskušenicu Kseniju, dajući joj monaško ime Sara. Ova sveta tajna i duhovni čin osvetlili su hram i prisutne vernike, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.