Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče, u narodu poznatiji kao Ivanjdan, manastir Jasenovac u Eparhiji pakračko-slavonskoj proslavio je svoju hramovnu slavu sa vernim narodom, sveštenstvom i monaštvom. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika pakrački i slavonski Jovan, pod čijim rukama je dostojna iskušenica Ksenija primila čin monašenja, postajući monahinja Sara.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Vladika Jovan i iskušenica Ksenija
Monašenje, ili uzimanje anđeoskog obraza, jedan je od najsvetijih činova u pravoslavlju - sakrament kojim vernik postaje monah ili monahinja, zavetovavši se na život u celibatu, poslušnosti i skromnosti. Čin počinje Velikom vesperskom službom, nakon čega sledi svečana arhijerejska liturgija. Iskušenik, obučen u belo, simbol čistoće i novog početka, pristupa oltaru i polaže zavete pred episkopom.
Nakon zaveta, iskušeniku se daje novo ime, koje simbolizuje novi život u Hristu. Novozamonašeni monah ili monahinja prima mantiju, analavu (široki pojas), skufiju (monašku kapu) i brojanicu, kao simbole svog zavetnog života.
Monašenju iskušenice Ksenije u manastiru Jasenovac molitveno je prisustvovao veći broj vernika. Ovaj manastir sa crkvom posvećenom rođenju Svetog Jovana Preteče nosi duboku istoriju i duhovni značaj. Crkva je sagrađena 1775. godine, ali je pretrpela mnoga razaranja tokom istorije.
Prvi put je razorena na početku Drugog svetskog rata, rukama prvih jasenovačkih logoraša koji su na to bili prisiljeni. Ostala je samo garaža, koja je bila u sastavu crkve, da bi bila pretvorena u deo Koncentracionog logora Jasenovac. Ovaj hram je obnovljen i osveštan 1984. godine, ali je ponovo oskrnavljen 1995. godine u toku raspada SFRJ. Potom je 2000. godine crkva ponovo obnovljena, a tadašnji vladika slavonski Sava Jurić proglasio je manastirom.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Čin monašenja u Manastiru Jasenovac
U ovoj više puta razrušenoj i obnavljanoj svetinji, na Ivanjdan, vladika Jovan je tokom liturgije zamonašio iskušenicu Kseniju, dajući joj monaško ime Sara. Ova sveta tajna i duhovni čin osvetlili su hram i prisutne vernike, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
U besedi o glasu Gospodnjem na vodama, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva duboku istinu o svetu koji čuje Boga i o čoveku koji je zaboravio da sluša.
Dok mnogi govore o duhovnoj krizi na Zapadu, sve više ljudi upravo tamo pronalazi duboku, živu veru u Pravoslavlju. Dva nedavna talasa masovnih krštenja u Čileu i Holandiji svedoče o tome da istina nalazi put do srca, bez obzira na granice, kulturu ili jezik.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Centralna proslava velikog jubileja održaće se 24. i 25. oktobra u Deževi, uz svečanu akademiju i liturgijsko sabranje kojim će načalstvovati poglavar Srpske pravoslavne crkve.
U Patrijaršijskom dvoru održan je značajan susret koji naglašava zajedničke vrednosti pravoslavlja i islama, istinu, ljubav i poštovanje kao temelj međusobnog razumevanja u vremenu duhovne zaboravnosti.
U ime patrijarha Porfirija, episkop lipljanski i vojni Dositej održao je dirljivu besedu o veri, služenju i žrtvi čoveka koji je život posvetio Otadžbini.
U snažnoj besedi u kragujevačkom naselju Aerodrom, mitropolit šumadijski poručio je da se trpljenjem spasavaju duše i da mir pripada onome koji ume da ćuti i prašta.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma.