Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče, u narodu poznatiji kao Ivanjdan, manastir Jasenovac u Eparhiji pakračko-slavonskoj proslavio je svoju hramovnu slavu sa vernim narodom, sveštenstvom i monaštvom. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika pakrački i slavonski Jovan, pod čijim rukama je dostojna iskušenica Ksenija primila čin monašenja, postajući monahinja Sara.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Vladika Jovan i iskušenica Ksenija
Monašenje, ili uzimanje anđeoskog obraza, jedan je od najsvetijih činova u pravoslavlju - sakrament kojim vernik postaje monah ili monahinja, zavetovavši se na život u celibatu, poslušnosti i skromnosti. Čin počinje Velikom vesperskom službom, nakon čega sledi svečana arhijerejska liturgija. Iskušenik, obučen u belo, simbol čistoće i novog početka, pristupa oltaru i polaže zavete pred episkopom.
Nakon zaveta, iskušeniku se daje novo ime, koje simbolizuje novi život u Hristu. Novozamonašeni monah ili monahinja prima mantiju, analavu (široki pojas), skufiju (monašku kapu) i brojanicu, kao simbole svog zavetnog života.
Monašenju iskušenice Ksenije u manastiru Jasenovac molitveno je prisustvovao veći broj vernika. Ovaj manastir sa crkvom posvećenom rođenju Svetog Jovana Preteče nosi duboku istoriju i duhovni značaj. Crkva je sagrađena 1775. godine, ali je pretrpela mnoga razaranja tokom istorije.
Prvi put je razorena na početku Drugog svetskog rata, rukama prvih jasenovačkih logoraša koji su na to bili prisiljeni. Ostala je samo garaža, koja je bila u sastavu crkve, da bi bila pretvorena u deo Koncentracionog logora Jasenovac. Ovaj hram je obnovljen i osveštan 1984. godine, ali je ponovo oskrnavljen 1995. godine u toku raspada SFRJ. Potom je 2000. godine crkva ponovo obnovljena, a tadašnji vladika slavonski Sava Jurić proglasio je manastirom.
Printscreen/Facebook/Manastir Jasenovac
Čin monašenja u Manastiru Jasenovac
U ovoj više puta razrušenoj i obnavljanoj svetinji, na Ivanjdan, vladika Jovan je tokom liturgije zamonašio iskušenicu Kseniju, dajući joj monaško ime Sara. Ova sveta tajna i duhovni čin osvetlili su hram i prisutne vernike, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
Na samom pragu stradanja, Hristos govori o času kada će svako stati pred istinu bez izgovora, trenutku koji jedne uzdiže, a druge suočava sa onim od čega su bežali čitav život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Sofronija po starom i Svetog Partenija po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Oskara, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.