Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Duh molitve i radosti ispunio je drevne zidove Manastira Rakovac na Fruškoj gori, dan uoči manastirske slave Svetih mučenika i besrebrenika Kozme i Damjana. Praznično večernje bogosluženje služili su arhimandrit Teofil iz Manastira Osovice, arhimandrit Atanasije iz Starog Hopova i protođakon Goran Vlasac, dok je sabrano bratstvo, zajedno sa vernicima, uznosilo svoje molitve Bogu.
SPC / Eparhija sremska
Manastir Rakovac na Fruškoj gori
Nakon večernjeg bogosluženja, mitropolit sremski Vasilije je obavio svečani čin monašenja rakovačkog iskušenika Marka, nadenuvši mu monaško ime Emilijan. U tami svetlosti sveća, pod svodovima ispunjenim ikonama i freskama, novopečeni monah Emilijan je položio zavete poslušnosti, čednosti i siromaštva, predajući se u potpunosti Bogu i duhovnom putu.
Monašenje, jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, predstavlja trenutak dubokog duhovnog preobražaja i posvećenja. Tokom obreda, iskušenik, obučen u jednostavnu belu odeždu, simbolizuje novi početak i čistoću. Predstojatelj obreda, najčešće episkop ili iguman, izgovara molitve i blagoslove, nakon čega iskušenik dobija novo monaško ime koje označava duhovno rođenje. Simbolički, monah se oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
SPC / Eparhija sremska
Manastir Rakovac na Fruškoj gori
Manastir Rakovac, prema legendi sačuvanoj u jednom starom spisu, osnovao je krajem 15. veka Raka Milošević, veliki dvorski službenik despota Jovana Brankovića, na mestu gde je ulovio jelena. Jelen, kao simbol samoće i čistote monaškog poziva, inspirisao je Raku da, kao čin pokajanja, podigne manastir. Tako je nastala ova svetinja, kao svedočanstvo vere, molitve i zaveta koji traju vekovima.
Na ovaj svečani dan, u srcu Fruške gore, čin monašenja monaha Emilijana obnovio je duh molitve i posvećenja, osvetlivši put kojim su mnogi pre njega koračali. Ovaj trenutak nije samo obred, već duboki duhovni preobražaj, simbol vere i zaveta predanih Bogu, koji će se kroz molitve i službu novog monaha širiti i dalje, donoseći mir i blagoslov svima koji kroče u Manastir Rakovac.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.