Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Duh molitve i radosti ispunio je drevne zidove Manastira Rakovac na Fruškoj gori, dan uoči manastirske slave Svetih mučenika i besrebrenika Kozme i Damjana. Praznično večernje bogosluženje služili su arhimandrit Teofil iz Manastira Osovice, arhimandrit Atanasije iz Starog Hopova i protođakon Goran Vlasac, dok je sabrano bratstvo, zajedno sa vernicima, uznosilo svoje molitve Bogu.
SPC / Eparhija sremska
Manastir Rakovac na Fruškoj gori
Nakon večernjeg bogosluženja, mitropolit sremski Vasilije je obavio svečani čin monašenja rakovačkog iskušenika Marka, nadenuvši mu monaško ime Emilijan. U tami svetlosti sveća, pod svodovima ispunjenim ikonama i freskama, novopečeni monah Emilijan je položio zavete poslušnosti, čednosti i siromaštva, predajući se u potpunosti Bogu i duhovnom putu.
Monašenje, jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, predstavlja trenutak dubokog duhovnog preobražaja i posvećenja. Tokom obreda, iskušenik, obučen u jednostavnu belu odeždu, simbolizuje novi početak i čistoću. Predstojatelj obreda, najčešće episkop ili iguman, izgovara molitve i blagoslove, nakon čega iskušenik dobija novo monaško ime koje označava duhovno rođenje. Simbolički, monah se oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
SPC / Eparhija sremska
Manastir Rakovac na Fruškoj gori
Manastir Rakovac, prema legendi sačuvanoj u jednom starom spisu, osnovao je krajem 15. veka Raka Milošević, veliki dvorski službenik despota Jovana Brankovića, na mestu gde je ulovio jelena. Jelen, kao simbol samoće i čistote monaškog poziva, inspirisao je Raku da, kao čin pokajanja, podigne manastir. Tako je nastala ova svetinja, kao svedočanstvo vere, molitve i zaveta koji traju vekovima.
Na ovaj svečani dan, u srcu Fruške gore, čin monašenja monaha Emilijana obnovio je duh molitve i posvećenja, osvetlivši put kojim su mnogi pre njega koračali. Ovaj trenutak nije samo obred, već duboki duhovni preobražaj, simbol vere i zaveta predanih Bogu, koji će se kroz molitve i službu novog monaha širiti i dalje, donoseći mir i blagoslov svima koji kroče u Manastir Rakovac.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
Svetinja na obodu Fruške gore posvećena Vaznesenju Gospodnjem, s dubokim poštovanjem i pobožnošću, obeležila je prelazak igumanije Varvare u večni život i početak novog poglavlja pod njenom naslednicom monahinjom Varvarom (Božić).
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.