U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Pravoslavna vera, bogata simbolikom i dubokim duhovnim značenjem, pruža svojim vernicima mnoge obrede i običaje koji odražavaju samu suštinu vere. Jedan od tih običaja je i celivanje ruke sveštenika ili episkopa, kao izraz poštovanja prema blagoslovu koji dolazi od samog Hrista. Međutim, u slučaju monahinja, ovaj čin se ne praktikuje, a razlog za to leži u samoj srži crkvenih kanona i teologije.
Shutterstock
Od monahinja se ne traži blagoslov i ne celiva im se ruka
Sveštenoslužitelji, koji su kroz svetu tajnu sveštenstva dobili blagodat Svetog Duha za služenje Crkvi Hristovoj, osenjuju nas krsnim znakom, donoseći blagoslov od Gospoda. Episkopi (arhijereji) i sveštenici (jereji) prilikom blagoslova sastavljaju prste tako da predstavljaju slova IS HS, što znači Isus Hristos. Kroz ovaj čin, sveštenik nam prenosi blagoslov Gospodnji, a Sveti Jovan Zlatousti nam poručuje: „Ne blagoslovi čovek, nego Bog njegovom rukom i jezikom.“
Shutterstock
Monaštvo se vodi crkvenim kanonima, a ne svetovnim pravilima
Da bismo primili blagoslov od sveštenika ili episkopa, potrebno je sastaviti šake u obliku krsta - desnu preko leve sa dlanovima naviše, izgovarajući: „Blagoslovi, oče“ (ili „vladiko“). Nakon primljenog blagoslova, poljubimo ruku sveštenika kao nevidljivu ruku samoga Hrista, dok sveštenik izgovara reči: „Bog blagoslovio!“
Monahinje, s druge strane, ne nose svešteničku blagodat. One se oslovljavaju sa „sestro“, dok se igumanija, starešina manastira, oslovljava sa „mati“. Iako postoji tumačenje da se igumaniji može poljubiti ruka kao izraz poštovanja, ovo je više izraz svetovnih pravila, dok se crkveni kanoni drže dubljeg teološkog značenja.
Shutterstock
Postoji tumačenje da se igumaniji može celivati ruka, kao izraz poštovanja, ali je ti više izraz svetovnih pravila, dok crkveni kanoni drugačije nalažu
Monaštvo se vodi crkvenim kanonima, a ne svetovnim pravilima. Monahinje ne pružaju blagoslov na način na koji to čine sveštenici. Ovo ne umanjuje poštovanje prema monahinjama, već ističe razliku u njihovim duhovnim ulogama unutar crkve. Dok sveštenici deluju kao posrednici Hristovog blagoslova, monahinje svojom posvećenošću i molitvom osnažuju duhovni život zajednice.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
U besedi za 13. februar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da formalno držanje zakona bez milosti prazni dušu, dok istinska pravda i čovekoljublje zahtevaju puninu - izvršavanje svega što Bog zapoveda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete besrebrenike Kira i Jovana po starom i Svete apostole Akilu i Priskilu po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu de Riči, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka podsećaju da nijedan greh nije jači od Božijeg milosrđa i da svaki čovek može pronaći put ka pokajanju i svetosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Mitropolit Fotije je tokom liturgije u drevnoj svetinji proizveo monahinju Anastasiju u čin igumanije, ističući ulogu manastira u duhovnoj obnovi i spasenju. A služen je pomen i i upokojenoj igumaniji Marti, čiji rad ostaje uzor za buduće generacije.
U besedi za 13. februar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da formalno držanje zakona bez milosti prazni dušu, dok istinska pravda i čovekoljublje zahtevaju puninu - izvršavanje svega što Bog zapoveda.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka podsećaju da nijedan greh nije jači od Božijeg milosrđa i da svaki čovek može pronaći put ka pokajanju i svetosti.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Kapitalno delo dr Margaret Piters "Džender revolucija - globalna agenda?" otvorilo je raspravu o ideologiji koja utiče na zakonodavstvo, porodicu i identitet.