PROGONJEN, MUČEN, ZATVARAN, ALI I NEPOKOLEBLJIV U VERI HRISTOVOJ: Danas je Sveti Emilijan Ispovednik!
On je hrišćanski svetitelj koji je bio episkop grada Kizika u 7. veku.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Pravoslavna vera, bogata simbolikom i dubokim duhovnim značenjem, pruža svojim vernicima mnoge obrede i običaje koji odražavaju samu suštinu vere. Jedan od tih običaja je i celivanje ruke sveštenika ili episkopa, kao izraz poštovanja prema blagoslovu koji dolazi od samog Hrista. Međutim, u slučaju monahinja, ovaj čin se ne praktikuje, a razlog za to leži u samoj srži crkvenih kanona i teologije.
Sveštenoslužitelji, koji su kroz svetu tajnu sveštenstva dobili blagodat Svetog Duha za služenje Crkvi Hristovoj, osenjuju nas krsnim znakom, donoseći blagoslov od Gospoda. Episkopi (arhijereji) i sveštenici (jereji) prilikom blagoslova sastavljaju prste tako da predstavljaju slova IS HS, što znači Isus Hristos. Kroz ovaj čin, sveštenik nam prenosi blagoslov Gospodnji, a Sveti Jovan Zlatousti nam poručuje: „Ne blagoslovi čovek, nego Bog njegovom rukom i jezikom.“
Da bismo primili blagoslov od sveštenika ili episkopa, potrebno je sastaviti šake u obliku krsta - desnu preko leve sa dlanovima naviše, izgovarajući: „Blagoslovi, oče“ (ili „vladiko“). Nakon primljenog blagoslova, poljubimo ruku sveštenika kao nevidljivu ruku samoga Hrista, dok sveštenik izgovara reči: „Bog blagoslovio!“
Monahinje, s druge strane, ne nose svešteničku blagodat. One se oslovljavaju sa „sestro“, dok se igumanija, starešina manastira, oslovljava sa „mati“. Iako postoji tumačenje da se igumaniji može poljubiti ruka kao izraz poštovanja, ovo je više izraz svetovnih pravila, dok se crkveni kanoni drže dubljeg teološkog značenja.
Monaštvo se vodi crkvenim kanonima, a ne svetovnim pravilima. Monahinje ne pružaju blagoslov na način na koji to čine sveštenici. Ovo ne umanjuje poštovanje prema monahinjama, već ističe razliku u njihovim duhovnim ulogama unutar crkve. Dok sveštenici deluju kao posrednici Hristovog blagoslova, monahinje svojom posvećenošću i molitvom osnažuju duhovni život zajednice.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Mitropolit Fotije je tokom liturgije u drevnoj svetinji proizveo monahinju Anastasiju u čin igumanije, ističući ulogu manastira u duhovnoj obnovi i spasenju. A služen je pomen i i upokojenoj igumaniji Marti, čiji rad ostaje uzor za buduće generacije.
U manastiru Kovilj snimljeni prvi kadrovi antiratne drame Dragoljuba Elčića po scenariju Željka Pržulja, nastale po „Dnevniku ratnog hirurga“ dr Miodraga Lazića, uz podršku Srpske pravoslavne crkve i Filmskog centra Srbije.
Osim što tamjan miriše božanstveno, on ima i svoja lekovita svojstva - budući da su mnogi ljudi u tamjanu pronašli pomoć tokom lečenja.
Smirenje je temelj duhovnog života, štit od gordosti i uslov za istinsku bliskost s Bogom.
Prema pravoslavlju, preljuba se ne svodi samo na telesni greh, već obuhvata i skrivene intimne misli i želje o drugoj osobi.
Osim što tamjan miriše božanstveno, on ima i svoja lekovita svojstva - budući da su mnogi ljudi u tamjanu pronašli pomoć tokom lečenja.
Dobra ispovest zahteva hrabrost, iskrenost, poniznost i iskrenu želju da se ponovo sjedinimo sa Bogom.
Manastir Visoki Dečani posećuju turisti i vernici ne samo iz naše zemlje već iz celog sveta.
Na Preobraženje Gospodnje pre tri decenije, omiljeni duhovni vođa je u svojim molitvama i opomenama ukazao na snagu vere, mira i odanosti Bogu, ostavljajući poruku koja i danas inspiriše pravoslavne vernike u svetu punom izazova.
Ranjen, prekriven telima, Ljuban Jednak uspeo je da se izvuče iz hrpe mrtvih, pobegne i uđe u istoriju.
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.
Od svetih hramova do naših domova – saznajte kako pravilno kađenje i izgovorena molitva donose duhovni mir, štite prostor i prizivaju Svetoga Duha.