Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U svetu pravoslavne vere, običaji i tradicija nose duboko duhovno značenje i simboliku koja se proteže vekovima unazad. Jedan od takvih običaja je celivanje ruke sveštenika i monaha, kao i način na koji im se vernici obraćaju. Ovi postupci nisu samo izraz poštovanja prema duhovnicima, već i duboko ukorenjeni izrazi vere i bliskosti sa Bogom. Među vernicima ima i onih koji prihvataju i poštuju ovaj običaj, a da im nisu poznati poznat dublji smisao i celovitost simbolike.
NIKOLAY DOYCHINOV / AFP / Profimedia
Ljubljenje ruke sveštenicima i monasima ima dubogo duhovno značenje
Ljubljenje ruke sveštenika i monaha je običaj koji ima duboke teološke i duhovne korene. Kada vernik celiva ruku sveštenika, on time iskazuje poštovanje ne samo prema osobi sveštenika, već prema samom Hristu, jer sveštenik deluje u ime Hrista i crkve. Kao posvećeni sluga Božji, sveštenik je nosilac blagoslova koji dolazi od Boga, i ljubljenje ruke je čin primanja tog blagoslova.
Taj čin podseća vernike na reči iz Jevanđelja po Mateju: "Ko prima proroka u ime proroka, platu proroka primiće; i ko prima pravednika u ime pravednika, platu pravednika primiće" (Matej 10:41). Dakle, celivanje ruke sveštenika jeste simbol primanja Božijeg blagoslova i priznanje njegove duhovne uloge u zajednici.
MUSA AL-SHAER / AFP / Profimedia
Celivanje ruke duhovniku nosi vekovnu simboliku
Čin rukopolaganja ima značajnu vezu sa celivanjem ruke sveštenika i monaha. Rukopoloženje (hirotonija) je sakrament u kojem se sveštenik ili monah posvećuje za svoju službu u Crkvi, a kroz taj čin prima blagodat Svetoga Duha koja mu daje duhovnu moć da služi Svetim Tajnama i predvodi vernike.
Kada vernik ljubi ruku sveštenika ili monaha, on time poštuje ne samo osobu, već i Božiju blagodat koju je duhovnik primio kroz čin rukopolaganja.
Pravoslavni vernici se sveštenicima i monasima obraćaju sa posebnim poštovanjem, koristeći titule koje naglašavaju njihovu duhovnu službu i posvećenost. Za sveštenike se najčešće koriste titule kao što su "oče" ili "otac" praćeno imenom, ređe prezimenom: "Oče Milane" ili "Oče Petroviću". Ove titule odražavaju njihovu duhovnu očinsku ulogu prema vernicima, s obzirom da su duhovni pastiri koji vode svoju parohiju i pružaju duhovnu podršku.
DIMITAR DILKOFF / AFP / Profimedia
Ljubeći ruku svešteniku ne izražavamo samo poštovanje prema njegovoj duhovnoj ulozi, nego primamo blagodat Duha Svetoga
Za monahe i monahinje, oslovljavanje se razlikuje zavisno od njihovog monaškog čina. Mlađi monasi se oslovljavaju sa "Brate" ili "Sestro", dok se stariji monasi, koji su zaređeni u čin jeromonaha (monaha sveštenika) ili arhimandrita, oslovljavaju sa "Oče" ili "Otac". Monahinje koje su igumanije ili starije monahinje oslovljavaju se sa "Mati". Recimo, igumanija manastira može biti oslovljena sa "Mati Jelena". Za razliku od sveštenika i monaha, monahinjama se ne celiva ruka.
Ovi načini oslovljavanja nisu samo formalnost, već odražavaju dublju duhovnu povezanost i poštovanje prema ulozi koju sveštenici i monasi imaju u životu crkve. Oslovljavanje sa "Oče", "Mati", "Brate" ili "Sestro" podseća na duhovnu porodicu kojoj svi pripadamo, gde su sveštenici i monasi duhovni roditelji i vodiči, a vernici njihova duhovna deca.
U pravoslavnoj tradiciji, sveštenstvo i monaštvo zauzimaju centralno mesto u životu zajednice. Njihova posvećenost Bogu i crkvi, kao i njihova uloga u vođenju vernika ka spasenju, razlog su za duboko poštovanje koje im se ukazuje kroz celivanje ruke i način oslovljavanja.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Od crvene boje mučeništva, preko zlatne slave Hristove, do plave čistoće Bogorodice – svaka boja u pravoslavnoj liturgiji nosi duboku simboliku i vodi vernike ka dubljem razumevanju vere i duhovnog života.
Priča o luksuznom vozilu, koje je privuklo pažnju meštana mioničkog kraja, dovela je do nesporazuma i pogrešnih predstava o životu monaha. Jeromonah Arsenije razjasnio je situaciju, pozivajući na smirenost i oprez u prosuđivanju.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.