OVO JE BLAGODATI KOJU ČESTO ZABORAVLJAMO: Otkrijte tajnu sreće u svakodnevnom životu
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U svetu pravoslavne vere, običaji i tradicija nose duboko duhovno značenje i simboliku koja se proteže vekovima unazad. Jedan od takvih običaja je celivanje ruke sveštenika i monaha, kao i način na koji im se vernici obraćaju. Ovi postupci nisu samo izraz poštovanja prema duhovnicima, već i duboko ukorenjeni izrazi vere i bliskosti sa Bogom. Među vernicima ima i onih koji prihvataju i poštuju ovaj običaj, a da im nisu poznati poznat dublji smisao i celovitost simbolike.
Ljubljenje ruke sveštenika i monaha je običaj koji ima duboke teološke i duhovne korene. Kada vernik celiva ruku sveštenika, on time iskazuje poštovanje ne samo prema osobi sveštenika, već prema samom Hristu, jer sveštenik deluje u ime Hrista i crkve. Kao posvećeni sluga Božji, sveštenik je nosilac blagoslova koji dolazi od Boga, i ljubljenje ruke je čin primanja tog blagoslova.
Taj čin podseća vernike na reči iz Jevanđelja po Mateju: "Ko prima proroka u ime proroka, platu proroka primiće; i ko prima pravednika u ime pravednika, platu pravednika primiće" (Matej 10:41). Dakle, celivanje ruke sveštenika jeste simbol primanja Božijeg blagoslova i priznanje njegove duhovne uloge u zajednici.
Čin rukopolaganja ima značajnu vezu sa celivanjem ruke sveštenika i monaha. Rukopoloženje (hirotonija) je sakrament u kojem se sveštenik ili monah posvećuje za svoju službu u Crkvi, a kroz taj čin prima blagodat Svetoga Duha koja mu daje duhovnu moć da služi Svetim Tajnama i predvodi vernike.
Kada vernik ljubi ruku sveštenika ili monaha, on time poštuje ne samo osobu, već i Božiju blagodat koju je duhovnik primio kroz čin rukopolaganja.
Pravoslavni vernici se sveštenicima i monasima obraćaju sa posebnim poštovanjem, koristeći titule koje naglašavaju njihovu duhovnu službu i posvećenost. Za sveštenike se najčešće koriste titule kao što su "oče" ili "otac" praćeno imenom, ređe prezimenom: "Oče Milane" ili "Oče Petroviću". Ove titule odražavaju njihovu duhovnu očinsku ulogu prema vernicima, s obzirom da su duhovni pastiri koji vode svoju parohiju i pružaju duhovnu podršku.
Za monahe i monahinje, oslovljavanje se razlikuje zavisno od njihovog monaškog čina. Mlađi monasi se oslovljavaju sa "Brate" ili "Sestro", dok se stariji monasi, koji su zaređeni u čin jeromonaha (monaha sveštenika) ili arhimandrita, oslovljavaju sa "Oče" ili "Otac". Monahinje koje su igumanije ili starije monahinje oslovljavaju se sa "Mati". Recimo, igumanija manastira može biti oslovljena sa "Mati Jelena". Za razliku od sveštenika i monaha, monahinjama se ne celiva ruka.
Ovi načini oslovljavanja nisu samo formalnost, već odražavaju dublju duhovnu povezanost i poštovanje prema ulozi koju sveštenici i monasi imaju u životu crkve. Oslovljavanje sa "Oče", "Mati", "Brate" ili "Sestro" podseća na duhovnu porodicu kojoj svi pripadamo, gde su sveštenici i monasi duhovni roditelji i vodiči, a vernici njihova duhovna deca.
U pravoslavnoj tradiciji, sveštenstvo i monaštvo zauzimaju centralno mesto u životu zajednice. Njihova posvećenost Bogu i crkvi, kao i njihova uloga u vođenju vernika ka spasenju, razlog su za duboko poštovanje koje im se ukazuje kroz celivanje ruke i način oslovljavanja.



U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Od crvene boje mučeništva, preko zlatne slave Hristove, do plave čistoće Bogorodice – svaka boja u pravoslavnoj liturgiji nosi duboku simboliku i vodi vernike ka dubljem razumevanju vere i duhovnog života.
Priča o luksuznom vozilu, koje je privuklo pažnju meštana mioničkog kraja, dovela je do nesporazuma i pogrešnih predstava o životu monaha. Jeromonah Arsenije razjasnio je situaciju, pozivajući na smirenost i oprez u prosuđivanju.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Upravitelj Svete gore Alkiviadis Stefanis otkrio je da je pozvao Donalda Trampa da poseti Atos, a američka reakcija bila je iznenađujuće pozitivna. Moguća poseta imala bi istorijski i duhovni značaj za ceo pravoslavni svet.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
Ljudi oduvek traže eliksir mladosti, ali protojerej Andrej Tkačov podseća da starost nije kazna, već dar - vreme u kojem čovek može da pogleda u svoje unutrašnje ogledalo i otkrije koliko je ljubavi i svetlosti poneo iz života.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U prisustvu velikog broja vernika i sveštenstva, mitropolit kruševački služio je čin velikog osvećenja novog hrama posvećenog Svetoj velikomučenici Nedelji, podignutog trudom i ljubavlju vernog naroda.
Predsednik SAD proglasio Nigeriju "zemljom od posebne zabrinutosti", zapretio prekidom pomoći i nagovestio moguću vojnu intervenciju kako bi zaštitio hrišćane širom sveta.
Jednostavna za pripremu, a izgledom očarava — pravo iznenađenje za vaše goste i ponos svake domaćice koja s ljubavlju sprema slavsku trpezu.