Priča o luksuznom vozilu, koje je privuklo pažnju meštana mioničkog kraja, dovela je do nesporazuma i pogrešnih predstava o životu monaha. Jeromonah Arsenije razjasnio je situaciju, pozivajući na smirenost i oprez u prosuđivanju.
U medijima se povremeno mogu videti naslovi u kojima se svetosavsko sveštenstvo ili monaštvo kritikuje zbog skupocenih automobila u kojima se navodno voze. Takvi napisi često imaju za cilj da izazovu pažnju, i to neretko nepotpunim ili iskrivljenim informacijama. Svaka novinarska priča, tako i ova, mora da ima izvore, inicijatori ovakvih priča nekada svesno ili nesvesno zanemaruju reči svetih otaca: „Ne sudi da ti ne bi bio suđen.”
Međutim, u mioničkom kraju nedavno se čuo glas o jednom „skupocenom monaškom automobilu“, koji je ubrzo, zahvaljujući bujnoj mašti nekih meštana, dobio i dodatni senzacionalistički element — „krila“.
Wikipedia
Manastir Ribnica
Navodno su pojedini u vratima automobila, koja se otvaraju posebnom tehnologijom, videli „krila“, što je priču dodatno obojilo neverovatnim detaljima. Da bi se takvim glasinama stalo na kraj, jeromonah Arsenije, iguman Manastira Ribnica, obratio se javnosti, rekavši:
- Malo mi je neprijatno, ali moram da kažem, jedna situacija je sablaznila ovaj narod ovde u kraju Mionice, u selu Paštriću, a može biti i šire. O čemu se zapravo radi? Jedan brat naš, koji je živeo tu sa nama, u međuvremenu je nabavio za sebe lično, privatno skupoceni automobil, električni, kome se vrata otvaraju na ovakav ili onakav način - rekao je otac Arsenije, a potom istakao:
- To s manastirom nema nikakve veze, ali to meni ipak nije bilo milo. Rekao sam mu: ‘Molim te, da taj auto ne bude tu.’ Međutim… Šta da se radi? Čovek vozi taj automobil po Mionici, sad to ljudi povezuju i misle da je to manastirski auto. Čuo sam da se po Mionici priča kako monasi Ribnice voze skupocene automobile. Narod ko narod, jedva čeka da nađe tako nešto da kritikuje.
youtube/printscreen/BALKAN INFO - Zvanični kanal
Iguman manastira Ribnica, jeromonah Arsenije
U video zapisu koji je ovim povodom napravio, otac Arsenije je nastavio objašnjavajući:
- Ja se izvinjavam zbog te sablazni. To jeste stvarno skupocen automobil i super je, neka ga vozi ko hoće, ali to nije manastirsko vozilo. Taj brat više ne živi u našem manastiru. Mi smo braća u Hristu, ali on sada ima neki svoj drugi životni put. Sve to je lepo i krasno, ali eto, još jednom tražim oproštaj. Ako se neko sablaznio videvši taj automobil često parkiran ispred našeg manastira ili u blizini, treba da zna da to s manastirom nema nikakve veze. Posebno zbog toga što taj brat više ni ne živi ovde. Praštajte - poručio je iguman Arsenije.
Ovaj odgovor jeromonaha Arsenija osvetljava suštinu mnogih senzacionalističkih napisa u medijima, gde se od neproverenih priča pletu zavodljive, ali neistinite konstrukcije koje mogu naneti nepotrebnu štetu monaštvu, ali i Crkvi uopšte. U vremenu kada su brzi zaključci često ispred istine, apel igumana Arsenija za praštanje i suzdržavanje od osude podseća na važnost duhovnog mira i staloženosti, pozivajući nas da preispitamo svoje reči i dela.
Arhimandrit Zaharija iz Tanzanije krenuo je na neobično duhovno putovanje – odrastao je u rimokatoličkoj porodici, susreo se sa pravoslavljem i postao monah, služeći u Rusiji.
Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih.
U porti hrama Blagovesti Presvete Bogorodice, preko svetog znamenja krsta s ocilima, osvanula je petokraka zvezda – simbol koji podseća na mračna vremena i sećanje na bolne rane pravoslavnog naroda.
Danas širom Srbije vernici proslavljaju dan zaštitnice i utešiteljke, a u Crkvi Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Konjevićima verni narod se okuplja kako bi se poklonio česticama moštiju svetiteljke.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.