Arhimandrit Zaharija iz Tanzanije krenuo je na neobično duhovno putovanje – odrastao je u rimokatoličkoj porodici, susreo se sa pravoslavljem i postao monah, služeći u Rusiji.
Priča oca Zaharije, arhimandrita iz Tanzanije, svedoči o dubokom duhovnom putovanju, prelasku iz rimokatoličanstva u pravoslavlje, monašenju i službi u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Rođen u rimokatoličkoj porodici kao najmlađe dete među petoro, otac Zaharija je rano osetio poziv da traga za istinskom verom. Njegov životni put ka pravoslavlju počeo je 1998. godine, kada je jedan misionar Grčke pravoslavne crkve došao u njegovo selo i počeo da propoveda o pravoslavlju.
- Moje duhovno putovanje iz rimokatoličke crkve u pravoslavnu crkvu započelo je 1998. godine. Jedan misionar iz Tanzanije, misionar Grčke pravoslavne crkve, došao je u naše selo. Tada je počeo da propoveda o pravoslavnoj crkvi. Cela moja porodica, zajedno sa mojom majkom, pohađala je te pouke dve godine. Nakon toga smo se krstili - svedoči otac Zaharija.
youtube/printscreen/Патриарший Экзархат Африки
Arhimandrit Zaharija
Ovaj korak bio je ključan, ali samo početak njegovog duhovnog hodočašća. Njegova posvećenost ga je vodila do bogoslovije u Bukobi, gde je proveo dve godine pre nego što je otišao u Aleksandriju, u Seminar Svetog Atanasija. Godine obrazovanja i duhovnog rasta u Aleksandriji postavile su temelje za njegovu buduću službu:
- Tamo sam studirao šest godina. Godine 2010. postao sam monah.
Po povratku u Tanzaniju, Zaharija je bio posvećen misionarskom radu u svom rodnom kraju, ali je ubrzo postao svedok velikog raskola u pravoslavnom svetu, kada je patrijarh aleksandrijski Teodor odlučio da prizna nekanonsku crkvu u Ukrajini. Ovaj događaj bio je ključan za Zahariju i mnoge afričke sveštenike, koji su odbacili ovu odluku i potražili duhovno utočište u Ruskoj pravoslavnoj crkvi.
- Kada smo mi, sveštenici, odbili tu odluku, počeo je sukob između sveštenika u Tanzaniji i Patrijaršije aleksandrije. Tada sam se pridružio Ruskoj pravoslavnoj crkvi, jer je ona čvrsto stajala u odbrani kanonske Pravoslavne crkve u Ukrajini - objašnjava arhimandrit Zaharija.
youtube/printscreen/Патриарший Экзархат Африки
Otac Zaharija, rođen i odrastao u rimokatoličkoj porodici, prešao je u pravoslavlje
U Rusiji, otac Zaharija našao je ne samo duhovnu zaštitu, već i inspiraciju u bogatom monaškom životu i tradiciji Ruske pravoslavne crkve.
- Ruska pravoslavna crkva ima veoma bogatu tradiciju pravoslavlja i čuva blago pravoslavne crkve širom sveta. Kada je reč o monaškom životu, Ruska pravoslavna crkva je veoma snažna, jer je, u pravoslavlju, monaštvo osnova Pravoslavne crkve - naglašava otac Zaharija.
Njegov boravak u Rusiji produbio je njegovu duhovnost, posebno kroz iskustvo monaškog života, gde je našao snagu i smernice za poslušnost, ljubav i duhovni rast. Otac Zaharija ističe i ulogu Duhovne akademije Svetog Petra u Sankt Peterburgu, koja ga je posebno impresionirala. Iako je jezička barijera izazov, Zaharija se trudi da usvoji tradicije koje ga nadahnjuju.
youtube/printscreen/Патриарший Экзархат Африки
Arhimandrit Zaharija
Njegova posvećenost Svetoj Matroni Moskovskoj, koju je izabrao za zaštitnicu svoje nove zajednice u Tanzaniji, govori o dubokoj vezi sa ruskim svetiteljima.
- Moj omiljeni svetac u Rusiji je Sveta Matrona Moskovska. Kada smo osnovali našu novu zajednicu Ruske pravoslavne crkve u mojoj zemlji, posvetili smo je Svetoj Matroni - sa poštovanjem govori otac Zaharija.
Priča oca Zaharije nije samo svedočanstvo o prelasku iz jedne vere u drugu, već o duhovnom putovanju ispunjenom ljubavlju prema Bogu, predanošću monaškom životu i posvećenošću misionarskom radu. Ona nas podseća na neprolaznu snagu vere i ulogu pravoslavlja kao svetionika duhovnosti za ljude širom sveta.
Egzarh patrijarha moskovskog i cele Rusije u Africi, mitropolit zarajski, objašnjava zašto afrički narod sve češće pronalazi duhovno utočište u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, kako se gradi prisustvo na ovom kontinentu i uspostavlja dijalog sa drugim crkvama koje deluju na tom svetom tlu.
Mlada žena sa juga Afrike, koja je došla u Srbiju iz ljubavi, ponela je sa sobom i želju za duhovnim ispunjenjem. Pre dve godine preselila se u Čačak i otkrila bogatstvo pravoslavne tradicije koja je za nju postala izvor snage i inspiracije.
Moja majka je ostala u blaženom stanju, što se kaže, međutim, oni nikome nisu mogli da kažu, bojali su se, pošto su bili mnogo mladi, a nisu još bili u braku, pričao je Vidović.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaja Sveti Evmenije Gortinski. Katolička crkva slavi Svetog Josifa Kupertinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
Čoveka su obuzeli neopisiv strah i zbunjenost, ali je odlučio da posluša i da ispuni neverovanu zapovest, ali je upao u dilemu u koji hram otići i kome se moliti.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.