NEMA MLEKA, A IMA SAVRŠEN UKUS: Napravite domaći sir po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara"
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
Mlada žena sa juga Afrike, koja je došla u Srbiju iz ljubavi, ponela je sa sobom i želju za duhovnim ispunjenjem. Pre dve godine preselila se u Čačak i otkrila bogatstvo pravoslavne tradicije koja je za nju postala izvor snage i inspiracije.
U svakodnevnim susretima, Patricija je uočila toplinu i spontanost našeg naroda. Kako kaže, srdačnost i opušteno ispijanje kafe sa prijateljima tokom dana bili su novina koju je s radošću dočekala.
- Ovo je mesto dobro za mene i sve je blizu - priznaje ona, izražavajući zahvalnost za zajednicu koja ju je prihvatila kao jednu od svojih.
Njena duhovna transformacija kulminirala je krštenjem u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Čačku, a taj dan je za nju od neprocenjivog značaja.
- Ja sam sada pravoslavan hrišćanka, taj dan je veoma bitan za mene i mnogo sam srećna, jer sam sada u pravoslavnoj veri. Pravoslavlje je za mene važno, kao i za mog muža, porodicu i našu budućnost - izjavila je s posebnim osećajem posvećenosti.
Patricija ističe da je prilagođavanje životu u Srbiji, a posebno mentalitetu i kulturi, predstavljalo izazov.
- To je na početku za mene bio veliki kulturološki šok, ali sam se navikla jer su svi ti običaji mnogo drugačiji od onih u Africi i zaista jako lepi - kaže Patricija ističući da se u svakoj promeni može pronaći prilika za rast.
Oduševljenje srpskom hranom, posebno sarama i prasećim pečenjem, dodatno oslikava njen entuzijazam prema novim običajima.
- To mi je baš odličan specijalitet. To u Zambiji nema, možda bih jedino to mogla da uporedim sa mesom bufala - uz osmeh dodaje Patricija, prenosi Rina.
Njena ljubav prema tradiciji i običajima ogleda se i u pripremi porodične slave Svetog Nikole. Patricija sa ponosom ističe:
- Sviđaju mi se svi običaji i drago mi je kad vidim da se tradicija tako pomno čuva i neguje.
Kroz pripremu posne hrane i rituale vezane za slavsku trpezu, ona ne samo da uči o tradiciji, već i sama postaje deo nje.
- Običaji se poštuju, jako mi je lepo kada se odnese kolač u crkvu i osvešta - kaže ona, naglašavajući važnost duhovnog aspekta slavljenja.
Na kraju, Patricija Radojičić simbolizuje snagu ljubavi koja prevazilazi granice. Njen put od Zambije do Srbije nije samo putovanje fizičko, već i duhovno, obogaćeno novim iskustvima i znanjima. Njena priča nas podseća da se u svakom srcu može naći mesto za ljubav, veru i tradiciju, jer pravoslavlje, kao što sama Patricija naglašava, nije samo religija, već i način života.

Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Danka Vesković napustila je daleku Angolu i vratila se u rodno selo sa sinom Makišom, a njihova sudbina dirnula je čitavu Srbiju – evo kako je dečak primio pravoslavlje u crkvi u Koštunićima!
Arhimandrit Zaharija iz Tanzanije krenuo je na neobično duhovno putovanje – odrastao je u rimokatoličkoj porodici, susreo se sa pravoslavljem i postao monah, služeći u Rusiji.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.