ZNATE LI ŠTA JE ZAPRAVO ZLO?: Jedna rečenica starca Tadeja razotkriva gde zaista nastaje haos
Veliki srpski duhovnik 20. veka u jednoj od svojih pouka otkrio je kako se dobro u čoveku izopači i kako se može vratiti na pravi put.
Mlada žena sa juga Afrike, koja je došla u Srbiju iz ljubavi, ponela je sa sobom i želju za duhovnim ispunjenjem. Pre dve godine preselila se u Čačak i otkrila bogatstvo pravoslavne tradicije koja je za nju postala izvor snage i inspiracije.
U svakodnevnim susretima, Patricija je uočila toplinu i spontanost našeg naroda. Kako kaže, srdačnost i opušteno ispijanje kafe sa prijateljima tokom dana bili su novina koju je s radošću dočekala.
- Ovo je mesto dobro za mene i sve je blizu - priznaje ona, izražavajući zahvalnost za zajednicu koja ju je prihvatila kao jednu od svojih.
Njena duhovna transformacija kulminirala je krštenjem u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Čačku, a taj dan je za nju od neprocenjivog značaja.
- Ja sam sada pravoslavan hrišćanka, taj dan je veoma bitan za mene i mnogo sam srećna, jer sam sada u pravoslavnoj veri. Pravoslavlje je za mene važno, kao i za mog muža, porodicu i našu budućnost - izjavila je s posebnim osećajem posvećenosti.
Patricija ističe da je prilagođavanje životu u Srbiji, a posebno mentalitetu i kulturi, predstavljalo izazov.
- To je na početku za mene bio veliki kulturološki šok, ali sam se navikla jer su svi ti običaji mnogo drugačiji od onih u Africi i zaista jako lepi - kaže Patricija ističući da se u svakoj promeni može pronaći prilika za rast.
Oduševljenje srpskom hranom, posebno sarama i prasećim pečenjem, dodatno oslikava njen entuzijazam prema novim običajima.
- To mi je baš odličan specijalitet. To u Zambiji nema, možda bih jedino to mogla da uporedim sa mesom bufala - uz osmeh dodaje Patricija, prenosi Rina.
Njena ljubav prema tradiciji i običajima ogleda se i u pripremi porodične slave Svetog Nikole. Patricija sa ponosom ističe:
- Sviđaju mi se svi običaji i drago mi je kad vidim da se tradicija tako pomno čuva i neguje.
Kroz pripremu posne hrane i rituale vezane za slavsku trpezu, ona ne samo da uči o tradiciji, već i sama postaje deo nje.
- Običaji se poštuju, jako mi je lepo kada se odnese kolač u crkvu i osvešta - kaže ona, naglašavajući važnost duhovnog aspekta slavljenja.
Na kraju, Patricija Radojičić simbolizuje snagu ljubavi koja prevazilazi granice. Njen put od Zambije do Srbije nije samo putovanje fizičko, već i duhovno, obogaćeno novim iskustvima i znanjima. Njena priča nas podseća da se u svakom srcu može naći mesto za ljubav, veru i tradiciju, jer pravoslavlje, kao što sama Patricija naglašava, nije samo religija, već i način života.

Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Danka Vesković napustila je daleku Angolu i vratila se u rodno selo sa sinom Makišom, a njihova sudbina dirnula je čitavu Srbiju – evo kako je dečak primio pravoslavlje u crkvi u Koštunićima!
Arhimandrit Zaharija iz Tanzanije krenuo je na neobično duhovno putovanje – odrastao je u rimokatoličkoj porodici, susreo se sa pravoslavljem i postao monah, služeći u Rusiji.
Veliki srpski duhovnik 20. veka u jednoj od svojih pouka otkrio je kako se dobro u čoveku izopači i kako se može vratiti na pravi put.
Peta sedmica posta, Gluva nedelja, donosi tišinu i pokajanje, pripremajući vernike za Strasnu sedmicu i Vaskrs.
Očevici opisuju trenutke neizvesnosti, dok su nadležni odmah pokrenuli istragu i proveru svih okolnosti nezgode.
Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.