Tradicije hrišćanske vere na dva kontinenta: dok Etiopljani slave uz plamen, Srbi praznuju u molitvi i postu, ujedinjeni istom svetinjom.
U zoru, kada svetlost obasjava planine i doline Etiopije, milioni pravoslavnih vernika okupljaju se u molitvi, slavi i zajedništvu, kako bi obeležili jedan od najdubljih i najsvetijih praznika njihove duhovne tradicije – Meskel, praznik pronalaska Časnog krsta. Ovaj praznik, čije ime na jeziku Ge'ez znači „krst“, proslavlja se vekovima, prateći tradiciju koja potiče iz 4. veka, kada je Sveta carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla krst na kojem je Isus Hristos bio raspet.
Svetlost Meskelovih vatri, koje simbolizuju oganj kojim je Sveta carica Jelena tragala za Krstom, donosi sa sobom toplinu vere, nadu i obnovu. Demera, svečana vatra, pali se u centru gradova i sela, dok se narod okuplja u molitvi i pesmi, pevajući himne slave Hristovom raspeću i vaskrsenju. Miris tamjana ispunjava vazduh, uzdižući duše okupljenih ka nebu, dok plamen krstolike vatre simbolizuje pročišćenje, oslobođenje od greha i svetlost Hristovog Vaskrsenja koja je zapaljena u srcima vernika.
Profimedia
Sveštenici Etiopske pravoslavne crkve
Paljenje vatre simbolizuje duboko poštovanje prema Časnom krstu kao stubu hrišćanstva, izvoru nade i pobede nad smrću. U svojoj jednostavnosti, ali i veličanstvenosti, ovaj običaj nosi poruku da Hristova ljubav i žrtva osvetljavaju tamu svakodnevnih borbi, donoseći mir i utehu svima koji sa verom prilaze ovom svetom prazniku.
I dok etiopski pravoslavci pale Demera vatru u čast Časnog krsta, Srpska pravoslavna crkva slavi jesenji Krstovdan (27. septembra), podsećajući se na istu Svetu caricu Jelenu i njeno otkriće Svetog krsta. Kao i Meskel, Krstovdan u Srbiji obeležava otkrivanje krsta, koji je temelj hrišćanske vere i simbol Hristovog vaskrsenja. No, dok se u Etiopiji krst proslavlja uz plamen vatre, u Srbiji ga vernici dočekuju postom i molitvom, pripremajući svoja srca za dan kada će se krst Hristov podsetiti svakog vernika na snagu ljubavi i žrtve.
Profimedia
Proslava u čast Časnog Krsta u Adis Abebi
Uprkos tome što se Meskel u Etiopiji slavi 26. septembra, a Krstovdan u Srbiji 27. septembra, ova razlika u datumima ne narušava jedinstvo suštine i svetosti praznika. Etiopska pravoslavna crkva prati julijanski kalendar, ali koristi i specifični etiopski kalendar, u kojem se praznik Meskel obeležava 17. dana meseca Meskerem, što po gregorijanskom kalendaru pada na 26. septembar. Srpska pravoslavna crkva, s druge strane, Krstovdan slavi 27. septembra, prema novojulijanskom kalendaru, koji se u velikoj meri poklapa sa gregorijanskim.
U ovoj kalendarskoj razlici ogleda se bogatstvo pravoslavne tradicije, koja, kroz različite izraze i običaje, obasjava svetlošću Časnog krsta. Bez obzira na datum, bilo da je to 26. ili 27. septembar, suština je ista – slavimo Krst kao simbol Hristove žrtve i pobede nad smrću, svetlost koja prevazilazi vreme i prostor, donoseći duhovno jedinstvo vernicima širom sveta.
Profimedia
Proslava u čast Časnog Krsta u Adis Abebi
Jedan od ključnih elemenata obeležavanja Krstovdana u Srbiji je strogi post, kojim vernici simbolički ulaze u zajednicu sa Hristovom patnjom. U miru crkava, uz sveće i tamjan, srpski pravoslavci se okupljaju u molitvi, tražeći duhovno pročišćenje i snagu kroz silu krsta. Dok u Etiopiji vatra krasi noći i osvetljava duše okupljenih, u Srbiji svetlost sveća i molitava podseća na svetlost koju Krst Hristov donosi u živote vernika.
Iako Meskel i Krstovdan proističu iz iste hrišćanske tradicije, način na koji se praznuju otkriva bogatstvo raznolikosti u pravoslavnoj veri. Meskel u Etiopiji nosi sa sobom elemente drevnih običaja, preplavljen simbolikom vatre, dok Krstovdan u Srbiji ističe tišinu posta i molitve. Obe tradicije naglašavaju pronalazak krsta, ali dok etiopski pravoslavci slave sa pesmom i svetlošću plamena, srpski pravoslavci traže unutrašnju tišinu i duhovno obnavljanje kroz post i liturgijsko slavlje.
Profimedia
Proslava u čast Časnog Krsta u Adis Abebi
Međutim, sličnosti između ova dva praznika govore o jedinstvu hrišćanske vere – u oba slučaja, krst je simbol pobede nad smrću, svetionik koji vodi vernike ka spasenju. Bilo kroz vatru ili molitvu, praznovanje krsta podseća na Hristovu žrtvu i vaskrsenje, koje donosi mir i snagu vernicima širom sveta.
Na taj način, i Meskel u Etiopiji i Krstovdan u Srbiji, u svojoj različitosti i sličnosti, osvetljavaju univerzalnu poruku krsta – ljubav koja prevazilazi smrt i svetlost koja prosvetljuje tamu.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.