DA LI SE SVEĆE PALE PRVO ZA ŽIVE ILI UPOKOJENE: Otac Dragan rešio veliku dilemu vernika i orkrio ono što malo ko zna
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene.
Simbolika paljenja sveća u pravoslavlju duboko je povezana sa pojmom molitve, sećanja i unutrašnje duhovne svetlosti.
Sveća predstavlja čovekovu želju da svoju molitvu prinese Bogu, da osvetli put onima za koje se moli, kao i da samoga sebe prikaže kao žrtvu ljubavi i zahvalnosti.
Vosak simbolizuje čistoću, a plamen podseća na svetlost Hristovu koja obasjava svako srce koje Mu se obraća.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene. Za žive se pale kao molitva za zdravlje, napredak, mir, zaštitu i Božiji blagoslov. U tim trenucima vernik pred Boga iznosi svoje brige, nade i zahvalnost, moleći se da svetlost plamena osvetli put dragim osobama.
Sveće za upokojene pale se kao izraz ljubavi i sećanja, kao molitva da Gospod duši preminulog podari večni mir i da mu svetlost Carstva nebeskog obasja put. Tako jedna jednostavna radnja postaje most ljubavi - prema živima kroz brigu i molitvu, a prema upokojenima kroz sećanje i nadu u vaskrsenje.
Iako je čin paljenja sveća duboko simboličan, on je u narodu često praćen nedoumicama. Ljudi razmišljaju gde tačno postaviti sveću, šta izgovoriti, da li postoji poseban redosled, da li je ispravno zapaliti jednu ili više sveća, pa čak i da li se sveća treba poljubiti pre paljenja.
Ova poslednja nedoumica posebno je česta, jer se u praksi mogu videti različiti običaji, pa vernici nisu sigurni da li je to crkveno pravilo ili samo narodni običaj.
Na to pitanje odgovorio je teolog i učitelj Aleksandar Đurđević, dajući jednostavno i jasno objašnjenje:
- Ljubljenje sveća pre paljenja je spoljašnji pokazatelj ljubavi prema ličnosti ili ličnostima za koju se sveća pali. Ljubljenjem sveća mi ne ljubimo vosak, već simbolički ljubimo sveću zarad naše ljubavi prema bližnjima. Manje forme, a više suštine. Ukoliko ne želite da poljubite sveću, ne morate. Ja sveću ljubim.
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo. U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik. U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati. Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.

DA LI SE SVEĆE PALE PRVO ZA ŽIVE ILI UPOKOJENE: Otac Dragan rešio veliku dilemu vernika i orkrio ono što malo ko zna
DA LI JE DOVOLJNO ZAPALITI JEDNU SVEĆU I ZA ZDRAVLJE ŽIVIH I DUŠE UPOKOJENIH ILI SE MORA PALITI ZA SVAKOG PONAOSOB! Sveštenik otkrio da to zavisi gde se nalazite, ali i od još jedne stvari
DA LI SE MOŽE PALITI SVEĆA ZA NEČIJU DUŠU NA TUĐEM GROBU: Sveštenik objasnio da li ovo ima efekta
KAKAV ZNAČAJ IMAJU DIKIRIJE I TRIKIRIJE U CRKVI: Moć svetlosti u rukama vladika
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Paljenje sveća ma duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Čudo koje je Hristos učinio na svadbi u Kani Galilejskoj krije važnu pouku za supružnike
Ko vas voli, oženiće se vama, govorio je starac Pajsije devojkama.
Dete koje je čulo takve reči, prema njegovom tumačenju, ne treba da živi u strahu da je zauvek obeleženo.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Ko vas voli, oženiće se vama, govorio je starac Pajsije devojkama.
Dete koje je čulo takve reči, prema njegovom tumačenju, ne treba da živi u strahu da je zauvek obeleženo.
Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.