DA LI SE SVEĆE PALE PRVO ZA ŽIVE ILI UPOKOJENE: Otac Dragan rešio veliku dilemu vernika i orkrio ono što malo ko zna
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene.
Simbolika paljenja sveća u pravoslavlju duboko je povezana sa pojmom molitve, sećanja i unutrašnje duhovne svetlosti.
Sveća predstavlja čovekovu želju da svoju molitvu prinese Bogu, da osvetli put onima za koje se moli, kao i da samoga sebe prikaže kao žrtvu ljubavi i zahvalnosti.
Vosak simbolizuje čistoću, a plamen podseća na svetlost Hristovu koja obasjava svako srce koje Mu se obraća.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene. Za žive se pale kao molitva za zdravlje, napredak, mir, zaštitu i Božiji blagoslov. U tim trenucima vernik pred Boga iznosi svoje brige, nade i zahvalnost, moleći se da svetlost plamena osvetli put dragim osobama.
Sveće za upokojene pale se kao izraz ljubavi i sećanja, kao molitva da Gospod duši preminulog podari večni mir i da mu svetlost Carstva nebeskog obasja put. Tako jedna jednostavna radnja postaje most ljubavi - prema živima kroz brigu i molitvu, a prema upokojenima kroz sećanje i nadu u vaskrsenje.
Iako je čin paljenja sveća duboko simboličan, on je u narodu često praćen nedoumicama. Ljudi razmišljaju gde tačno postaviti sveću, šta izgovoriti, da li postoji poseban redosled, da li je ispravno zapaliti jednu ili više sveća, pa čak i da li se sveća treba poljubiti pre paljenja.
Ova poslednja nedoumica posebno je česta, jer se u praksi mogu videti različiti običaji, pa vernici nisu sigurni da li je to crkveno pravilo ili samo narodni običaj.
Na to pitanje odgovorio je teolog i učitelj Aleksandar Đurđević, dajući jednostavno i jasno objašnjenje:
- Ljubljenje sveća pre paljenja je spoljašnji pokazatelj ljubavi prema ličnosti ili ličnostima za koju se sveća pali. Ljubljenjem sveća mi ne ljubimo vosak, već simbolički ljubimo sveću zarad naše ljubavi prema bližnjima. Manje forme, a više suštine. Ukoliko ne želite da poljubite sveću, ne morate. Ja sveću ljubim.
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo. U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik. U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati. Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.

DA LI SE SVEĆE PALE PRVO ZA ŽIVE ILI UPOKOJENE: Otac Dragan rešio veliku dilemu vernika i orkrio ono što malo ko zna
DA LI JE DOVOLJNO ZAPALITI JEDNU SVEĆU I ZA ZDRAVLJE ŽIVIH I DUŠE UPOKOJENIH ILI SE MORA PALITI ZA SVAKOG PONAOSOB! Sveštenik otkrio da to zavisi gde se nalazite, ali i od još jedne stvari
DA LI SE MOŽE PALITI SVEĆA ZA NEČIJU DUŠU NA TUĐEM GROBU: Sveštenik objasnio da li ovo ima efekta
KAKAV ZNAČAJ IMAJU DIKIRIJE I TRIKIRIJE U CRKVI: Moć svetlosti u rukama vladika
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Paljenje sveća ma duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Fotografije slavnog MMA borca na kojima se vidi u molitvi i tokom kropljenja svetom vodom pokrenule su lavinu reakcija.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
"Bojte se ljudi koji plaču za mrtvima, a ubijaju žive", citirao je otac Željko svoju baku, posle onoga što je doživeo ispred crkve.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.