DANAS JE CRVENO SLOVO I VELIKI PRAZNIK! Slavimo Blagovesti, dan kad je Arhanđel Gavrilo javio Devici Mariji da će roditi Isusa!
Blagovesti su jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika.
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo.
Crkva je institucija koja ima svoja pravila. A mnogi vernici ih ne poznaju dovoljno, te u određenim situacijama nisu sigurni da li ispravno postupaju. Posebno su ljudi u nedoumicama i dilema kako se pravilno pale sveće, jer većina u crkvu i ulazi da bi je zapalili.
Svetlost sveće predstavlja simbol Božanstva, jer Bog u koga mi verujemo, Sveta Trojica, živi u nepristupačnoj svetlosti; Gospod Isus Hristos je nazvan "Sunce pravde“. Takođe, simbol je i svetlost Hristovog, jevanđelskog učenja, koje nam osvetljava životne puteve. Svetlost sveće daje toplotu, i označava toplotu, tj. toplinu, naše molitve i naše ljubavi za onog svetitelja ili čoveka kome prislužujemo (palimo) sveću.
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo.

Pre nego što u crkvi zapalite sveću, potrebno je da se prekrstite, da je celivate i namenite za koga je palite.
Međutim, vernici su često u dilemi da li prvo sveću u hramovima treba upaliti za žive ili mrtve.
Na ovo pitanje jasan odgovor je dao svojevremeno otac Dragan na sajtu "Svetosavlje".
- Prvo bi sveće trebalo paliti za žive, jer ako nema nas živih, ko će usnulima paliti za pokoj duše. Zato treba da se molimo prvo za zdravlje nas i naših bližnjih, pa onda i za one koji preminuše u blagočestivoj veri - istakao je on pa nastavio:
- Evo jednog primera: Kad sveštenik reže slavski kolač i na molitvi za osvećenje koljiva čuje se da on moli: " ... Blagoslovi Gospode semenje ovo sa raznim polodovima i osvete verne koji budu jeli od njega, jer sluge tvoje prinesoše ovo Tebi u svalavu i čast (ime svetitelja) i u spomen onih koji preminuše u blagočestivoj veri". Očigledno je da se ovde molimo prvo za žive, pa tek onda za one koji su preminuli u veri - zaključio je otac Dragan.
Blagovesti su jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika.
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
Svaka situacija u našem životu, bila ona dobra ili loša, ima svoje značenje.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.