Paljenje sveća ma duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu.
Paljenje sveća u pravoslavnim hramovima jedan je od najprepoznatljivijih i najčešćih činova narodne pobožnosti, ali i duhovni gest koji ima dublje značenje od same svetlosti plamena.
Paljenje sveća ma duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu.
Međutim, često se javlja nesuglasica u vezi sa samim činom paljenja svećei – da li to čine na ispravan način i kakvu molitvu izgovoriti dok je pale.
Upravo to pitanje postavila je jedna vernica na sajtu Svetosavlje, iskreno iznoseći dilemu koju ima.
- Pre početka liturgije palim sveće za žive i upokojene, ali često ne znam koju molitvu da izgovorim. Ponekad, kad žurim, bojim se da sve ne činim dovoljno sabrano i od srca.
Shutterstock
Paljenje sveća, Ilustracija
Sveštenik Ljubo joj je odgovario da njena briga pokazuje upravo ono najvažnije – želju da se Bogu pristupi iskreno. Podseća da je sveća simbol žrtve i milostinje, još od prvih hrišćana koji su donosili darove u hram kao pomoć siromašnima.
- Po svetim ocima, sveća je žrtva, ili još bolje rečeno – milostinja za naše zdrave, bolesne ili umrle. Prvi hrišćani su donosili u hramove razne poklone za zdravlje ili za upokojenje, namirnice, stvari, sve ono što je moglo da pomogne siromašnima i bolesnima. Kada neko umre, kod Jevreja je i danas običaj da porodica deli milostinju za pokojnika - počeo je on pa nastavio:
- U ona vremena, episkop je posebnu pažnju posvećivao tome kako da se ta milostinja organizuje, da ne remeti bogosluženja, pa su čak donošeni i crkveni kanoni o tome. Klir je insistirao da se za zdravlje i upokojenje donose vino, hleb, vosak i ulje, jer su te stvari imale liturgijsku vrednost. Danas je kupovina i paljenje sveća izraz savremene milostinje i pomoći Crkvi. Mislim da se vrlo lepo i pravilno molite kada postavljate sveću – samo produžite tako. Za umrle možete da kažete: ‘Upokoji (umiri), Bože, duše slugu Tvojih’, i potom navedite imena - odgovorio je otac Ljubo.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.