Porodično nasilje nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka, ističe otac Dejan.
Porodično nasilje postaje sve veći društveni problem, kako globalno tako i u Srbiji. Iako se još često posmatra kao "privatna stvar“, ono predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i dostojanstva.
Mada Crkva brak i porodicu smatra svetinjama, a trpljenje vrhovnom vrlinom, trebalo bi naglasiti da po pitanju porodičnog nasilja imao veoma oštar stav i smatra da u ovom slučaju trpljenje kao hrišćanska zapovest ne sme i ne može biti razlog da se ostaje u nezdravom porodičnom okruženju.
Na to je ukazao i sveštenik Dejan Krstić i rektor Bogoslovije u Nišu u autorskom tekstu za portal "Žive reči" u kojem je istao da je " hrišćanska porodica svetinja", ali da temelj braka ne sme biti nasilje.
Shutterstock/Hanna Kuprevich
Trpljenje kao hrišćanska vrlina ne važi kad je u pitanju nasilje u porodici
- Ona (porodica p.a) je ikona zajednice Boga i čoveka, mesto gde se ljubav, poštovanje i žrtvena briga prožimaju u svakodnevnom životu. Apostol Pavle uči: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Hristos zavoleo Crkvu i samoga sebe predao za nju“ (Ef. 5,25). Ova reč Božija postavlja jasan temelj braka: ljubav koja se žrtvuje za drugoga, a ne ljubav koja dominira, ponižava ili povređuje - istakao je otac Dejan..
Otac Dušan jasno osuđuje svaki oblik porodičnog nasilja:za koje kaže da je neprihvatljivo, teško kršenje zapovesti ljubavi i greh koji razara i brak i dušu.
- Ono nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka. Svako nasilje u porodici, bilo fizičko, psihičko, ekonomsko ili duhovno, suprotno je Jevanđelju Hristovom - naglašava on.
Prema njegovim rečima, ne postoji opravdanje za nasilje, niti može biti opravdano ponašanjem žrtve, a oni koji ćute postaju saučesnici.
Printscreen spclondon
Otac Dejan Krstić
- Hristos nas je naučio da ljubav podrazumeva zaštitu slabog i razobličavanje nepravde. Žrtva nasilja ima pravo na zaštitu i pomoć. Obraćanje policiji, socijalnim službama ili organizacijama za pomoć nije nepoverenje u Boga, već mudrost i odgovornost.
Kaže da se prijavljivanje nasilnika ne može smatrati osvetom.
- Počinilac nasilja mora biti zaustavljen. Njegovo privođenje pravdi nije osveta, već prilika da se suoči sa svojim grehom i da se pokaje. Crkva stoji uz žrtve. Sveštenik, duhovnik ili zajednica vernih treba da budu mesto podrške, molitve i ohrabrenja. Ohrabrujem sve žrtve porodičnog nasilja da se obrate nadležnim državnim institucijama radi zaštite, kako bi zlo bilo zaustavljeno i pravda zadovoljena.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.