Porodično nasilje nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka, ističe otac Dejan.
Porodično nasilje postaje sve veći društveni problem, kako globalno tako i u Srbiji. Iako se još često posmatra kao "privatna stvar“, ono predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i dostojanstva.
Mada Crkva brak i porodicu smatra svetinjama, a trpljenje vrhovnom vrlinom, trebalo bi naglasiti da po pitanju porodičnog nasilja imao veoma oštar stav i smatra da u ovom slučaju trpljenje kao hrišćanska zapovest ne sme i ne može biti razlog da se ostaje u nezdravom porodičnom okruženju.
Na to je ukazao i sveštenik Dejan Krstić i rektor Bogoslovije u Nišu u autorskom tekstu za portal "Žive reči" u kojem je istao da je " hrišćanska porodica svetinja", ali da temelj braka ne sme biti nasilje.
Shutterstock/Hanna Kuprevich
Trpljenje kao hrišćanska vrlina ne važi kad je u pitanju nasilje u porodici
- Ona (porodica p.a) je ikona zajednice Boga i čoveka, mesto gde se ljubav, poštovanje i žrtvena briga prožimaju u svakodnevnom životu. Apostol Pavle uči: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Hristos zavoleo Crkvu i samoga sebe predao za nju“ (Ef. 5,25). Ova reč Božija postavlja jasan temelj braka: ljubav koja se žrtvuje za drugoga, a ne ljubav koja dominira, ponižava ili povređuje - istakao je otac Dejan..
Otac Dušan jasno osuđuje svaki oblik porodičnog nasilja:za koje kaže da je neprihvatljivo, teško kršenje zapovesti ljubavi i greh koji razara i brak i dušu.
- Ono nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka. Svako nasilje u porodici, bilo fizičko, psihičko, ekonomsko ili duhovno, suprotno je Jevanđelju Hristovom - naglašava on.
Prema njegovim rečima, ne postoji opravdanje za nasilje, niti može biti opravdano ponašanjem žrtve, a oni koji ćute postaju saučesnici.
Printscreen spclondon
Otac Dejan Krstić
- Hristos nas je naučio da ljubav podrazumeva zaštitu slabog i razobličavanje nepravde. Žrtva nasilja ima pravo na zaštitu i pomoć. Obraćanje policiji, socijalnim službama ili organizacijama za pomoć nije nepoverenje u Boga, već mudrost i odgovornost.
Kaže da se prijavljivanje nasilnika ne može smatrati osvetom.
- Počinilac nasilja mora biti zaustavljen. Njegovo privođenje pravdi nije osveta, već prilika da se suoči sa svojim grehom i da se pokaje. Crkva stoji uz žrtve. Sveštenik, duhovnik ili zajednica vernih treba da budu mesto podrške, molitve i ohrabrenja. Ohrabrujem sve žrtve porodičnog nasilja da se obrate nadležnim državnim institucijama radi zaštite, kako bi zlo bilo zaustavljeno i pravda zadovoljena.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.