Porodično nasilje nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka, ističe otac Dejan.
Porodično nasilje postaje sve veći društveni problem, kako globalno tako i u Srbiji. Iako se još često posmatra kao "privatna stvar“, ono predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i dostojanstva.
Mada Crkva brak i porodicu smatra svetinjama, a trpljenje vrhovnom vrlinom, trebalo bi naglasiti da po pitanju porodičnog nasilja imao veoma oštar stav i smatra da u ovom slučaju trpljenje kao hrišćanska zapovest ne sme i ne može biti razlog da se ostaje u nezdravom porodičnom okruženju.
Na to je ukazao i sveštenik Dejan Krstić i rektor Bogoslovije u Nišu u autorskom tekstu za portal "Žive reči" u kojem je istao da je " hrišćanska porodica svetinja", ali da temelj braka ne sme biti nasilje.
Shutterstock/Hanna Kuprevich
Trpljenje kao hrišćanska vrlina ne važi kad je u pitanju nasilje u porodici
- Ona (porodica p.a) je ikona zajednice Boga i čoveka, mesto gde se ljubav, poštovanje i žrtvena briga prožimaju u svakodnevnom životu. Apostol Pavle uči: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Hristos zavoleo Crkvu i samoga sebe predao za nju“ (Ef. 5,25). Ova reč Božija postavlja jasan temelj braka: ljubav koja se žrtvuje za drugoga, a ne ljubav koja dominira, ponižava ili povređuje - istakao je otac Dejan..
Otac Dušan jasno osuđuje svaki oblik porodičnog nasilja:za koje kaže da je neprihvatljivo, teško kršenje zapovesti ljubavi i greh koji razara i brak i dušu.
- Ono nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka. Svako nasilje u porodici, bilo fizičko, psihičko, ekonomsko ili duhovno, suprotno je Jevanđelju Hristovom - naglašava on.
Prema njegovim rečima, ne postoji opravdanje za nasilje, niti može biti opravdano ponašanjem žrtve, a oni koji ćute postaju saučesnici.
Printscreen spclondon
Otac Dejan Krstić
- Hristos nas je naučio da ljubav podrazumeva zaštitu slabog i razobličavanje nepravde. Žrtva nasilja ima pravo na zaštitu i pomoć. Obraćanje policiji, socijalnim službama ili organizacijama za pomoć nije nepoverenje u Boga, već mudrost i odgovornost.
Kaže da se prijavljivanje nasilnika ne može smatrati osvetom.
- Počinilac nasilja mora biti zaustavljen. Njegovo privođenje pravdi nije osveta, već prilika da se suoči sa svojim grehom i da se pokaje. Crkva stoji uz žrtve. Sveštenik, duhovnik ili zajednica vernih treba da budu mesto podrške, molitve i ohrabrenja. Ohrabrujem sve žrtve porodičnog nasilja da se obrate nadležnim državnim institucijama radi zaštite, kako bi zlo bilo zaustavljeno i pravda zadovoljena.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti oci su često upozoravali da najveća opasnost za čoveka nije neznanje o veri, već navika da se vera živi samo spolja, dok srce ostaje nepromenjeno.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.