U hramu Svetog velikomučenika Georgija okupljeni su u molitvi evocirali život i delo kralja Petra I, dok su članovi porodice Karađorđević i predstavnici države učestvovali u ovom jedinstvenom duhovnom događaju.
U tišini hrama Svetog velikomučenika Georgija na Oplencu služena je sveta liturgija i parastos povodom 104. godišnjice smrti Kralja Petra I Karađorđevića. Mitropolit šumadijski Jovan predvodio je bogosluženje, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragoljuba Rakića, Miladina Mihailovića, Slobodana Bogojevića i Đorđa Radišića, jeromonaha Jovana Prokina, protojereja Dejana Dinića, protonamesnika Nikole Ilića, jereja Nemanje Radojičića i đakona Stevana Ilića i Lazara Marjanovića.
Molitvenom sabranju prisustvovali su prinčevi Filip i Mihailo, princeze Danica i Ljubica, kao i Milica Đurđević Stamenkovski, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.
Nemanja Pančić
Hrama Svetog velikomučenika Georgija na Oplencu
Hram Svetog velikomučenika Georgija na Oplencu
Hram Svetog velikomučenika Georgija na Oplencu, zadužbina Kralja Petra I, izgrađen je u periodu od 1910. do 1930. godine. Smešten na vrhu brda Oplenac, crkva je mauzolej dinastije Karađorđević, u kojem počivaju mnogi članovi porodice, uključujući i samog Kralja Petra I. Građena je u srpsko-vizantijskom stilu, obložena belim venčačkim mermerom, a unutrašnjost je ukrašena mozaicima sa više od šest miliona komadića. Ovaj hram nije samo arhitektonski spomenik, već i simbol istorijskog i duhovnog nasleđa Srbije.
Molitva i počast
Sabrani su se u hramu molili za pokoj duše kralja Petra I, istovremeno odajući poštovanje istorijskoj ulozi monarha i značaju očuvanja tradicije. Parastos na Oplencu predstavlja trenutak sabranosti i duhovne povezanosti, gde se prošlost i sadašnjost isprepliću u molitvi i poštovanju prema jednom od najvećih srpskih vladara.
Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Mitropolit šumadijski Jovan i episkop švajcarski Andrej poslali su snažne poruke o veri, obnovi i duhovnoj snazi liturgije, dok je hram Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu zablistao na veliki praznik.
Nakon stravičnih požara u Šumadiji, unesrećenim porodicama stigla je uteha i pomoć iz Eparhije, uz blagoslov vladike Jovana i poruku da nikada nisu sami.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Na 103. godišnjicu od upokojenja kralja Petra I, mitropolit šumadijski je, uz prisustvo kraljevske porodice, bogoslužio u Crkvi Svetog Georgija, naglašavajući u svojoj besedi značaj Božanskog mira i duhovne povezanosti između prošlosti i večnosti.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.