Mitropolit Irinej u teškom stanju
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Na 103. godišnjicu od upokojenja kralja Petra I, mitropolit šumadijski je, uz prisustvo kraljevske porodice, bogoslužio u Crkvi Svetog Georgija, naglašavajući u svojoj besedi značaj Božanskog mira i duhovne povezanosti između prošlosti i večnosti.
Pod svetlom vere i sećanja na Petra I Karađorđevića, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu arhijerejsku liturgiju i parastos u zadužbini ovog srpskog vladara – Crkvi Svetog velikomučenika Georgija na Oplencu. Na 103. godišnjicu od upokojenja kralja Petra, ova svetinja, koja svedoči o neizbrisivom pečatu monarhističkog nasleđa i pravoslavne tradicije, bila je ispunjena članovima kraljevske porodice i važnim državnim licima
Mitropolitu Jovanu su sasluživali brojni sveštenici i đakoni, dok je lepoti bogosluženja doprinosilo pevačko društvo Srpski pravoslavni pojci iz Beograda. Među prisutnima su bili prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević sa suprugom princezom Katarinom, princ Filip i princeza Danica, princ Mihailo i princeza Ljubica, kao i ministar Nemanja Starović.
U svojoj arhipastirskoj besedi, mitropolit Jovan je istakao duboko značenje liturgije i parastosa, govoreći o večnom značaju ovih molitvenih čina:

- Sabrali smo se danas u ovoj predivnoj zadužbini našeg kralja Petra I, na stogodišnjicu od njegovog upokojenja. Prvenstveno smo se okupili da služimo Božansku liturgiju, a ona se podjednako služi i za žive i za mrtve. Pred Bogom nema mrtvih. Da su naši preci mrtvi u pravom smislu, zašto bismo se molili Bogu za njih? Zašto bismo činili parastose, molitve? Zašto bismo činili dobra dela za njihovo spasenje - upitao je vladika, a potom nastavio:
- Upravo, sama Liturgija nam govori da pred Bogom nema mrtvih, nego da su pred Bogom svi živi. Zato se Liturgija ne služi samo za nas ovde ili narod koji živi na planeti, već ona sabira prošlo i sadašnje vreme i sve pretače u večnost - istakao je vladika Jovan i ukazao na to da liturgija otkriva i Carstvo nebesko, spajajući prošlost i sadašnjost u večnost. Pozvao je prisutne da se upitaju da li su spremni za Carstvo nebesko i da li žive u skladu sa krštenjem koje su primili.

- Smisao našeg života jeste da živimo po Bogu i u Bogu. Da živimo sa Crkvom i da živimo jedni sa drugima. Sve to, dragi moji, Liturgija sabira. Zato bih hteo vašoj ljubavi da kažem nekoliko rečenica o svetoj Liturgiji. Mi dolazimo na Liturgije. Tekstualno je i poznajemo, ali da li znamo suštinu liturgije - rekao je vladika.
Ove reči su pozvale prisutne da razmotre duboko značenje liturgije i parastosa, naglašavajući da su oni most između vremena i večnosti, između ljudskog i Božanskog. Kralj Petar I, kao simbol mira i pravde, bio je oduvek posvećen širenju Božjeg mira, koji je, kako je mitropolit rekao, jedini pravi mir, od početka do večnosti.

- Kralj naš Petar I, kao pravoslavac, kao Srbin, trudio se da širi Božji mir. Bez mira Božjega, naš je mir lažan. Naš je mir od danas do sutra. Samo je jedino Božji mir od početka do večnosti - zaključio je mitropolit šumadijski Jovan.
Sveti mir, kako je istakao mitropolit Jovan, počiva u srcu svakog hrišćanina i odražava se kroz ljubav i mir među ljudima. Ova molitva za kralja Petra I bila je i poziv na introspekciju i duhovno ispunjenje, u nadi da će svi vernici pronaći istinski mir kroz molitvu i zajedništvo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija okupljeni su u molitvi evocirali život i delo kralja Petra I, dok su članovi porodice Karađorđević i predstavnici države učestvovali u ovom jedinstvenom duhovnom događaju.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.