Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Na sunčanoj padini Oplenca, u tišini monumentalnog hrama Svetog velikomučenika Georgija, nad zvucima liturgijskog poја, sabralo se četrnaest horova iz raznih sela i gradova Eparhije šumadijske. Ne radi takmičenja, ni radi aplauza, već radi – zajedničkog svedočenja. Pesmom. I molitvom. I u onome što se ne izgovara, a što se sa horom uvek prenosi: duhom.
SPC
Na festivalu je učestvovalo 40 horova iz Eparhije šumadijske
Pojanje kao put, a ne ukras
Festival horova Eparhije šumadijske ove godine je još jednom pokazao da pojanje nije samo umetnost, već i put. Put ka sabornosti, put ka onome što mitropolit šumadijski Jovan naziva unutrašnjim hramom. Jer, kako je rekao u svojoj liturgijskoj besedi:
– Ne postanemo li mi hram Božji i hram Duha Svetog, neće nam pomoći ni ovi zidovi ovako lepo ukrašeni.
Njegove reči nisu zazvučale kao ukor, već kao poziv. Kao zvono koje ne poziva samo na početak službe, već i na početak jednog drugačijeg pogleda na svet, na sebe, na drugog čoveka. Jer prazna crkva, kako reče vladika, nije prazna zbog zidova, već zbog odsustva naroda koji se pričešćuje, naroda koji u Liturgiji ne učestvuje samo kao posmatrač, već kao deo tela Crkve.
SPC
Na kraju, svi horovi su primili gramate zahvalnosti mitropolita Jovana
Pesma koja nosi duh zajednice
Upravo zato je festival horova postao više od muzičkog događaja – postao je znak života, duhovnog pulsa eparhije. Svaki hor, bilo da dolazi iz sela pod Rudnikom ili iz gradske crkve u Kragujevcu, poneo je sa sobom specifičnu toplinu, onaj jedinstveni glas zajednice. I svaka nota koja se čula ispod kupola Oplenca nosila je sa sobom tiho i snažno svedočenje: nismo zaboravili dar koji smo primili.
– Gospod ne traži da nosimo Njegov krst jer je on težak za nas, ali traži da ponesemo naš svakodnevni krst – rekao je vladika Jovan, podsećajući da se hrišćanski život ne ogleda u izuzetnim trenucima, već u svakodnevnom trudu da se prepozna Božja blizina u običnosti.
SPC
Vladika Jovan lomi slavski kolač
Nasleđe koje traje – iz godine u godinu
Festival je zaključen osvećenjem slavskih darova, dok je deo slavskog kolača, kao simbol nasleđa i kontinuiteta, predao domaćin sledeće godine – protojerej-stavrofor Mića Ćirković iz Orašca. Time je završetak festivala istovremeno postao i najava njegovog nastavka. Jer hor, kao i Crkva – nikada ne staje. Nastavlja se iz glasa u glas, iz liturgije u liturgiju.
SPC
Festival crkvenih horova održan je u hramu Svetog Đorđa
Blagodarnost Crkve onima koji pevaju
Na kraju, svi horovi su primili gramate zahvalnosti vladike Jovana – ne kao priznanje uobičajenog protokola, već kao znak istinske blagodarnosti Crkve onima koji svojom pesmom hrane veru drugih. Jer crkveno pojanje nije samo muzički ukras Liturgije, već duhovni čin, način da se reč pretoči u zvuk, a zvuk u molitvu.
SPC
Svaki hor, bilo da dolazi iz sela pod Rudnikom ili iz gradske crkve u Kragujevcu, poneo je sa sobom specifičnu toplinu
Tamo gde je narod, tu je i Gospod
Na Oplencu toga dana nije bilo pompe, nije bilo reflektora, nije bilo štampe koja juri naslove. Ali je bilo nečega mnogo važnijeg – bilo je sabranja. I bilo je radosti. Jer tamo gde je Crkva puna onih koji pevaju i onih koji se pričešćuju – tamo je i Gospod.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Arhiepiskop vršački i mitropolit banatski ove godine slavi pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije episkopske službe, a iza njega je put kroz ratove, izgnanstva, bogoslovije i hiljade duša koje mu duguju duhovno preobraženje.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija okupljeni su u molitvi evocirali život i delo kralja Petra I, dok su članovi porodice Karađorđević i predstavnici države učestvovali u ovom jedinstvenom duhovnom događaju.
Na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, mitropolit šumadijski Jovan služio je Liturgiju i poručio da ljubav prema bližnjima ne postoji bez ljubavi prema Bogu, a tokom bogosluženja uručio je i visoka crkvena odlikovanja.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Avtonoma po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Prepodobna Eufrosina Aleksandrijska i Prepodobni Sergije Radonješki. Katolička crkva obeležava Svetog Kleofasa, dok Jevreji večeras dočekuju Sukot, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.