Aktuelno iz SPC 18.06.2025 | 22:34

NA OPLENCU SE DOGODILO NEŠTO ŠTO REČIMA NE MOŽE DA SE ISPRIČA: Pesma četrnaest horova uzdigla je hram i narod

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
NA OPLENCU SE DOGODILO NEŠTO ŠTO REČIMA NE MOŽE DA SE ISPRIČA: Pesma četrnaest horova uzdigla je hram i narod
SPC

Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.

Na sunčanoj padini Oplenca, u tišini monumentalnog hrama Svetog velikomučenika Georgija, nad zvucima liturgijskog poја, sabralo se četrnaest horova iz raznih sela i gradova Eparhije šumadijske. Ne radi takmičenja, ni radi aplauza, već radi – zajedničkog svedočenja. Pesmom. I molitvom. I u onome što se ne izgovara, a što se sa horom uvek prenosi: duhom.

SPC
Na festivalu je učestvovalo 40 horova iz Eparhije šumadijske

 

Pojanje kao put, a ne ukras

Festival horova Eparhije šumadijske ove godine je još jednom pokazao da pojanje nije samo umetnost, već i put. Put ka sabornosti, put ka onome što mitropolit šumadijski Jovan naziva unutrašnjim hramom. Jer, kako je rekao u svojoj liturgijskoj besedi:

– Ne postanemo li mi hram Božji i hram Duha Svetog, neće nam pomoći ni ovi zidovi ovako lepo ukrašeni.

Njegove reči nisu zazvučale kao ukor, već kao poziv. Kao zvono koje ne poziva samo na početak službe, već i na početak jednog drugačijeg pogleda na svet, na sebe, na drugog čoveka. Jer prazna crkva, kako reče vladika, nije prazna zbog zidova, već zbog odsustva naroda koji se pričešćuje, naroda koji u Liturgiji ne učestvuje samo kao posmatrač, već kao deo tela Crkve.

SPC
Na kraju, svi horovi su primili gramate zahvalnosti mitropolita Jovana
 

Pesma koja nosi duh zajednice

Upravo zato je festival horova postao više od muzičkog događaja – postao je znak života, duhovnog pulsa eparhije. Svaki hor, bilo da dolazi iz sela pod Rudnikom ili iz gradske crkve u Kragujevcu, poneo je sa sobom specifičnu toplinu, onaj jedinstveni glas zajednice. I svaka nota koja se čula ispod kupola Oplenca nosila je sa sobom tiho i snažno svedočenje: nismo zaboravili dar koji smo primili.

– Gospod ne traži da nosimo Njegov krst jer je on težak za nas, ali traži da ponesemo naš svakodnevni krst – rekao je vladika Jovan, podsećajući da se hrišćanski život ne ogleda u izuzetnim trenucima, već u svakodnevnom trudu da se prepozna Božja blizina u običnosti.

SPC
Vladika Jovan lomi slavski kolač

 

Nasleđe koje traje – iz godine u godinu

Festival je zaključen osvećenjem slavskih darova, dok je deo slavskog kolača, kao simbol nasleđa i kontinuiteta, predao domaćin sledeće godine – protojerej-stavrofor Mića Ćirković iz Orašca. Time je završetak festivala istovremeno postao i najava njegovog nastavka. Jer hor, kao i Crkva – nikada ne staje. Nastavlja se iz glasa u glas, iz liturgije u liturgiju.

SPC
Festival crkvenih horova održan je u hramu Svetog Đorđa 

 

Blagodarnost Crkve onima koji pevaju

Na kraju, svi horovi su primili gramate zahvalnosti vladike Jovana – ne kao priznanje uobičajenog protokola, već kao znak istinske blagodarnosti Crkve onima koji svojom pesmom hrane veru drugih. Jer crkveno pojanje nije samo muzički ukras Liturgije, već duhovni čin, način da se reč pretoči u zvuk, a zvuk u molitvu.

SPC
Svaki hor, bilo da dolazi iz sela pod Rudnikom ili iz gradske crkve u Kragujevcu, poneo je sa sobom specifičnu toplinu

 

Tamo gde je narod, tu je i Gospod

Na Oplencu toga dana nije bilo pompe, nije bilo reflektora, nije bilo štampe koja juri naslove. Ali je bilo nečega mnogo važnijeg – bilo je sabranja. I bilo je radosti. Jer tamo gde je Crkva puna onih koji pevaju i onih koji se pričešćuju – tamo je i Gospod.