Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Na sunčanoj padini Oplenca, u tišini monumentalnog hrama Svetog velikomučenika Georgija, nad zvucima liturgijskog poја, sabralo se četrnaest horova iz raznih sela i gradova Eparhije šumadijske. Ne radi takmičenja, ni radi aplauza, već radi – zajedničkog svedočenja. Pesmom. I molitvom. I u onome što se ne izgovara, a što se sa horom uvek prenosi: duhom.
SPC
Na festivalu je učestvovalo 40 horova iz Eparhije šumadijske
Pojanje kao put, a ne ukras
Festival horova Eparhije šumadijske ove godine je još jednom pokazao da pojanje nije samo umetnost, već i put. Put ka sabornosti, put ka onome što mitropolit šumadijski Jovan naziva unutrašnjim hramom. Jer, kako je rekao u svojoj liturgijskoj besedi:
– Ne postanemo li mi hram Božji i hram Duha Svetog, neće nam pomoći ni ovi zidovi ovako lepo ukrašeni.
Njegove reči nisu zazvučale kao ukor, već kao poziv. Kao zvono koje ne poziva samo na početak službe, već i na početak jednog drugačijeg pogleda na svet, na sebe, na drugog čoveka. Jer prazna crkva, kako reče vladika, nije prazna zbog zidova, već zbog odsustva naroda koji se pričešćuje, naroda koji u Liturgiji ne učestvuje samo kao posmatrač, već kao deo tela Crkve.
SPC
Na kraju, svi horovi su primili gramate zahvalnosti mitropolita Jovana
Pesma koja nosi duh zajednice
Upravo zato je festival horova postao više od muzičkog događaja – postao je znak života, duhovnog pulsa eparhije. Svaki hor, bilo da dolazi iz sela pod Rudnikom ili iz gradske crkve u Kragujevcu, poneo je sa sobom specifičnu toplinu, onaj jedinstveni glas zajednice. I svaka nota koja se čula ispod kupola Oplenca nosila je sa sobom tiho i snažno svedočenje: nismo zaboravili dar koji smo primili.
– Gospod ne traži da nosimo Njegov krst jer je on težak za nas, ali traži da ponesemo naš svakodnevni krst – rekao je vladika Jovan, podsećajući da se hrišćanski život ne ogleda u izuzetnim trenucima, već u svakodnevnom trudu da se prepozna Božja blizina u običnosti.
SPC
Vladika Jovan lomi slavski kolač
Nasleđe koje traje – iz godine u godinu
Festival je zaključen osvećenjem slavskih darova, dok je deo slavskog kolača, kao simbol nasleđa i kontinuiteta, predao domaćin sledeće godine – protojerej-stavrofor Mića Ćirković iz Orašca. Time je završetak festivala istovremeno postao i najava njegovog nastavka. Jer hor, kao i Crkva – nikada ne staje. Nastavlja se iz glasa u glas, iz liturgije u liturgiju.
SPC
Festival crkvenih horova održan je u hramu Svetog Đorđa
Blagodarnost Crkve onima koji pevaju
Na kraju, svi horovi su primili gramate zahvalnosti vladike Jovana – ne kao priznanje uobičajenog protokola, već kao znak istinske blagodarnosti Crkve onima koji svojom pesmom hrane veru drugih. Jer crkveno pojanje nije samo muzički ukras Liturgije, već duhovni čin, način da se reč pretoči u zvuk, a zvuk u molitvu.
SPC
Svaki hor, bilo da dolazi iz sela pod Rudnikom ili iz gradske crkve u Kragujevcu, poneo je sa sobom specifičnu toplinu
Tamo gde je narod, tu je i Gospod
Na Oplencu toga dana nije bilo pompe, nije bilo reflektora, nije bilo štampe koja juri naslove. Ali je bilo nečega mnogo važnijeg – bilo je sabranja. I bilo je radosti. Jer tamo gde je Crkva puna onih koji pevaju i onih koji se pričešćuju – tamo je i Gospod.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Arhiepiskop vršački i mitropolit banatski ove godine slavi pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije episkopske službe, a iza njega je put kroz ratove, izgnanstva, bogoslovije i hiljade duša koje mu duguju duhovno preobraženje.
Učenici i profesori Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija našli su se u Hilandaru, gde im je mitropolit raško-prizrenski otvorio vrata duhovnog života koji se ne predaje pred tablom, već doživljava u molitvi i tišini Svetogorske lavre.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija okupljeni su u molitvi evocirali život i delo kralja Petra I, dok su članovi porodice Karađorđević i predstavnici države učestvovali u ovom jedinstvenom duhovnom događaju.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.