SEĆANJE NA ČUDA SVETOG JOVANA ŠANGAJSKOG: Kako je manastir Lipar danas osetio blagodat ovog svetitelja?
Svetogeorgijevska obitelj ispunila se molitvom, blagodati i radošću u danu kada je slavljen veliki čudotvorac i molitvenik.
Mitropolit šumadijski Jovan i episkop švajcarski Andrej poslali su snažne poruke o veri, obnovi i duhovnoj snazi liturgije, dok je hram Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu zablistao na veliki praznik.
Na Petrovdan, kada pravoslavni vernici proslavljaju Svete apostole Petra i Pavla, hram u Aranđelovcu posvećen upravo ovim stubovima Crkve zasijao je punim sjajem. U toj svetkovini učestvovali su vernici, sveštenstvo, ali i dvojica arhijereja: mitropolit šumadijski Jovan i episkop švajcarski Andrej, koji su zajedno služili svetu liturgiju i poslali snažne poruke o smislu hrišćanskog života.
– Nema većeg dara, braćo i sestre, koji je Bog mogao dati čoveku nego da služi svetu liturgiju i da učestvuje u svetoj liturgiji – poručio je vladika Jovan okupljenima, podsećajući da je liturgija srž postojanja svakog pravoslavnog hrišćanina.
Njegove reči duboko su odjeknule hramom:
– Za svakog hrišćanina treba da bude život od liturgije do liturgije. To je velika radost, a mi danas imamo još jednu radost, a to je što je njegovo preosveštenstvo episkop švajcarski danas ovde sa nama, što se danas sa nama ovde Bogu moli, što nam donosi blagoslove svoje eparhije. Biti u crkvi, a ne biti na liturgiji – to nije pravo hrišćanstvo. Hrišćanstvo je liturgijski i crkveni život.
Potom je besedu održao episkop Andrej, u kojoj je spojio istoriju i duhovnost, podsećajući da hram posvećen Svetim apostolima ima dublje značenje od same građevine:
– Kada proslavljamo Svete apostole, narod treba da se raduje, a pre svega žitelji Aranđelovca, jer imaju ovako velelepno ukrašen hram koji je posvećen Svetim apostolima. Na taj način se povezuje istorija ranog hrišćanstva i čitava istorija hrišćanske Crkve sa slavnom tradicijom i istorijom ovog šumadijskog kraja.

Citirao je i stihove koji uvek pokreću srpsku dušu:
– Što pesnik kaže: „Šumadijo šumovita, ti si naša dika, ti si bila i ostaješ zemlja ustanika“.
Otkrio je da ga je Božja promisao dovela tog dana baš u Aranđelovac:
– Jedan ugledni domaćin iz moje eparhije, vrlo ugledni domaćin, udaje svoju ćerku u Kragujevcu i danas posle podne treba da budem prisutan, pa sam zamolio vašeg arhijereja, vladiku Jovana, da mogu danas na Svete apostole da budem ovde. Nisam očekivao da će vladika Jovan da kaže: Dođi da vidiš hram Svetih apostola u Aranđelovcu. Još je i hramovna slava. Veći poklon, zajedno da služim sa sveštenstvom, nisam mogao danas da dobijem.
Na kraju, episkop Andrej uputio je reči nade, ukazujući na jedini pravi put preobražaja sveta:
– Čestitam svima vama hramovni praznik, hramovnu slavu Svetih apostola, na duhovni napredak i uspeh našeg čitavog srpskog naroda, napaćenog i postradalog, a vama hvala što vašim dolaskom ovde u svetom Božjem hramu pokazujete ideju da ovaj svet u kome živimo ima potrebu za preobražajem, za obnovom, a to upravo, kao što je vladika Jovan rekao, postižemo pomoću svete liturgije.
Svetogeorgijevska obitelj ispunila se molitvom, blagodati i radošću u danu kada je slavljen veliki čudotvorac i molitvenik.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, mitropolit šumadijski Jovan služio je Liturgiju i poručio da ljubav prema bližnjima ne postoji bez ljubavi prema Bogu, a tokom bogosluženja uručio je i visoka crkvena odlikovanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na liturgiji u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Kragujevcu mitropolit šumadijski istakao je snagu molitve, upozoravajući vernike na opasnosti zloupotrebe duhovnih darova i verovanja u gatare.
U snažnoj besedi u kragujevačkom naselju Aerodrom, mitropolit šumadijski poručio je da se trpljenjem spasavaju duše i da mir pripada onome koji ume da ćuti i prašta.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.