Svetogeorgijevska obitelj ispunila se molitvom, blagodati i radošću u danu kada je slavljen veliki čudotvorac i molitvenik.
U manastiru Lipar, koji je kroz vekove mesto tihovanja, molitve i utehe za mnoge, praznični dan bio je ispunjen neizmernom radošću i blagodati. Svetogeorgijevska obitelj svečano je proslavila Svetog Jovana Šangajskog i Sanfranciskog, sabravši monaštvo, sveštenstvo i verni narod oko čudotvorne uspomene na ovog velikog svetitelja.
Sveti Jovan Šangajski sabrao monaštvo i verni narod
Svetu Liturgiju služio je mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluživanje arhimandrita Onufrija, igumana manastira Denkovca; jeromonaha Pajsija, igumana manastira Svetog Pajsija u Šuljkovcu; vojnog sveštenika Miloša Kocića; jeromonaha Spiridona, sabrata manastira Denkovca; protođakona Ivana Gašića i jerođakona Petra, takođe iz manastira Denkovca.
Wikipedia
Manastir Lipar
Beseda o svetitelju koji je ljubio svakog čoveka
U svojoj poučnoj i bogonadahnutoj besedi, mitropolit Jovan govorio je o životu, delu i čudima Svetog Jovana Šangajskog, podvižnika i neumornog molitvenika. Podsetio je na njegov rad u Bitoljskoj bogosloviji i saradnju sa Svetim Nikolajem Žičkim, kao i na svetiteljev život u Americi, gde je svoje poslednje dane proveo sastradavajući sa vernim narodom.
Mitropolit je podelio i lična svedočanstva ljudi koje je poznavao, a koji su imali blagoslov da susretnu Svetog Jovana Šangajskog.
– Svi su govorili o njegovoj neumornoj molitvi pred Gospodom, o blagodati njegove blizine, staranju o potrebitima i neizmernoj ljubavi koju je imao za sve ljude. On nam je primer kakvi treba da budemo i kakav odnos treba da imamo prema svojim bližnjima – poručio je mitropolit Jovan.
Praznična trpeza ljubavi
Posle osvećenja slavskog kolača, igumanija manastira Lipar, mati Tavita, zajedno sa sestrinstvom, srdačno je ugostila sav prisutni narod, nastavljajući drevnu tradiciju pravoslavne gostoljubivosti i praznične radosti koja se deli sa svakim čovekom.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.