BOŽIĆ POČEO VELIČANSTVENOM PONOĆNOM LITURGIJOM: Ogromna radost u punom Hramu Svetog Save (FOTO, VIDEO)
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
U navečerje Preobraženja Gospodnjeg, manastir Svetog Georgija na Liparu, tih i spokojan, postao je svedok događaja koji će ostati duboko urezan u srcima svih sabranih.
Na svetoj zemlji Lipara, manastiru koji u sebi nosi duhovnu snagu vekova, u navečerje Preobraženja Gospodnjeg, mitropolit šumadijski Jovan zamonašio je iskušenicu Nevenku Janićijević, darujući joj ime Stefanida, u čast novokanonizovane Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske. Ova svetiteljka, za koju mnogi monasi i vernici govore da je bila „najčudesnija Srpkinja“, postala je duhovni uzor nove monahinje, koja će svoj život posvetiti Bogu i Crkvi.
Manastir Svetog Georgija, poznatiji kao Lipar, skriven u selu Donja Sabanta, na starom beogradskom drumu, već vekovima čuva svoju duhovnu i kulturnu baštinu. U porti ovog svetog zdanja nekada je postojala škola u kojoj je kao učitelj 1865. i 1866. godine službovao veliki srpski pesnik i slikar, Đura Jakšić, gde je napisao čuvene pesme „Na Liparu“ i „Ponoć“.
Iako vreme prolazi, Lipar ostaje svetionik vere i kulture, sada obogaćen novim monašenjem. Mitropolit Jovan, biranim rečima, obratio se monahinji Stefanidi, osvetljujući joj put monaškog života:
- U monaštvu je važna poslušnost, molitvenost, revnost. Spasonosno je da revnuješ u monaškom pozivu, u poslušnosti, smirenju i ljubavi. Poslušnost nije poniženje. Traži ruku Spasitelja i On će te podići kad padneš. Moli se, raduj se! I kad istrpiš sve, raduj se jer ćeš dobiti nagradu od Boga. Ja ti želim i molim se Bogu da ovo što si večeras izjavila ispuniš. Gospod će ti dati blagodat koja će te krepiti, snažiti i podizati, jer monaška blagodat je sam Hristos. Ako imaš Hrista, bićeš ispunjena ljubavlju i prema onima koji te vole, ali i prema onima koji te mrze. Najveći stepen hrišćanske ljubavi je ljubav prema neprijateljima - kazao je vladika Jovan.
Ove reči, ispunjene dubokom verom i mudrošću, postale su putokaz za novu monahinju koja je izabrala put potpune posvećenosti Bogu. Njeno novo ime, Stefanida, nosi u sebi snagu i svetost svetiteljke čiji je život bio svedočanstvo hrabrosti i vere i koja će od sada biti njen nebeski zaštitnik i uzor.

Svetogeorgijevska obitelj ispunila se molitvom, blagodati i radošću u danu kada je slavljen veliki čudotvorac i molitvenik.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Posle svete liturgije u Manastiru Lešje, mitropolit kruševački David zamonašio tri novopostrižene sestre, dok manastir sa bogatom istorijom nastavlja svoju misiju duhovnog obnovenja.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Požar u konaku za goste brzo je stavljen pod kontrolu zahvaljujući hrabrosti bratije i intervenciji mioničkih vatrogasaca.
U hramu na Tašmajdanu služeno svečano večernje sa petohlebnicom, pročitano Jevanđelje o Rođenju Hristovom i podeljeni badnjaci vernom narodu.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Požar u konaku za goste brzo je stavljen pod kontrolu zahvaljujući hrabrosti bratije i intervenciji mioničkih vatrogasaca.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
U hramu na Tašmajdanu služeno svečano večernje sa petohlebnicom, pročitano Jevanđelje o Rođenju Hristovom i podeljeni badnjaci vernom narodu.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.