U navečerje Preobraženja Gospodnjeg, manastir Svetog Georgija na Liparu, tih i spokojan, postao je svedok događaja koji će ostati duboko urezan u srcima svih sabranih.
Na svetoj zemlji Lipara, manastiru koji u sebi nosi duhovnu snagu vekova, u navečerje Preobraženja Gospodnjeg, mitropolit šumadijski Jovan zamonašio je iskušenicu Nevenku Janićijević, darujući joj ime Stefanida, u čast novokanonizovane Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske. Ova svetiteljka, za koju mnogi monasi i vernici govore da je bila „najčudesnija Srpkinja“, postala je duhovni uzor nove monahinje, koja će svoj život posvetiti Bogu i Crkvi.
Manastir Svetog Georgija, poznatiji kao Lipar, skriven u selu Donja Sabanta, na starom beogradskom drumu, već vekovima čuva svoju duhovnu i kulturnu baštinu. U porti ovog svetog zdanja nekada je postojala škola u kojoj je kao učitelj 1865. i 1866. godine službovao veliki srpski pesnik i slikar, Đura Jakšić, gde je napisao čuvene pesme „Na Liparu“ i „Ponoć“.
Printscreen/Youtube/RTV Kragujevac
Manastir Lipar
Iako vreme prolazi, Lipar ostaje svetionik vere i kulture, sada obogaćen novim monašenjem. Mitropolit Jovan, biranim rečima, obratio se monahinji Stefanidi, osvetljujući joj put monaškog života:
- U monaštvu je važna poslušnost, molitvenost, revnost. Spasonosno je da revnuješ u monaškom pozivu, u poslušnosti, smirenju i ljubavi. Poslušnost nije poniženje. Traži ruku Spasitelja i On će te podići kad padneš. Moli se, raduj se! I kad istrpiš sve, raduj se jer ćeš dobiti nagradu od Boga. Ja ti želim i molim se Bogu da ovo što si večeras izjavila ispuniš. Gospod će ti dati blagodat koja će te krepiti, snažiti i podizati, jer monaška blagodat je sam Hristos. Ako imaš Hrista, bićeš ispunjena ljubavlju i prema onima koji te vole, ali i prema onima koji te mrze. Najveći stepen hrišćanske ljubavi je ljubav prema neprijateljima - kazao je vladika Jovan.
Ove reči, ispunjene dubokom verom i mudrošću, postale su putokaz za novu monahinju koja je izabrala put potpune posvećenosti Bogu. Njeno novo ime, Stefanida, nosi u sebi snagu i svetost svetiteljke čiji je život bio svedočanstvo hrabrosti i vere i koja će od sada biti njen nebeski zaštitnik i uzor.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U svetinji nadomak Kragujevca, održano je svečano večernje bogosluženje, tokom kojeg je mlada iskušenica položila monaške zavete, u prisustvu mitropolita Jovana, episkopa Alekseja, arhimandrita Petra i okupljenih vernika.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.