ZAŠTO SVEŠTENIKE ZOVEMO "OČE", AKO JE ISUS REKAO DA JE OTAC SAMO ONAJ NA NEBESIMA: Evo šta pravoslavno predanje kaže o ovakvom oslovljavanju
Oslovljavanje sveštenih lica mora da bude primereno okolnostima i prilici.
U navečerje Preobraženja Gospodnjeg, manastir Svetog Georgija na Liparu, tih i spokojan, postao je svedok događaja koji će ostati duboko urezan u srcima svih sabranih.
Na svetoj zemlji Lipara, manastiru koji u sebi nosi duhovnu snagu vekova, u navečerje Preobraženja Gospodnjeg, mitropolit šumadijski Jovan zamonašio je iskušenicu Nevenku Janićijević, darujući joj ime Stefanida, u čast novokanonizovane Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske. Ova svetiteljka, za koju mnogi monasi i vernici govore da je bila „najčudesnija Srpkinja“, postala je duhovni uzor nove monahinje, koja će svoj život posvetiti Bogu i Crkvi.
Manastir Svetog Georgija, poznatiji kao Lipar, skriven u selu Donja Sabanta, na starom beogradskom drumu, već vekovima čuva svoju duhovnu i kulturnu baštinu. U porti ovog svetog zdanja nekada je postojala škola u kojoj je kao učitelj 1865. i 1866. godine službovao veliki srpski pesnik i slikar, Đura Jakšić, gde je napisao čuvene pesme „Na Liparu“ i „Ponoć“.
Iako vreme prolazi, Lipar ostaje svetionik vere i kulture, sada obogaćen novim monašenjem. Mitropolit Jovan, biranim rečima, obratio se monahinji Stefanidi, osvetljujući joj put monaškog života:
- U monaštvu je važna poslušnost, molitvenost, revnost. Spasonosno je da revnuješ u monaškom pozivu, u poslušnosti, smirenju i ljubavi. Poslušnost nije poniženje. Traži ruku Spasitelja i On će te podići kad padneš. Moli se, raduj se! I kad istrpiš sve, raduj se jer ćeš dobiti nagradu od Boga. Ja ti želim i molim se Bogu da ovo što si večeras izjavila ispuniš. Gospod će ti dati blagodat koja će te krepiti, snažiti i podizati, jer monaška blagodat je sam Hristos. Ako imaš Hrista, bićeš ispunjena ljubavlju i prema onima koji te vole, ali i prema onima koji te mrze. Najveći stepen hrišćanske ljubavi je ljubav prema neprijateljima - kazao je vladika Jovan.
Ove reči, ispunjene dubokom verom i mudrošću, postale su putokaz za novu monahinju koja je izabrala put potpune posvećenosti Bogu. Njeno novo ime, Stefanida, nosi u sebi snagu i svetost svetiteljke čiji je život bio svedočanstvo hrabrosti i vere i koja će od sada biti njen nebeski zaštitnik i uzor.

U svetinji nadomak Kragujevca, održano je svečano večernje bogosluženje, tokom kojeg je mlada iskušenica položila monaške zavete, u prisustvu mitropolita Jovana, episkopa Alekseja, arhimandrita Petra i okupljenih vernika.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Tokom višednevne posete predviđene su svete liturgije, osvećenja hramova i susreti sa vernicima u Melburnu, Kanberi i Sidneju.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Svečanost je okupila sveštenstvo i vernike, a posle bogosluženja uručena su visoka crkvena odlikovanja i priznanja zaslužnim parohijanima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Patrijarh se pozvao na odluku Svetog sinoda i potvrdio da se praznik Hristovog Rođenja u Jerusalimu i dalje proslavlja 7. januara.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.