Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
U nedelju treću po Pedesetnici, manastir Vaskrsenja Hristovog u Kaću bio je ispunjen tihom radošću i dubokom molitvom. Svetu liturgiju služio je vladika bački Irinej, uz sasluživanje episkopa mohačkog gospodina Damaskina, protosinđela Haritona, igumana Svetoarhangelskog manastira u Kovilju i novosadskih đakona.
Ovaj blagosloveni dan bio je naročito svečan za iskušenicu Smilju Milanov, koju je mati Porfirija, nastojateljica manastira, privela monašenju. Postrig je izvršio vladika Irinej, davši joj monaško ime Justina, po Prepodobnom Justinu Ćelijskom, velikom svetitelju i bogoslovu našeg vremena.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Monašenje u manastiru Vaskrsenja Hristovog
Mitropolit Irinej o cilju monaškog života
Besedeći vernicima nakon pročitanog jevanđelskog odeljka, vladika Irinej je objasnio da je cilj monaškog života zadobijanje Duha Svetoga i težnja ka Carstvu Božjem. Podsetio je da je to put kojim su išli i sveti Serafim Sarovski i mnogi drugi Božji ugodnici.
- Neko bi onda rekao: pa u čemu je razlika između monaha i monahinja i ostalih hrišćana? Suštinski i nema razlike. Jedini poseban zavet koji se prilikom vršenja svete tajne monaškog postriga daje, koji ne obavezuje sve hrišćane, jeste zavet devstvenosti, bezbračnosti, celomudrenosti - rekao je vladika Irinej.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Iskušenicu Smilju Milanov, monašenju je privela mati Porfirija, nastojateljica manastira
On je naglasio da celomudrenost postoji i u braku, kada muž i žena žive u ljubavi, vernosti i po zapovestima Gospodnjim, trudeći se da im život bude neprekidno služenje Bogu i bližnjima. Takva celomudrenost, istakao je vladika, jeste dar Božji.
Govoreći o monasima i monahinjama, vladika Irinej je pojasnio da oni biraju teži, ali brži put ka Carstvu nebeskom.
- To, ustvari, pokušavaju monasi i monahinje: da, ne opterećujući se brigama ovozemaljskog života i sveta, koliko god je to moguće, žive samo za Gospoda, služe Njemu, a služeći Njemu, u isti mah služe i svojim bližnjima - zaključio je vladika bački.
Svetoj liturgiji i monašenju prisustvovali su i monasi Svetoarhangelskog manastira u Kovilju, kao i monahinje manastira Jaska iz Eparhije sremske, čime je duhovna radost ovog dana dodatno uvećana, potvrđujući neraskidivu vezu monaških zajednica i vernog naroda u Crkvi Hristovoj.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Mitropolit bački govorio je o neiscrpnoj veri, liturgijskom stvaralaštvu i bogoslovskoj jasnoći ave Justina, koja je čvrsto ukorenjena u pravoslavnom predanju, i istakao da su svetitelji živi svedoci Živoga Boga.
Posle svete liturgije u Manastiru Lešje, mitropolit kruševački David zamonašio tri novopostrižene sestre, dok manastir sa bogatom istorijom nastavlja svoju misiju duhovnog obnovenja.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
U navečerje Preobraženja Gospodnjeg, manastir Svetog Georgija na Liparu, tih i spokojan, postao je svedok događaja koji će ostati duboko urezan u srcima svih sabranih.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.