Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
U nedelju treću po Pedesetnici, manastir Vaskrsenja Hristovog u Kaću bio je ispunjen tihom radošću i dubokom molitvom. Svetu liturgiju služio je vladika bački Irinej, uz sasluživanje episkopa mohačkog gospodina Damaskina, protosinđela Haritona, igumana Svetoarhangelskog manastira u Kovilju i novosadskih đakona.
Ovaj blagosloveni dan bio je naročito svečan za iskušenicu Smilju Milanov, koju je mati Porfirija, nastojateljica manastira, privela monašenju. Postrig je izvršio vladika Irinej, davši joj monaško ime Justina, po Prepodobnom Justinu Ćelijskom, velikom svetitelju i bogoslovu našeg vremena.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Monašenje u manastiru Vaskrsenja Hristovog
Mitropolit Irinej o cilju monaškog života
Besedeći vernicima nakon pročitanog jevanđelskog odeljka, vladika Irinej je objasnio da je cilj monaškog života zadobijanje Duha Svetoga i težnja ka Carstvu Božjem. Podsetio je da je to put kojim su išli i sveti Serafim Sarovski i mnogi drugi Božji ugodnici.
- Neko bi onda rekao: pa u čemu je razlika između monaha i monahinja i ostalih hrišćana? Suštinski i nema razlike. Jedini poseban zavet koji se prilikom vršenja svete tajne monaškog postriga daje, koji ne obavezuje sve hrišćane, jeste zavet devstvenosti, bezbračnosti, celomudrenosti - rekao je vladika Irinej.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Iskušenicu Smilju Milanov, monašenju je privela mati Porfirija, nastojateljica manastira
On je naglasio da celomudrenost postoji i u braku, kada muž i žena žive u ljubavi, vernosti i po zapovestima Gospodnjim, trudeći se da im život bude neprekidno služenje Bogu i bližnjima. Takva celomudrenost, istakao je vladika, jeste dar Božji.
Govoreći o monasima i monahinjama, vladika Irinej je pojasnio da oni biraju teži, ali brži put ka Carstvu nebeskom.
- To, ustvari, pokušavaju monasi i monahinje: da, ne opterećujući se brigama ovozemaljskog života i sveta, koliko god je to moguće, žive samo za Gospoda, služe Njemu, a služeći Njemu, u isti mah služe i svojim bližnjima - zaključio je vladika bački.
Svetoj liturgiji i monašenju prisustvovali su i monasi Svetoarhangelskog manastira u Kovilju, kao i monahinje manastira Jaska iz Eparhije sremske, čime je duhovna radost ovog dana dodatno uvećana, potvrđujući neraskidivu vezu monaških zajednica i vernog naroda u Crkvi Hristovoj.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropolit bački govorio je o neiscrpnoj veri, liturgijskom stvaralaštvu i bogoslovskoj jasnoći ave Justina, koja je čvrsto ukorenjena u pravoslavnom predanju, i istakao da su svetitelji živi svedoci Živoga Boga.
Posle svete liturgije u Manastiru Lešje, mitropolit kruševački David zamonašio tri novopostrižene sestre, dok manastir sa bogatom istorijom nastavlja svoju misiju duhovnog obnovenja.
Elena Mazlu, koja ima skoro pola miliona pratilaca, donela je odluku da svoj život posveti veri i duhovnom miru, izazvavši burne reakcije na društvenim mrežama.
U navečerje Preobraženja Gospodnjeg, manastir Svetog Georgija na Liparu, tih i spokojan, postao je svedok događaja koji će ostati duboko urezan u srcima svih sabranih.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.