Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
U nedelju treću po Pedesetnici, manastir Vaskrsenja Hristovog u Kaću bio je ispunjen tihom radošću i dubokom molitvom. Svetu liturgiju služio je vladika bački Irinej, uz sasluživanje episkopa mohačkog gospodina Damaskina, protosinđela Haritona, igumana Svetoarhangelskog manastira u Kovilju i novosadskih đakona.
Ovaj blagosloveni dan bio je naročito svečan za iskušenicu Smilju Milanov, koju je mati Porfirija, nastojateljica manastira, privela monašenju. Postrig je izvršio vladika Irinej, davši joj monaško ime Justina, po Prepodobnom Justinu Ćelijskom, velikom svetitelju i bogoslovu našeg vremena.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Monašenje u manastiru Vaskrsenja Hristovog
Mitropolit Irinej o cilju monaškog života
Besedeći vernicima nakon pročitanog jevanđelskog odeljka, vladika Irinej je objasnio da je cilj monaškog života zadobijanje Duha Svetoga i težnja ka Carstvu Božjem. Podsetio je da je to put kojim su išli i sveti Serafim Sarovski i mnogi drugi Božji ugodnici.
- Neko bi onda rekao: pa u čemu je razlika između monaha i monahinja i ostalih hrišćana? Suštinski i nema razlike. Jedini poseban zavet koji se prilikom vršenja svete tajne monaškog postriga daje, koji ne obavezuje sve hrišćane, jeste zavet devstvenosti, bezbračnosti, celomudrenosti - rekao je vladika Irinej.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Iskušenicu Smilju Milanov, monašenju je privela mati Porfirija, nastojateljica manastira
On je naglasio da celomudrenost postoji i u braku, kada muž i žena žive u ljubavi, vernosti i po zapovestima Gospodnjim, trudeći se da im život bude neprekidno služenje Bogu i bližnjima. Takva celomudrenost, istakao je vladika, jeste dar Božji.
Govoreći o monasima i monahinjama, vladika Irinej je pojasnio da oni biraju teži, ali brži put ka Carstvu nebeskom.
- To, ustvari, pokušavaju monasi i monahinje: da, ne opterećujući se brigama ovozemaljskog života i sveta, koliko god je to moguće, žive samo za Gospoda, služe Njemu, a služeći Njemu, u isti mah služe i svojim bližnjima - zaključio je vladika bački.
Svetoj liturgiji i monašenju prisustvovali su i monasi Svetoarhangelskog manastira u Kovilju, kao i monahinje manastira Jaska iz Eparhije sremske, čime je duhovna radost ovog dana dodatno uvećana, potvrđujući neraskidivu vezu monaških zajednica i vernog naroda u Crkvi Hristovoj.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Vernici su se okupili u Sabornom hramu u Novom Sadu na molitvenom slavlju u čast Svetog Save, dok su mitropolit bački Irinej i episkop Tihon govorili o njegovom delu i duhovnoj zaostavštini.
Na praznik Sabora Svetog Jovana Krstitelja, u Sabornom hramu u Novom Sadu služena je arhijerejska liturgija, kojoj su prisustvovali episkopi, sveštenstvo, predstavnici vlasti i istaknute ličnosti iz kulturnog i javnog života.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.