Arhijerejska liturgija, beseda mitropolita Irineja i jubilej hrama od 250 godina okupili vernike, hor i predstavnike vlasti u Ratkovu.
U porti Hrama Prenosa moštiju svetog velikomučenika Georgija u Ratkovu svečano je obeležen patron Eparhije bačke - praznik Prenosa moštiju Svetog Irineja, episkopa bačkog i ispovednika vere, kao i svetih mučenika bačkih. Svečanost je protekla u znaku arhijerejske liturgije, koju su služili episkopi iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve, dok je mitropolit Irinej u besedi govorio o smislu mučeničkog podviga i o veličini Svetog Irineja. Jubilej od 250 godina hrama u Ratkovu dodatno je uveličao molitveni skup, uz pojanje hora i prisustvo velikog broja vernika i predstavnika vlasti.
Foto: SPC
Liturgija u znaku sabornosti
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop valjevski Isihije, uz sasluženje mitropolita bačkog Irineja, episkopa osečkopoljskog i baranjskog Heruvima, episkopa šabačkog Jeroteja i episkopa mohačkog Damaskina, kao i brojnih sveštenika i đakona Eparhije bačke. Tokom malog Vhoda, mitropolit Irinej odlikovao je pravom nošenja naprsnog krsta protojereje Miroslava Milića i Srđana Perića, ukazavši time na njihovu revnost u službi Crkvi.
Foto: SPC
Luturgiju je služio vladika Isihije
Beseda mitropolita Irineja o mučeništvu i veri
Posle pročitanog jevanđelskog začala, mitropolit Irinej obratio se vernicima poučnom besedom o smislu stradanja i podviga svetih mučenika bačkih, ali i o veličini svetog episkopa Irineja.
- On je bio ne samo pravi monah, podvižnik i čovek molitve, već i veliki bogoslov, tumač Svetog Pisma i dobrotvor naroda svoje eparhije... O svetim mučenicima ne treba posebno govoriti, jer je mučeničko stradanje najveći izraz vernosti Bogu i Crkvi. Sâm Gospod kaže da nema veće ljubavi od ove da neko položi život svoj za bližnje svoje. A oni su upravo to činili. To čine i oni koji danas stradaju za našu svetu veru - istakao je mitropolit Irinej.
Foto: SPC
Vladika bački Irinej
Jubilej od 250 godina hrama u Ratkovu
Ove godine obeležen je i poseban jubilej - 250 godina hrama Prenosa moštiju svetog velikomučenika Georgija, duhovnog središta vernog naroda u Ratkovu. Mitropolit Irinej čestitao je ovu značajnu godišnjicu meštanima i vernicima, naglasivši kontinuitet vere i tradicije na ovim prostorima.
Prisustvo zvaničnika i vernog naroda
Svetoj arhijerejskoj Liturgiji prisustvovali su predstavnici pokrajinskih i opštinskih vlasti - Miroslav Ilić, pomoćnik Pokrajinskog sekretara za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama, kao i predsednica Opštine Odžaci gđa Isidora Đaković sa saradnicima. Među prisutnima bio je i katolički župnik Jakob Pfajfer, što je svedočanstvo dobrosusedskih odnosa i međuhrišćanskog poštovanja. U porti hrama okupio se i veliki broj vernika iz Eparhije bačke, koji su zajedničkom molitvom obeležili ovaj praznik.
Foto: SPC
Sveto pričešće
Liturgijsko pojanje u slavu praznika
Liturgiju je ulepšao hor Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin“ pri Crkvenoj opštini novosadskoj, pod rukovodstvom đakona dr Vladimira Antića, docenta Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Njihovo pojanje dalo je svečanosti osoben pečat i uzdiglo molitvenu radost prisutnih.
U porti hrama Svetog Save u Molu, uz prisustvo mitropolita i episkopa, obeležen praznik Prenosa moštiju Svetog Irineja Bačkog i svetih mučenika bačkih, a tom prilikom dodeljenasu i visoka priznanja za doprinos crkvenom životu i obnovu svetinja, uz nadahnutu besedu vladika Irineja i Heruvima.
Mitropolit bački govorio je o neiscrpnoj veri, liturgijskom stvaralaštvu i bogoslovskoj jasnoći ave Justina, koja je čvrsto ukorenjena u pravoslavnom predanju, i istakao da su svetitelji živi svedoci Živoga Boga.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.