U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
U mirnom okruženju beogradskog naselja Senjak, u tišini manastira Vavedenja Presvete Bogorodice, Patrijarh srpski Porfirije služio je opelo upokojenoj monahinji Varvari (Živanović). Ovaj sveti čin okupio je brojne vernike, monaštvo i sveštenstvo, koji su se sabrali da isprate voljenu sestru na njenom putu ka večnosti.
Foto: SPC
Zaupokojenu liiturgiju služili su episkopi lipljanski Dositej i jenopoljski Nikon
Pre opela, svetu zaupokojenu liiturgiju služili su episkopi lipljanski Dositej i jenopoljski Nikon, uz molitveno učešće sestrinstva Vavedenjskog manastira na čelu sa igumanijom Teodorom. Prostor je bio ispunjen tihom molitvom i pojanjem, dok su se prisutni opraštali od monahinje Varvare, čiji je život bio posvećen služenju Bogu i bližnjima.
Manastir Vavedenja Presvete Bogorodice, osnovan 1936. godine, jedan je od duhovnih bisera Beograda. Smešten u srcu Senjaka, ovaj ženski manastir je kroz decenije postao utočište za mnoge koji traže mir i duhovnu utehu. Njegova istorija obeležena je predanim radom monahinja, koje su svojim trudom i molitvom održavale živu veru i tradiciju.
Foto: SPC
Episkop Dositej
Monahinja Varvara bila je nerazdvojni deo ove zajednice, posvećena molitvi, radu i pomaganju svima koji su se obraćali manastiru. Njen odlazak ostavlja prazninu u srcima sestrinstva i vernika, ali i podsećanje na važnost ljubavi, požrtvovanja i vere. Opelo koje je služio patrijarh Porfirije bilo je dostojanstven ispraćaj one koja je svoj život posvetila Bogu i bližnjima, ostavljajući za sobom primer istinske hrišćanske vrline.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je povodom blaženog upokojenja arhiepiskopa Tirane, Drača i sve Albanije Anastasija izjavu saučešća Svetom arhijerejskom sinodu Albanske pravoslavne crkve:
Opelo arhijereja koji je posvetio život obnovi pravoslavlja u Albaniji, u Sabornom hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Tirani služio je patrijarh carigradski Vartolomej.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.