Printscreen/YoutubePatrijarh Pavle među studentima devedesetih
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Kada je 18. januara 1997. godine delegacija Studentskog parlamenta kročila u Patrijaršiju na razgovor s patrijarhom Pavlom, nosila je jasnu ideju – tražiti blagoslov za štrajk glađu, odnosno strogi post. Odgovor koji su dobili nije bio samo mudra korekcija njihovog plana, već i ključni trenutak u daljem toku protesta. Patrijarh Pavle odlučio je da, umesto pojedinačne studentske akcije, proglasi vanredni post za sve vernike, a njegovo delovanje pokazalo se kao prelomna tačka u studentskoj borbi.
Danas, čini se, takvog dijaloga nema – studenti očekuju podršku bez pogovora, dok Crkva, kao i nekada, nudi nešto dublje od puke političke deklaracije. Šta se promenilo u međuvremenu? Odgovor na ovo i brojna druga pitanja, u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, daje nekadašnji studentski aktivista Dušan Mišković, jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97.
Printscreen/Youtube
Patrijarh Pavle na studentskim protestima devedesetih
„Kao jedan od trojice predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, delegiranih za komunikaciju sa Srpskom pravoslavnom crkvom i patrijarhom Pavlom, osećam potrebu i dužnost da se uključim u aktuelnu polemiku o upoređivanju odnosa patrijarha Pavla prema tadašnjim studentima i odnosa patrijarha Porfirija prema sadašnjim studentima“, piše nekadašnji predstavnik Studentskog parlamenta 1996/97, a sada prosvetni radnik Dušan Mišković.
On dalje nastavlja:
“Nakon velikih novogodišnjih okupljanja tokom studentskih i građanskih protesta u januaru 1997. nastupio je period zatišja i nedostatka ideja. U trenucima zabrinutosti za nastavak protesta, nekolicina nas, članova Glavnog odbora SP, predložilo je da se uđe u štrajk glađu, tj. strogi post, kako smo mi verujući to nazivali. Za takvu akciju, a u skladu s našim verovanjem, bilo je neophodno dobiti blagoslov duhovnika, ali zbog opšteg društvenog uticaja, i patrijarha.
Na Krstovdan, 18. januara 1997, delegacija koju smo činili Željko Bojović s Građevinskog fakulteta, Aleksandar Brašanac s Bogoslovskog fakulteta i ja posetila je patrijarha Pavla. Nakon što nas je strpljivo saslušao, objasnio je da takva akcija nije u skladu s pravoslavnim učenjem i saopštio da će proglasiti vanredni post za sve vernike koji će početi 21. i završiti se 27. januara, na Savindan.
printskrin youtube/stalker
Patrijarh Pavle
Kao studentski aktivisti bili smo malo razočarani, ali kao vernici prihvatili smo takav blagoslov s nadom da će patrijarhova mudrost doprineti uspehu našeg protesta. Sutradan nakon tog blagoslovenog susreta desila se čuvena akcija „Kordon protiv kordona” u Kolarčevoj ulici (od 19. januara 1997). Za vreme te akcije trajao je vanredni post za sve pravoslavne vernike.
Mudrost patrijarha pokazala se i prozorljivom, jer je došlo do veličanstvenog preklapanja okončanja vanrednog posta i potrebe da se litijom okonča pat-pozicija između tadašnjeg režima (policije) i studenata u Kolarčevoj ulici. Neprijatna krizna situacija okončana je mirno, a opšti utisak je da je to bio prelomni događaj nakon kojeg je uspeh SP 96/97 bio izvestan.
Kakve su veze između tadašnjih i sadašnjih dešavanja i kakvi zaključci se mogu doneti?
Od samog početka, u prvih nekoliko dana, Studentski protest 96/97. imao je jasnu podršku tada veoma uticajnih, a sada blaženopočivših, vladika Artemija, Amfilohija i Atanasija. Ubrzo je neposrednu i jasnu podršku protestu uputio i patrijarh Pavle. Svako studentsko okupljanje je počinjalo Svetosavskom himnom.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Mitropolit Amfilohije
Mitropolit Amfilohije je lično učestvovao u jednoj studentskoj šetnji, što su povremeno činili i razni sveštenici. I Hilandar i mnogi drugi manastiri pružali su razne oblike podrške. S druge strane, mnogi od nas koji smo neposredno učestvovali u donošenju odluka i organizaciji protestnih aktivnosti redovno smo se konsultovali sa sveštenicima, a ponekad i s višim crkvenim velikodostojnicima.
Ukratko, tadašnji studentski protest imao je snažnu i iskrenu podršku Crkve. S druge strane, sadašnji studenti ne pokazuju nikakvu želju za dvosmernom komunikacijom s Crkvom, već očekuju isključivo bezuslovnu i potpunu podršku svim njihovim postupcima i ciljevima.
Pošto je Crkva pružila podršku „samo” za osnovna stremljenja ka pravednijem i uređenijem društvu, većini zahteva i akcija, znatan deo sadašnjih studenata protestanata optužuje patrijarha Porfirija, a samim tim i Crkvu u celini, za oportunizam i razne druge „grehe”. Kao što je, od manjeg i bučnijeg dela društva, postojala kritika upućena patrijarhu Pavlu da podržava tadašnjeg predsednika Miloševića, tako se sada patrijarh Porfirije osuđuje za podršku predsedniku Vučiću.
Žalosno je što sadašnji protestujući studenti ne teže da svojoj energiji, kreativnosti i idealizmu pridruže i vekovnu mudrost Crkve.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije
Iz perspektive današnjih saznanja lako možemo zaključiti da je tokom novije istorije Crkva naučila kako da se ispravno odnosi prema studentskim zahtevima. Bezuslovna podrška koju je patrijarh Dožić pružio studentima tokom martovskih demonstracija uoči Drugog svetskog rata, kada su studenti uzvikivali „Bolje rat, nego pakt” i „Bolje grob, nego rob”, pokazala se kao pogrešna, jer je suštinski predstavljala podršku stradanjima i naroda i Crkve i samog patrijarha.
Poučen tim iskustvom i u skladu sa svojim dubokim verovanjima i osećajima, patrijarh Pavle je odbio da podrži studentske postupke na Terazijskom mitingu 1991. godine, kada ih je, bez obzira na zvižduke i neprimerene uzvike, pozvao da se u miru raziđu.
Danas smo svesni da je njegov postupak bio istinska podrška koju tadašnji studenti nisu prihvatili. Patrijarh Pavle, tokom protesta 96/97, takođe, nije pružio bezuslovnu podršku svim studentskim idejama, što bi bila površna i lažna podrška. Umesto toga, patrijarh Pavle je pružio istinsku podršku time što je ispravio neke studentske ideje i sproveo ih na najbolji način.
Sadašnji patrijarh takođe pokazuje spremnost da istinski podrži studente, ali oni, opterećeni raznim predrasudama i dezinformacijama, odbijaju kontakt s njim i nastavljaju da tvrdoglavo sprovode neke svoje zamisli kojima sve više nedostaje mudrost, kao što su blokade nastave.
ATAImages
Studentski protesti, februar 2025.
Posebno zabrinjava činjenica da se iz pojedinih studentskih krugova i okruženja njihovih bezuslovnih i neiskrenih podržavalaca upućuju neprimerene optužbe na račun patrijarha, što svakako ne sluti na dobro, kao što su zvižduci upućeni patrijarhu Pavlu bili uvod u mnoštvo ružnih dešavanja i stradanje naroda tokom ratova 1991–1995.
Treba pažljivo razlikovati istinsku i iskrenu od lakomislene i često neiskrene podrške. Prava podrška uvek sadrži dozu kritičnosti i pažljivog promišljanja o mogućim posledicama delovanja koje se podržava. Slepa podrška izbegava razmatranje realnih posledica nekog činjenja i lako može dovesti do stranputice i onoga ko je podržan i onoga ko podržava.
Kao što odgovorni roditelji podržavaju svoju decu davanjem promišljenih saveta, tako i Crkva, po pravilu, pruža istinsku podršku svojim čedima tako što daje dobronamerne i mudre savete. Na nama je da to prihvatimo ili ne, a svakako ćemo se suočiti s posledicama svojih dela, pre ili kasnije”, zaključuje Dušan Mišković.
Protojerej Slobodan Lukić u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, razmatra izazove sa kojima se Crkva suočava u savremenom društvu, naglašavajući važnost jedinstva i spasonosnosti Božijeg plana u vremenima nesigurnosti i neslaganja.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
Iz Informativne službe SPC naglašavaju da svako ko je poznavao patrijarha Pavla, slušao njegove propovedi, čitao intervjue i bogoslovske tekstove ili gledao, retke emisije sa njim snimljene, zna da je bilo kakav pa i najblaži politički angažman bio apsolutno nemoguć u njegovom slučaju.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
Papa Franja je u bolnici u kritičnom stanju, zbog čega su pokrenute pripreme za njegovu sahranu. Neke vatikanske tradicije datiraju još iz vremena starog Rima.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Na prijemu povodom Dana branilaca otadžbine, patrijarh srpski ukazao je na snagu zajedništva dva naroda, koja traje kroz istoriju, u verama, kulturi i neizmernoj zahvalnosti.
Patrijarh srpski ugostio je ambasadora Madija Atamkulova u Patrijaršijskom dvoru, gde su potvrđene snažne veze i saradnja dva naroda. Tokom sastanka, patrijarh je primio poziv za učešće na velikom međunarodnom kongresu u Astani.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
U svetu u kojem se lako sudi drugima, a retko sebi, episkop bihaćko-petrovački poziva na smirenje, preispitivanje i duhovni rast – jer tek kada očistimo sopstveno srce, moći ćemo da razumemo i svet oko sebe.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
Iako tek punoletan, golobrad mladić Đorđe Kratovac odbio je da se odrekne Hrista i promeni veru, zbog čega je pretrpeo surove muke i strašnu smrt u plamenu.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.