U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
U periodu kada su protesti i nemiri postali svakodnevna slika u Srbiji, vladika kruševački David je izneo autentičan i duboko reflektivan pogled na trenutnu društvenu i političku situaciju. Njegove reči o društvenim potresima i neprestanim istorijskim izazovima koji oblikuju srpski narod, a koje prenosimo u celosti, odražavaju suštinsku potragu za smirenjem usled haosa, dok se crkva i patrijarh Porfirije suočavaju sa kritikama i napadima koji dolaze iz svih pravaca:
“Gospodnje su godine 2024/5. u Srbiji, i tekuća već uzima maha. Od strane pojedinih čitača znakova vremena, ali i savremenih nam svetitelja, godina 2025. je označena godinom upečatljivih događaja širom sveta kako u životu pojedinaca tako i narodnih skupina i celina. Prateći događaje tokom njenog prvog meseca zapažamo da se obistinjuju najavljena predviđanja. No ona nisu nimalo neplanirana, tj. nerežirana!
Foto: SPC
Vladika kruševački David
Širom celovite Republike Srbije srpski narod izlazi na ulice gradova i provodi vreme na njima; štaviše, on ih zaposeda; baš kao i ustanove: škole, univerzitete, kliničke centre, političke i stranačke institucije i prostorije... slobodan i raspoloživ prostor, razne površine, te saobraćajna čvorišta i mostove...
Posvuda su ljudi (osnovci, srednjoškolci, studenti, nastavnici, profesori, zemljoradnici, trudbenici, medicinari, javne ličnosti..., malo i veliko, neznano i znano, a iza svih narodnih masa kao štitova, opozicionari; iza opozicionara opet, stručnjaci za obojene revolucije i majdane, dok iza njih strane službe za razbijanje Srbije...).
Naime, svi ispoljavaju svoje ideje i gledišta, pokazuju svoja lica, karaktere i duše, i poput Diogena iz Sinope sa svetiljkama u rukama, danju i noću traže čoveka prvo u sebi, pa u drugima, u najodgovornijim ličnostima srpskog narodnog bića; u stvari traži se neko novo društveno uređenje, bolji životni standardi i perspektive; jedna promena svih i svega, odmah i sada.
ATAImages
Protesti 2025. godine
Sva opisana i podrazumevana stanja danas, 2024/2025. godine sada i ovde, do u tančine korespondiraju sa celokupnom stvarnošću takođe kreiranom 11. marta famozne 1991. godine kod Terazijske česme i 5. oktobra 2000. godine pred Narodnom skupštinom, na razmeđi dvaju vekova.
Šta se tada dogodilo i događalo u narodu i sa narodom, svima nam je poznato, ponajpre našoj glavi i grbači i savesti! Da li će se i ovaj put isto dogoditi ostatku grbače srpskog naroda, s obzirom da se radi o stapanju triju odiseja u jednu, preslikavanju triju dramaturških zbega u jedan ka obećanoj zemlji, pitanje je sad! – O čemu je dakle reč, i o čemu će se govoriti u budućnosti, samo će nam se kasti! Samo da nas sve ovo opet ne košta jednog vraga i po?!
Printscreen/Youtube
Patrijarh srpski Pavle na protestima 1991. godine
Koja je crkvena ličnost sa integritetom, čak s oreolom tada izašla pred sav srpski narod okupljen na Terazijama i Ušću, da izrekne blago i otačko, a ipak tvrdo slovo?! Bio je to njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Pavle! Onaj koji je ‘sada član Nebeskog Sinoda’.
U pokušaju da njegove reči kod narodnih masa izazovu željeni efekat mirnog razlaza, a zatim i mirnih razgovora i dogovora o važnim pitanjima, i u prvom, i u drugom pokušaju patrijarhove reči su naišle na zvižduke i odbacivanje njegovog predloga! Patrijarh pak, samo je zaključio svoje obraćanje, i otišao! Da li je njegova svetost patrijarh srpski Pavle ranije ikako razmišljao i govorio o vekovnim nevoljama opstanka srpskog naroda?! Jeste, često je i razmišljao i govorio o tome:
‘Naš javašluk je plod naših istorijskih nevolja. Ne radi se o tome da mi ne bismo znali da se i liturgički i duhovno vaspitamo i kao narod obrazujemo i podignemo. Znali bismo mi to! Nego je reč o tome da se srpskom narodu to ne dozvoljava i da on nema vremena za sve pobrojano.
Printscreen/Youtube
Patrijarh srpski Pavle na protestima 1991. godine
Njegov napredak u svemu ograničen je na vreme između dva napada na njega, na dva zbega, na dva ropstva, na dve bune, na dva oslobođenja, pa opet ispočetka: na dve okupacije, dva ustanka, dva rata, dve stradije i pokolja...’ Eto dakle uzroka našem današnjem javašluku; eto i naših istorijskih neprilika do ovoga časa.
A kako bismo mi u svetlu prethodnih reči mogli sagledati lik njegove svetosti arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog gospodina Porfirija?! Svakako ne kao neki koji bi mu bili nosioci lovorika i fanfara! Ovolika navala strane i domaće sile pokrenute protiv Crkve i svjatjejšeg patrijarha Porfirija dosad nije zapamćena.
Ovaj malj sablazni pokrenut da pogodi Crkvu i patrijarha Porfirija nije zapamćen ni u ‘vremenima sivih mantila’, kada su, recimo, za vreme našeg studiranja na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu ljudi koji su nosili sive mantile ponekog kolegu i odveli u nama nepoznatom pravcu, recimo brata Dragana, a da ih mi nikada više nismo ni videli ni sreli...
SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Ko sve nije orao brazde po našem narodu; šta sve nije sejano po njemu...?! Šta sve nije nicalo iz njega, kakvog sve ploda i rasploda on nije donosio...; sve su to strašna pitanja sa još strašnijim odgovorima?!
Nećemo ni pomisliti da naš svjatjejšij patrijarh nema snage da podnese i pretrpi ovaj čas smušenja i sivila, kao i nebijanih sablazni... Inače, patrijarh još nije ni raspakovao svoj putnički kofer, a već je sa svoje strane učinio toliko da bi se time moglo ispuniti celokupno preostalo vreme njegove službe; naravno, u uslovima mira i poretka.
Kako god, osvrnimo se na njegov silazak u narod, boravak u njemu i pastirsko odgovaranje na njegove potrebe, sve do dobrovoljnog davanja krvi; na rešenje Makedonskog raskola; rešenje crkvenog problema u Parizu; na saniranje crkvene krize u Americi i vraćanje stvari u kanonski poredak; na nepokolebljiv crkveni stav u vezi sa tzv. Pravoslavnom crkvom Ukrajine i odolevanje najnovijim pretenzijama i pritiscima patrijarha carigradskog; na ustoličenje mitropolita cetinjskog u nemogućim uslovima i na lično ustoličenje u Pećkoj patrijaršiji..., i sve ostalo potonje zlata vredno, Samome Bogu poznato! I sve to opet i opet učinjeno na tih i nezlobiv način!
Schutterstock
Isus Hrist
Hristos je zaista stradao, i to putem neizrecivo brutalnih muka. Zato nam je sve toliko bolno u vezi sa stradanjima ‘naroda koji ne zna Zakon’... Mojsej je razbio ploče Zakona Bogom napisane zato što je u podnožju brda njegov izabrani narod izlio idola – Zlatno tele i počeo da mu se klanja; Mojsej opet, nije ušao u Obećanu zemlju zbog zanovetala oko sebe koji su ga smutili pa nije najpre Bogu odao hvalu i slavu; Isaija opet prestrugan je od svojih, Jeremija kamenovan, Jezekilj rastrgnut, Danilo tuđinom bačen lavovima u jamu... I drugi naši Oci postradali su od domaće ruke, tj. od crkvene veresiје.
A stradalnici su sveštenomučenici i ispovednici – patrijarsi Varnava, Vikentije, Gavrilo, German..., episkopi Nikolaj, Varnava, prepodobnomučenici Justin, Jovan, Stefan Budisavački, sveštenomučenici Luka Vukmanović, Dušan... Zato i tokom svega ovog i ovakvog dešavanja, pa i nakon njega, uprkos duševnim stradanjima svjatjejšeg patrijarha, neće tek tako dati Bog Porfirija svog!... On sada, dakle, ispija čašu žuči pripremljenu mu od strane razularene duhovne dece, koja ne samo da tuku po njemu, po njegovoj crkvenoj službi i dostojanstvu, nego i po Srpskoj crkvi, kojoj ne služe, nego nastoje da se njome posluže!!!
U međuvremenu, i do ovog časa patrijarh Porfirije samo je povećavao svoje arhipastirske podvige i proširivao meridijane pastirstvovanja i crkvenog nazidavanja. A ono što smo svi morali zapaziti kao glavne crte njegovog karaktera, ili stalnog duševno duhovnog stanja, jesu: molitva, milosrđe, dobročinstvo, lakoća zajedničenja, neumorno liturgisanje, besednički polet, majstorsko vođenje saborskih i sinodskih sednica, taktičnost i rasuđivanje, gostoprimstvo, i opet tajni podvizi... bome i dugotrpeljivost.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Ali zašto bismo mi govorili o nečemu što je svima jasno i vidljivo?! O njegovom ovogodišnjem krsnom imenu u Svetosavskom domu, u obostranom jezgrovitom iskazu o sadašnjem dešavanju u narodu, steklo se i sozercanje sadašnje situacije:
U nas, jednu, dve ili više grupacija stvaraju strani i domaći mešetari i režiseri zađevice, koje zađevice onda prerastaju u nadgornjavanja, zavade i na kraju, krvoprolića. Na taj način naši usrećitelji najpre nas daruju bratoubilaštvom, a zatim nas mire tako i dotle dok i mir počnu da nam naplaćuju; zapravo dok ne počnu lično da žive od nas kao dembelani i uterivači dugova i savesti. Dok u svemu tome pomagaće im falange muftara, nevladinih organizacija i medijskih plaćenika. Eto zato su nam tako i toliko i sva naša leđa izorana i pleća pokidana!
Veštini uzdužnog i poprečnog brazdanja po biću našeg srpskog naroda danak odskora uzima i tzv. teologija bunta?! Kada je ova ubrzo u praksi skinula masku sa sebe, pokazala se krivotvorenom i nasilnom, odnosno novim izdanjem neoarijanizma i svih ostalih jeresi.
Foto: SPC
Vernici u hramu Svetog Save
Zašto i svih, ostalih jeresi?! Zato što su sve jeresi, baš kao i sve vrline, povezane kao karike jednog lanca. Kada se uhvati jedna karika, uhvaćen je i ceo lanac koji će te svezati! U vezi sa tim opet, stoji i činjenica da ako danas izdaš istinu u malom, sutra već, izdaćeš je celu! U srpskom narodu pak odvajkada se znalo za posledice krivoga zborenja i delanja u vezi sa crkvenim svetinjama: Ko se greši o svetinje, usta i vrat mu se okreću naopačke, na leđa.
Završili bismo svoje ispovedno kazivanje ovim rečima. Znajući za doktorsku upućenost svjatjejšeg patrijarha Porfirija u celokupno bogoslovlje apostola Pavla, nije nam teško pogoditi da se on nadnosi i nad sledećim stihovima, jer se rečeno u njima tiče kako njega, tako i svih nas: Da... zapovediš nekima da ne uče drukčije. Niti da se bave bajkama i beskrajnim rodoslovima, koji više navode na prepirke negoli na služenje Bogu u veri. A cilj zapovesti jeste ljubav od čista srca i dobre savesti i nelicemerne vere, od čega neki odstupiše i skrenuše u praznoslovlje, želeći da budu učitelji zakona a ne razumeju ni šta govore ni šta tvrde (1 Tim 1, 3-7).
Molim, dakle, pre svega da se čine moljenja, molitve, prozbe, blagodarenja za sve ljude ... i za sve koji su u vlasti, da tih i miran život poživimo u svakoj pobožnosti i čestitosti. Jer je ovo dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, Koji hoće da se svi ljudi spasu i da dođu u poznanje istine (1 Tim 2, 1-4). Svakom našem mladom čoveku pak obratili bismo se rečima: Da niko ne prezire tvoju mladost (1 Tim 4, 12), a ti da čuvaš svoj um i srce, dušu i telo slobodnim za Gospoda, da ne bi bio izigran i prevaren od strane Varalice i njegovih slugu, koji zajedno obmanjuju i varaju vascoliki svet!
youtube:Pevacka grupa "Sveti car David" Beograd
Blaženopočivši patrijarh Pavle
Sve starije pak podsetili bismo na reči Patrijarha srpskog Pavla: ‘Molim vas u ime Crkve Svetosavske da se sva ova pitanja naša raspravljaju na mestu na kome se i mogu raspravljati mirno i razumno u opštem interesu. Molim vas u opštem interesu da se danas mirno raziđemo! Poći ću i na onu drugu stranu da ih isto kolenopreklono molim da se u opštem interesu u ovako teškim prilikama u miru raziđemo. A da se... (zaglusujući zvižduci i povici) rekoh i spasoh svoju dušu i pred Bogom, i pred Svetim Savom, i nadam se pred vama, rodom svojim’ (11. mart 1991).
Prvenstveno uzrastati u miru i vrlini, pa će pomoć stići! Tako nam Bog svake vrline pomogao! I mi eto pred rodom svojim, pred Bogom i Svetim Savom našim rekosmo, i dušu svoju spasosmo. Bože daj" zaključuje arhiepiskop i mitropolit kruševački David.
Uz svečanost u Makedonskom narodnom pozorištu obeležen Savindan uz poruke jedinstva, ljubavi i duhovne snage, uz prisustvo patrijarha Porfirija i visokih zvaničnika regiona.
Dok se joga u savremenom društvu promoviše kao način postizanja fizičkog i mentalnog balansa, episkop zvorničko-tuzlanski otvoreno govori o rizicima koje ova praksa nosi za pravoslavne vernike i poziva na očuvanje svetosavske vere.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Prema Zakonu o radu, svi zaposleni imaju pravo da odsustvuju sa posla na dan praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi, kao i da za to vreme ostvare pravo na naknadu zarade.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.
Posle bogosluženja u hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je apel da prestanu podele u društvu, pozivajući na mir, ljubav i zajedništvo kao ključne vrednosti koje nas povezuju kao narod.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
Liturgije u Dablinu, Darbiju i Korbiju sabrale su vernike svih generacija, a praznična radost u novoj britansko-irskoj eparhiji pretočila se u molitvu, dečji smeh i poruke nade pred Veliku nedelju stradanja i spasenja.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.