U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.
U beogradskoj Sabornoj crkvi, pod svodovima ispunjenim tihim molitvenim uzdasima, služen je pomen nevinim žrtvama Martovskog pogroma 2004. godine na Kosovu i Metohiji. Pomen je sluzio episkop toplički Petar uz sasluženje sveštenstva prenoseći sabranima, mahom studentima blagoslov patrijarha srpskog Porfirija i utešne reči nade i vere u vaskrsenje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pomen je služio vladika Petar uz sasluženje sveštenstva
Molitveno okupljanje u svetinji u znak sećanja, ujedno je bila prilika i za duhovni zavet – podsećanje na neraskidivu vezu srpskog naroda sa Kosovom i Metohijom, mestom gde su se vekovima rađale molitve i prolivale suze za pravdu. Obraćajući se prisutnima, vladika Petar je uputio reči utehe i podsetio na smisao stradanja, posmatranog kroz prizmu Hristove pobede nad smrću:
- Kroz Hrista vidimo smisao stradanja onih koji su ga pretrpeli, jer je njihovo stradanje ujedno i naše stradanje. Svi mi smo jedno telo, jedan organizam koji prinosimo Gospodu i kroz Njega i u Njemu vidimo nadu na vaskrsenje, nadu na pobedu dobra, na pobedu života. Mnogo je važno, draga braćo i sestre, da se sećamo našeg Kosova i naše Metohije, pogotovo onih koji su prolili svoju nevinu krv samo zbog toga što žele da ostanu na svom Kosovu i da mirno žive - kazao je vladika Petar, vikar patrijarha srpskog Porfirija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Reči episkopa Petra bile su odjek molitvenog zaveta, oslonac za duše koje pamte i sećaju se. Njegova poruka, satkana od ljubavi i molitve za mir, podsetila je na odgovornost svakog vernika da ne zaboravi svoje korene, da se moli za one koji su život dali za svoju veru i svoj dom.
- I zato se sada molimo da Gospod najpre pomiluje i spase duše nevino stradalih u pogromu 2004. godine. Njemu se molimo da ta njihova žrtva bude seme blagoslova i da blagi Bog da snage i Svoje blagodatne pomoći da naš narod opstane na svojim vekovnim ognjištima, da izdrži sav teror, ali i da Gospod prekrati zlo koje uporno pokušava da radost života, radost mira, blagovest Hristova Vaskrsenja na neki način zamagli. Ali, hvala Bogu, nećemo to dozvoliti i upravo na ovaj način to činimo.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Molitveno sabranje u Sabornoj crkvi bilo je i podsećanje na svetu dužnost svakog vernika – da ne dozvoli da senke zaborava prekriju mučeničku žrtvu.
- Džaba nam je sve – i moć, i bogatstvo, i sva blaga ovoga sveta, ako zaboravimo Kosovo i Metohiju - kazivao je vladika, dok su reči njegovih molitvi uzletale ka nebu, prenoseći vapaj za mirom i blagoslovom.
Svetlost sveća koje su gorele za duše postradalih bila je odraz neugasive vere i nade da Gospod primi njihove duše u Svoje naručje i podari utehu onima koji za njima tuguju.
- Božji blagoslov neka je sa svima, a Gospod neka upokoji duše postradalih. Bog dušu da im prosti - završio je vladika Petar, ostavljajući studente i ostali verni narod u tihom promišljanju i molitvenoj sabranosti, sa svešću da su Kosovo i Metohija ne samo geografsko određenje, već srce i duša pravoslavnog naroda.
U Svetosavskom domu u Zemunu dodeljene su stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, potvrđujući neraskidive veze srpskog i grčkog naroda kroz jezik, veru i kulturu.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.