U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.
U beogradskoj Sabornoj crkvi, pod svodovima ispunjenim tihim molitvenim uzdasima, služen je pomen nevinim žrtvama Martovskog pogroma 2004. godine na Kosovu i Metohiji. Pomen je sluzio episkop toplički Petar uz sasluženje sveštenstva prenoseći sabranima, mahom studentima blagoslov patrijarha srpskog Porfirija i utešne reči nade i vere u vaskrsenje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pomen je služio vladika Petar uz sasluženje sveštenstva
Molitveno okupljanje u svetinji u znak sećanja, ujedno je bila prilika i za duhovni zavet – podsećanje na neraskidivu vezu srpskog naroda sa Kosovom i Metohijom, mestom gde su se vekovima rađale molitve i prolivale suze za pravdu. Obraćajući se prisutnima, vladika Petar je uputio reči utehe i podsetio na smisao stradanja, posmatranog kroz prizmu Hristove pobede nad smrću:
- Kroz Hrista vidimo smisao stradanja onih koji su ga pretrpeli, jer je njihovo stradanje ujedno i naše stradanje. Svi mi smo jedno telo, jedan organizam koji prinosimo Gospodu i kroz Njega i u Njemu vidimo nadu na vaskrsenje, nadu na pobedu dobra, na pobedu života. Mnogo je važno, draga braćo i sestre, da se sećamo našeg Kosova i naše Metohije, pogotovo onih koji su prolili svoju nevinu krv samo zbog toga što žele da ostanu na svom Kosovu i da mirno žive - kazao je vladika Petar, vikar patrijarha srpskog Porfirija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Reči episkopa Petra bile su odjek molitvenog zaveta, oslonac za duše koje pamte i sećaju se. Njegova poruka, satkana od ljubavi i molitve za mir, podsetila je na odgovornost svakog vernika da ne zaboravi svoje korene, da se moli za one koji su život dali za svoju veru i svoj dom.
- I zato se sada molimo da Gospod najpre pomiluje i spase duše nevino stradalih u pogromu 2004. godine. Njemu se molimo da ta njihova žrtva bude seme blagoslova i da blagi Bog da snage i Svoje blagodatne pomoći da naš narod opstane na svojim vekovnim ognjištima, da izdrži sav teror, ali i da Gospod prekrati zlo koje uporno pokušava da radost života, radost mira, blagovest Hristova Vaskrsenja na neki način zamagli. Ali, hvala Bogu, nećemo to dozvoliti i upravo na ovaj način to činimo.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Molitveno sabranje u Sabornoj crkvi bilo je i podsećanje na svetu dužnost svakog vernika – da ne dozvoli da senke zaborava prekriju mučeničku žrtvu.
- Džaba nam je sve – i moć, i bogatstvo, i sva blaga ovoga sveta, ako zaboravimo Kosovo i Metohiju - kazivao je vladika, dok su reči njegovih molitvi uzletale ka nebu, prenoseći vapaj za mirom i blagoslovom.
Svetlost sveća koje su gorele za duše postradalih bila je odraz neugasive vere i nade da Gospod primi njihove duše u Svoje naručje i podari utehu onima koji za njima tuguju.
- Božji blagoslov neka je sa svima, a Gospod neka upokoji duše postradalih. Bog dušu da im prosti - završio je vladika Petar, ostavljajući studente i ostali verni narod u tihom promišljanju i molitvenoj sabranosti, sa svešću da su Kosovo i Metohija ne samo geografsko određenje, već srce i duša pravoslavnog naroda.
U Svetosavskom domu u Zemunu dodeljene su stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, potvrđujući neraskidive veze srpskog i grčkog naroda kroz jezik, veru i kulturu.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.