U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.
U beogradskoj Sabornoj crkvi, pod svodovima ispunjenim tihim molitvenim uzdasima, služen je pomen nevinim žrtvama Martovskog pogroma 2004. godine na Kosovu i Metohiji. Pomen je sluzio episkop toplički Petar uz sasluženje sveštenstva prenoseći sabranima, mahom studentima blagoslov patrijarha srpskog Porfirija i utešne reči nade i vere u vaskrsenje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pomen je služio vladika Petar uz sasluženje sveštenstva
Molitveno okupljanje u svetinji u znak sećanja, ujedno je bila prilika i za duhovni zavet – podsećanje na neraskidivu vezu srpskog naroda sa Kosovom i Metohijom, mestom gde su se vekovima rađale molitve i prolivale suze za pravdu. Obraćajući se prisutnima, vladika Petar je uputio reči utehe i podsetio na smisao stradanja, posmatranog kroz prizmu Hristove pobede nad smrću:
- Kroz Hrista vidimo smisao stradanja onih koji su ga pretrpeli, jer je njihovo stradanje ujedno i naše stradanje. Svi mi smo jedno telo, jedan organizam koji prinosimo Gospodu i kroz Njega i u Njemu vidimo nadu na vaskrsenje, nadu na pobedu dobra, na pobedu života. Mnogo je važno, draga braćo i sestre, da se sećamo našeg Kosova i naše Metohije, pogotovo onih koji su prolili svoju nevinu krv samo zbog toga što žele da ostanu na svom Kosovu i da mirno žive - kazao je vladika Petar, vikar patrijarha srpskog Porfirija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Reči episkopa Petra bile su odjek molitvenog zaveta, oslonac za duše koje pamte i sećaju se. Njegova poruka, satkana od ljubavi i molitve za mir, podsetila je na odgovornost svakog vernika da ne zaboravi svoje korene, da se moli za one koji su život dali za svoju veru i svoj dom.
- I zato se sada molimo da Gospod najpre pomiluje i spase duše nevino stradalih u pogromu 2004. godine. Njemu se molimo da ta njihova žrtva bude seme blagoslova i da blagi Bog da snage i Svoje blagodatne pomoći da naš narod opstane na svojim vekovnim ognjištima, da izdrži sav teror, ali i da Gospod prekrati zlo koje uporno pokušava da radost života, radost mira, blagovest Hristova Vaskrsenja na neki način zamagli. Ali, hvala Bogu, nećemo to dozvoliti i upravo na ovaj način to činimo.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Molitveno sabranje u Sabornoj crkvi bilo je i podsećanje na svetu dužnost svakog vernika – da ne dozvoli da senke zaborava prekriju mučeničku žrtvu.
- Džaba nam je sve – i moć, i bogatstvo, i sva blaga ovoga sveta, ako zaboravimo Kosovo i Metohiju - kazivao je vladika, dok su reči njegovih molitvi uzletale ka nebu, prenoseći vapaj za mirom i blagoslovom.
Svetlost sveća koje su gorele za duše postradalih bila je odraz neugasive vere i nade da Gospod primi njihove duše u Svoje naručje i podari utehu onima koji za njima tuguju.
- Božji blagoslov neka je sa svima, a Gospod neka upokoji duše postradalih. Bog dušu da im prosti - završio je vladika Petar, ostavljajući studente i ostali verni narod u tihom promišljanju i molitvenoj sabranosti, sa svešću da su Kosovo i Metohija ne samo geografsko određenje, već srce i duša pravoslavnog naroda.
U Svetosavskom domu u Zemunu dodeljene su stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, potvrđujući neraskidive veze srpskog i grčkog naroda kroz jezik, veru i kulturu.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
U Sabornom hramu Svetog Nikolaja liturgijskim obredima i molitvenim zajedništvom potvrđena tradicija obrazovanja novih generacija sveštenika i jačanja vere u srpskom narodu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.