U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je pomen stradalima u Martovskom pogromu 2004. godine, a episkop toplički Petar uputio je snažnu poruku o veri, sećanju i nadi u vaskrsenje.
U beogradskoj Sabornoj crkvi, pod svodovima ispunjenim tihim molitvenim uzdasima, služen je pomen nevinim žrtvama Martovskog pogroma 2004. godine na Kosovu i Metohiji. Pomen je sluzio episkop toplički Petar uz sasluženje sveštenstva prenoseći sabranima, mahom studentima blagoslov patrijarha srpskog Porfirija i utešne reči nade i vere u vaskrsenje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pomen je služio vladika Petar uz sasluženje sveštenstva
Molitveno okupljanje u svetinji u znak sećanja, ujedno je bila prilika i za duhovni zavet – podsećanje na neraskidivu vezu srpskog naroda sa Kosovom i Metohijom, mestom gde su se vekovima rađale molitve i prolivale suze za pravdu. Obraćajući se prisutnima, vladika Petar je uputio reči utehe i podsetio na smisao stradanja, posmatranog kroz prizmu Hristove pobede nad smrću:
- Kroz Hrista vidimo smisao stradanja onih koji su ga pretrpeli, jer je njihovo stradanje ujedno i naše stradanje. Svi mi smo jedno telo, jedan organizam koji prinosimo Gospodu i kroz Njega i u Njemu vidimo nadu na vaskrsenje, nadu na pobedu dobra, na pobedu života. Mnogo je važno, draga braćo i sestre, da se sećamo našeg Kosova i naše Metohije, pogotovo onih koji su prolili svoju nevinu krv samo zbog toga što žele da ostanu na svom Kosovu i da mirno žive - kazao je vladika Petar, vikar patrijarha srpskog Porfirija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Reči episkopa Petra bile su odjek molitvenog zaveta, oslonac za duše koje pamte i sećaju se. Njegova poruka, satkana od ljubavi i molitve za mir, podsetila je na odgovornost svakog vernika da ne zaboravi svoje korene, da se moli za one koji su život dali za svoju veru i svoj dom.
- I zato se sada molimo da Gospod najpre pomiluje i spase duše nevino stradalih u pogromu 2004. godine. Njemu se molimo da ta njihova žrtva bude seme blagoslova i da blagi Bog da snage i Svoje blagodatne pomoći da naš narod opstane na svojim vekovnim ognjištima, da izdrži sav teror, ali i da Gospod prekrati zlo koje uporno pokušava da radost života, radost mira, blagovest Hristova Vaskrsenja na neki način zamagli. Ali, hvala Bogu, nećemo to dozvoliti i upravo na ovaj način to činimo.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među sabranima, mahom su bili studenti Univerziteta u Beogradu
Molitveno sabranje u Sabornoj crkvi bilo je i podsećanje na svetu dužnost svakog vernika – da ne dozvoli da senke zaborava prekriju mučeničku žrtvu.
- Džaba nam je sve – i moć, i bogatstvo, i sva blaga ovoga sveta, ako zaboravimo Kosovo i Metohiju - kazivao je vladika, dok su reči njegovih molitvi uzletale ka nebu, prenoseći vapaj za mirom i blagoslovom.
Svetlost sveća koje su gorele za duše postradalih bila je odraz neugasive vere i nade da Gospod primi njihove duše u Svoje naručje i podari utehu onima koji za njima tuguju.
- Božji blagoslov neka je sa svima, a Gospod neka upokoji duše postradalih. Bog dušu da im prosti - završio je vladika Petar, ostavljajući studente i ostali verni narod u tihom promišljanju i molitvenoj sabranosti, sa svešću da su Kosovo i Metohija ne samo geografsko određenje, već srce i duša pravoslavnog naroda.
U Svetosavskom domu u Zemunu dodeljene su stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, potvrđujući neraskidive veze srpskog i grčkog naroda kroz jezik, veru i kulturu.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.