U Svetosavskom domu u Zemunu dodeljene su stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, potvrđujući neraskidive veze srpskog i grčkog naroda kroz jezik, veru i kulturu.
U svečanoj sali Svetosavskog doma u Zemunu svečano su dodeljene stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu koji izučavaju grčki jezik. Ovaj značajan događaj, koji traje već četvrtu godinu, svedoči o neraskidivoj vezi srpskog i grčkog naroda, utemeljenoj na zajedničkoj veri, kulturi i duhovnom nasleđu.
U ime patrijarha srpskog Porfirija, svečanost je blagoslovio episkop toplički Petar, vikar patrijarha. Obrativši se prisutnima, vladika je istakao uzvišenu ulogu Reči u pravoslavnom predanju:
- Za nas pravoslavne, reč ima poseban značaj, budući da je Jedan od Svete Trojice – logos, reč Božja, kojom je Bog Otac proslavio čitavu tvorevinu. Kroz vekove, izučavanje jezika omogućavalo je bogoslovima da prodru u dubine jevanđelske istine, a naročito kroz jezik na kojem su zapisane svete tajne naše vere.
Prenoseći blagoslov i zahvalnost patrijarha Porfirija prisutnima, vladika Petar je naglasio da je izučavanje grčkog jezika od izuzetnog značaja za bogoslovlje, budući da je upravo taj jezik očuvao mnoga sveta predanja i bogoslužbene knjige koje čine temelje pravoslavne teologije.
Foto: SPC
Stipendije su uručene u svečanoj sali Svetosavskog doma u Zemunu
Veliki doprinos ovoj inicijativi dalo je Helensko privredno udruženje Srbije, u saradnji sa Helenskom fondacijom za kulturu. Potpredsednik Helenskog privrednog udruženja, Vuk Dapčević, istakao je da ovo udruženje, koje okuplja više od osamdeset grčkih i kiparskih kompanija u Srbiji, aktivno doprinosi jačanju bratskih veza dva naroda.
Direktor Helenske fondacije za kulturu, Božidar Radojčin, podvukao je da je jezik ključ za razumevanje kulture:
- Najbolji način za upoznavanje duha jednog naroda jeste izučavanje njegovog jezika. Time ne samo da čuvamo i produbljujemo naše prijateljstvo, već i obogaćujemo sopstveno duhovno nasleđe.
Foto: SPC
Jedan od bogoslova koji je dobio stipendiju
Svečanosti su prisustvovali i predstavnici Ambasade Republike Grčke, kao i ugledni predstavnici crkvenog i akademskog života. Među njima su bili Josif Vangelatos, direktor kompanije Inos Balkan, Stelios Tsoktouridis, direktor kompanije Alumil Yu Industry, đakon dr Zdravko Jovanović, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, protojerej Boris Savić, starešina crkve Presvete Bogorodice u Zemunu i arhijerejski namesnik zemunsko-novobeogradski, sveštenik Panajtos Karastasios, starešina crkve Svetog arhangela Gavrila u Zemunu, i Dušan Stokanović, upravnik Informativno-izdavačke ustanove Srpske pravoslavne crkve.
Foto: SPC
Jedan od bogoslova koji je dobio stipendiju
U atmosferi duhovne zahvalnosti i akademske posvećenosti, stipendistima je prenet očinski savet patrijarha Porfirija da sa marljivošću i odgovornošću pristupe izučavanju jezika drevnog naroda, čiji je doprinos pravoslavnoj teologiji i kulturi neprocenjiv. Kroz reči Svetih Otaca, bogoslužbene himne i spise, bogoslovi ne samo da uče jezik, već i poniru u tajne vere, ispunjavajući tako Hristovu zapovest o širenju Jevanđelja do kraja vaseljene.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Nakon talasa neistina, istina je konačno razotkrivena – manastir ostaje utočište za one kojima je najpotrebnija ljubav i nega, dok država preuzima finansiranje svih troškova.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Episkop šabački obišao šumske prostranstva svoje eparhije i upoznao se sa planovima za održivo upravljanje, koji donose koristi manastirima i vernicima.
Nakon višenedeljnih tenzija i blokade nastave, protojerej dr Zoran Ranković upozorava da bezbednost i svetost prostora Fakulteta ugrožavaju nepoznati pojedinci, dok u saopštenju otkriva i šta je dogovoreno sa studentima – i zašto je svaka drugačija interpretacija obmana.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.