"TO NIJE STAV PATRIJARHA PORFIRIJA": Demanti Informativne službe Srpske pravoslavne crkve
Saopštenje SPC vam prenosimo u celosti.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
“U tekstu ‘Crkveni vrh nije (bio) uz studente‘, objavljenom u glasilu koje bogoslovskim imenom kameleonski skriva crkvorušiteljske namere, autor Jelena Petrović iznosi niz ličnih zaključaka, spekulacija, pa moglo bi se reći i napada na Srpsku pravoslavnu crkvu”, piše Tamara Gajić Jovanović, teolog iz Beograda, i nastavlja:
‘Nespretnom upotrebom teze po kojoj su „praktične posledice i percepcija šire okoline često važnije od namera aktera‘, autorka implicira da je osnova na kojoj Crkva treba da vrši svoju misiju u svetu uslovljena reakcijom i percepcijom društva u kojem se nalazi, što bi značilo da ukoliko ‘šira javnost’, ili bar grupa istomišljenika gospođe Petrović, ne podržava i ne potvrđuje Crkvu, ona prestaje da bude to što jeste.
Iako svetlosnim godinama udaljen od Istine, stav Jelene Petrović, nažalost, nije stran ni potpisnicima pisma ‘Ne u naše ime!’ objavljenog na svim glasilima ‘United Media‘ grupe.

Ne želeći da verujem u postojanje loše namere, i otpisujući autorki pisma ponesenost trenutkom, ipak osećam potrebu da istaknem da, po svemu sudeći, autorka koja se potpisuje kao teolog, pokazuje suštinsko nerazumevanje identiteta Crkve i njene uloge u javnoj sferi.
Konstatujući na početku teksta da ‘Crkva nije samo nekoliko episkopa glasnogovornika i drugih predstavnika‘, gospođa Petrović daje svoju odrednicu crkvenog identiteta, koja glasi: ‘Crkva je danas svako ko se okuplja u ime pravde, istine i slobode. Crkva je i svaki onaj episkop, koji oseća volju svog naroda i koji postupa slobodno i po savesti‘. Netačno! Crkva je sabor krštenih ljudi, koji su Duhom Svetim sabrani oko Hrista, u zajednicu Tela i Krvi Njegove.
Ističući da je ‘Crkva svako ko se okuplja u ime pravde, istine i slobode’, autor svodi Crkvu na nivo nekakve institucije ili nevladine organizacije koja svoj identitet, svoje ‘ja‘, crpi iz istorije ovoga sveta i društveno-političkih konstelacija.
Autorka pomenutih redova naglašavajući pitanje identiteta Crkve ‘danas‘ implicira da je njen identitet promenljiv. Nažalost, u ovome se ogleda tragedija njenog pogleda na Crkvu: nemogućnost sagledavanja Srpske pravoslavne crkve kao Crkve Hristove, one iste u vekove vekova, čija je glava sam Hristos, koju vrata ada neće nadvladati (Mt. 16, 18).
Ipak, čini mi se da je koleginicu Petrović potrebno podsetiti da Crkva postoji u vremenu, ali su njeni temelji vanvremenski i stoga ona sebe ne određuje u odnosu na istoriju, već sobom transformiše i menja istoriju. U našem slobodarskom narodu, Carstvo koje je doveka je uvek bilo merilo zemaljskog carstva.
Ipak, koleginica Petrović potencira da pitanje, koje moraju da postave sebi svi oni koji se predstavljaju kao ‘pomiritelji’, a povodom tragedije u Novom Sadu i studentskih protesta, jeste: ‘Da li su vernici i društvena zajednica zadovoljni našim odgovorom?’
Čini se izlišnim da je teologu potrebna ovakva vrsta podsećanja: Merilo Crkve je Jevanđelje Hristovo, a ne očekivanje društvene zajednice. Crkva se u svojoj misiji nikada nije vodila populističkim oportunizmom, koji nam koleginica Petrović preporučuje, kvalifikujući poziv ‘na bratsku ljubav i pomirenje’ kao ‘nedifinisanu odgovornost’.
Ipak, ako makar i letimično pogledamo sajt Srpske pravoslavne crkve, kao i glasila drugih eparhija, biće nam jasno da poziv Crkve na odgovornost nije nedifinisan. Naprotiv! Poziv na političku i moralnu odgovornost, kao i na odgovornost pred zakonom posle tragedije u Novom Sadu, jasno i nedvosmisleno Njegova Svetost Patrijarh srpski Porfirije istakao je u besedi u Sabornoj crkvi još u decembru, rekavši: ‘Očekujemo da svi vinovnici nesreće odgovaraju adekvatno pred zakonom’, što je i ponovio nakon incidenata u kojima su povređene tri studentkinje, rekavši: ‘Očekujem da krivci za ova i sva druga krivična dela budu kažnjeni u skladu sa zakonom...’
Nasilje je protivno svim hrišćanskim načelima i kao takvo je neprihvatljivo, a posebno prema našim studentima. Poslednji je trenutak da svako od nas učini koliko do njega stoji, da se mržnja i sukobi odmah zaustave. Najveću odgovornost imaju oni koji imaju najveću moć... Molim se Bogu da nam vrati razum, mir i ljubav, koji u ovom teškom trenutku nedostaju’.
Povrh svega, poražavajuće je to što jedan teolog zamera Crkvi na ‘pozivima na molitvu umesto na konkretno delovanje’. Kao da molitva nije konkretno delovanje i ultimativno ‘oružje’ Crkve?! Kao da patrijarh nije duhovni otac koji se moli za svu svoju decu, i svu mladost ‘osnažuje u svemu što je dobro i čestito’?!
No, ovo samo potvrđuje autorkin infantilni pogled na Crkvu, koju izgleda, nažalost, ne doživljava kao svoju, čak ni kao Božju, otpisujući joj preobraženjsku silu molitve”, zaključuje Tamara Gajić Jovanović, teolog.
Saopštenje SPC vam prenosimo u celosti. Kao i uvek, i ovog puta podsećam da nasilje nikada nikome ništa dobro nije donelo, istakao je patrijarh Porfirije. Otac Stevan Jovanović, pomoćnik predsednika Odbora za versku nastavu Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, govori o istorijskoj ulozi Crkve, njenoj misiji danas i o angažmanu koji treba da ima u javnom životu. Protojerej Slobodan Lukić u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, razmatra izazove sa kojima se Crkva suočava u savremenom društvu, naglašavajući važnost jedinstva i spasonosnosti Božijeg plana u vremenima nesigurnosti i neslaganja.


"TO NIJE STAV PATRIJARHA PORFIRIJA": Demanti Informativne službe Srpske pravoslavne crkve
PATRIJARH PORFIRIJE OŠTRO REAGOVAO NA NASILJE NAD STUDENTIMA: "Zgrožen sam, zahtevam odgovornost"
ZAŠTO NAROD SVE VIŠE OČEKUJE GLAS CRKVE? Jerej Stevan Jovanović otkriva sa kakvim se izazovima SPC danas suočava u javnoj sferi
VAŽNA PORUKA SVIMA KOJI PROZIVAJU CRKVENI VRH DA SE OPREDELE: „Paradoks je to što pojedini sveštenoslužitelji deluju kao da su izvan Crkve, a ne u njoj”
U okviru studijskog putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, budući evropski zvaničnici i diplomate iz više od 30 zemalja s pažnjom su slušali poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o duhovnom identitetu, ulozi Crkve u društvu i važnosti dijaloga među različitim kulturama.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
U Svetosavskom domu u Zemunu dodeljene su stipendije studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, potvrđujući neraskidive veze srpskog i grčkog naroda kroz jezik, veru i kulturu.
U prepunoj sali, predavanje oca Rafaila na temu „Da svi jedno budu“ donelo je snažnu poruku Hristove ljubavi i zajedništva. Poglavar SPC istakao je značaj vraćanja veri i upozorio na zloupotrebu reči Jevanđelja, dok su studenti dobili dragocene poklone za duhovno uzdizanje.
Tokom liturgije nastojateljica Voljavče proizvedena je u čin igumanije, sa pravom nošenja naprsnog krsta.
Admiral Džordž M. Vikof i novi komandant KFOR-a Robert Vergori posetili su Gračanicu, gde je mitropolit raško-prizrenski govorio o bezbednosti Srba i zaštiti svetinja.
Poglavar Srpske pravosalvne crkve pozvao vernike u Sidneju da čuvaju zajedništvo, praštaju i ne dozvole da ih mržnja razdvoji.
Tokom praznične liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da Hrista stave na prvo mesto i upozorio na najveću opasnost za čoveka i narod.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Potreba da se drugima pokaže sopstvena vrednost prisutna je i u duhovnom životu.
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog mučenika Longina Stotnika. Katolička crkva spominje Svetu Hedvigu i Svetu Margaretu Mariju Alakok, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Iz ljubavi prema Hristu, Dionisije se odrekao dotadašnjeg položaja i ostavio porodični život kako bi se u potpunosti posvetio služenju Bogu.