Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Manastir Rakovac, smešten na severnim padinama Fruške gore, u istoimenom selu, jedan je od najlepših, ali nažalost i najviše stradalih fruškogorskih manastira. Od trenutka kada je podignut, pa do današnjih dana, često je bio meta razaranja, pljački i uništenja. Iako je mnogo toga nestalo, ono što je preživelo svedoči o snazi duha i istrajnosti ovog svetog mesta.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena. Po jednoj verziji, kao znak zahvalnosti Bogu, odlučio je da tu sagradi crkvu. Po drugoj, osećajući krivicu jer je jelen bio simbol monaške čistote, gradnjom je tražio iskupljenje. Kako god bilo, rezultat je isti – nastao je manastir koji je po njemu dobio ime: Rakovac.
Zvanična istorija beleži ga od sredine 16. veka, kada se pominje u turskim popisima. Ali, već tada je zabeleženo da je više puta razaran i najverovatnije neko vreme i napušten.
Wikipedia/Vanilica
Manastir Rakovac
Najveći procvat manastir je doživeo u 18. veku – obnovljen je, proširen, podignut je zvonik, konaci, kripta i kapela. Tada je Rakovac bio poznat i kao "dvorski manastir“, jer su iz njega potekli mnogi značajni crkveni velikodostojnici. U njemu je zamonašeno preko dvadeset arhijereja koji su ostavili značajan trag u istoriji i kulturi Srpske pravoslavne crkve i naroda, a samo neki od njih su Pavle Nenadović, Mojsije Putnik, Danilo Jakšić, Josif Šakabenta, Pantelejmon Živković, Georgije Hranislav…
Čuvena ikona vraćena iz Zagreba 2007. godine
U Rakovcu se nalazi i čuvena ikona Bogorodice ‒ Rakovačka Odigitrija, koja je pre Drugog svetskog rata bila iznad kivota u kojem se čuvala ruka Sv. Prokopija.
Ruka Sv. Prokopija je nestala tokom pljačke u Drugom svetskom ratu, ali je kivot sačuvan i nalazi se u Riznici Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Кarlovcima.
Rakovačka Odigitrija je, 2007. godine, vraćena iz Zagreba.
U kapeli Sv. Vasilija nalaze se čestice mošti Sv. Petke, Sv. Haralampija, Atonskih Otaca i Mardarija Libertvilskog.
Ali, sve to nije moglo da spase manastir od najvećeg stradanja koje ga je zadesilo u 20. veku. Tokom Drugog svetskog rata, Rakovac je gotovo uništen: 1941. je opljačkan, monasi proterani, vredni predmeti odneseni, pre svega u Zagreb. U kripti su se 1943. krili partizani, a nakon što je to otkriveno, usledila je kaznena ekspedicija – manastir je bombardovan, konaci sravnjeni, toranj se srušio i teško oštetio hram.
Wikipedia/Vanilica
Rakovac
Nakon rata, ostaci su s mukom očuvani. Prva obnova krenula je tek 1953, a pravi život se u manastir vraća 1970-ih dolaskom monahinja. Polako, kroz decenije, manastir je vaspostavljan – obnovljeni su freske, ikonostas, konaci, zvonik, osnovana je biblioteka.
Danas je Rakovac muški manastir posvećen Svetim Vračima Kozmi i Damjanu. U njemu možete videti obnovljeni hram, delove izvornih fresaka, malu kapelu iz 18. veka, ali i najveće blago manastira – originalni tron sa ikonom Bogorodice Odigitrije.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Svetu arhijerejsku liturgiju na praznik Silaska Svetog Duha na apostole – Pedesetnicu u crkvi Svete Trojice na Rumiji sa sveštenstvom i vernim narodom služiće episkop dioklijski Pajsije sa početkom u 5 časova ujutro.
Nedaleko od Kosovske Kamenice, sabrali su se vernici iz raznih krajeva okupili na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene. Pod vođstvom mitropolita Teodosija, osveštane su nove crkvene prostorije, a liturgija je odisala jedinstvom, verom i nadom u opstanak Srba na svetoj kosovskoj zemlji.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Sastanak je protekao u izuzetno pozitivnoj atmosferi, a ministri su istakli duboke veze dve zemlje, kao i višestruki značaj Manastira Svete Katarine na Sinaju kao duhovnog, verskog i kulturnog stuba.
Današnja izgled crkva je dobila 1876. godine, kada je sazidana spoljašnja priprata, a osim crkve u manastirskom kompleksu izgrađeni su i sačuvani stari konaci i drugi prateći objekti.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Nakon sticanja autokefalnosti pre samo tri godine Makedonska crkva se suočava s dubokim podelama oko izbora novog mitropolita, a oštre reči arhijereja i nezadovoljstvo vernog naroda otvaraju pitanje budućnosti njene stabilnosti i jedinstva.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Ako volite deserte koji se lako pripremaju, a ostavljaju utisak kao da ste proveli sate u kuhinji, ovaj lagani slojeviti kolač sa višnjama, vanilom i čokoladom postaće vaš novi porodični favorit.