Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Manastir Rakovac, smešten na severnim padinama Fruške gore, u istoimenom selu, jedan je od najlepših, ali nažalost i najviše stradalih fruškogorskih manastira. Od trenutka kada je podignut, pa do današnjih dana, često je bio meta razaranja, pljački i uništenja. Iako je mnogo toga nestalo, ono što je preživelo svedoči o snazi duha i istrajnosti ovog svetog mesta.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena. Po jednoj verziji, kao znak zahvalnosti Bogu, odlučio je da tu sagradi crkvu. Po drugoj, osećajući krivicu jer je jelen bio simbol monaške čistote, gradnjom je tražio iskupljenje. Kako god bilo, rezultat je isti – nastao je manastir koji je po njemu dobio ime: Rakovac.
Zvanična istorija beleži ga od sredine 16. veka, kada se pominje u turskim popisima. Ali, već tada je zabeleženo da je više puta razaran i najverovatnije neko vreme i napušten.
Wikipedia/Vanilica
Manastir Rakovac
Najveći procvat manastir je doživeo u 18. veku – obnovljen je, proširen, podignut je zvonik, konaci, kripta i kapela. Tada je Rakovac bio poznat i kao "dvorski manastir“, jer su iz njega potekli mnogi značajni crkveni velikodostojnici. U njemu je zamonašeno preko dvadeset arhijereja koji su ostavili značajan trag u istoriji i kulturi Srpske pravoslavne crkve i naroda, a samo neki od njih su Pavle Nenadović, Mojsije Putnik, Danilo Jakšić, Josif Šakabenta, Pantelejmon Živković, Georgije Hranislav…
Čuvena ikona vraćena iz Zagreba 2007. godine
U Rakovcu se nalazi i čuvena ikona Bogorodice ‒ Rakovačka Odigitrija, koja je pre Drugog svetskog rata bila iznad kivota u kojem se čuvala ruka Sv. Prokopija.
Ruka Sv. Prokopija je nestala tokom pljačke u Drugom svetskom ratu, ali je kivot sačuvan i nalazi se u Riznici Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Кarlovcima.
Rakovačka Odigitrija je, 2007. godine, vraćena iz Zagreba.
U kapeli Sv. Vasilija nalaze se čestice mošti Sv. Petke, Sv. Haralampija, Atonskih Otaca i Mardarija Libertvilskog.
Ali, sve to nije moglo da spase manastir od najvećeg stradanja koje ga je zadesilo u 20. veku. Tokom Drugog svetskog rata, Rakovac je gotovo uništen: 1941. je opljačkan, monasi proterani, vredni predmeti odneseni, pre svega u Zagreb. U kripti su se 1943. krili partizani, a nakon što je to otkriveno, usledila je kaznena ekspedicija – manastir je bombardovan, konaci sravnjeni, toranj se srušio i teško oštetio hram.
Wikipedia/Vanilica
Rakovac
Nakon rata, ostaci su s mukom očuvani. Prva obnova krenula je tek 1953, a pravi život se u manastir vraća 1970-ih dolaskom monahinja. Polako, kroz decenije, manastir je vaspostavljan – obnovljeni su freske, ikonostas, konaci, zvonik, osnovana je biblioteka.
Danas je Rakovac muški manastir posvećen Svetim Vračima Kozmi i Damjanu. U njemu možete videti obnovljeni hram, delove izvornih fresaka, malu kapelu iz 18. veka, ali i najveće blago manastira – originalni tron sa ikonom Bogorodice Odigitrije.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U nadahnutim rečima besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 14. utorak po Duhovima govori se o smislu Isaijinog proročanstva i snazi Hristovog glasa koji i danas odzvanja kroz Crkvu i čitavu vaseljenu.
Patrijarh Porfirije služio opelo u hramu Uspenja Presvete Bogorodice, gde su se sabrili monasi, rodbina, prijatelji i građani da odaju poslednju počast voljenom pastiru Eparhije bačke.
U petak devedesetjednogodišnji nastojatelj manastira Svete Katarine se povlači sa funkcije, nakon burnih dana, međunarodnih pritisaka i unutrašnjih sukoba oko budućnosti jedne od najvažnijih pravoslavnih svetinja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Njegovo "poslušanje" jeste da odgovara na pitanja vernika i posetilaca, pomaže u rezervaciji konaka i pruža podršku svima koji žele da se bliže upoznaju sa manastirom i njegovim svetim čudotvorcima, Svetim Zosimom i Jakovom.
Oci manastira Svete Katarine na Sinaju tvrde da su nasilno izbačeni iz svete obitelji, da su im polomljeni vrata i prozori, dok je arhiepiskop Damjan i njegovi saradnici sve to posmatrao sa podsmehom.
Ova svetinja, uklesana visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, već vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva, bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.