Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Manastir Rakovac, smešten na severnim padinama Fruške gore, u istoimenom selu, jedan je od najlepših, ali nažalost i najviše stradalih fruškogorskih manastira. Od trenutka kada je podignut, pa do današnjih dana, često je bio meta razaranja, pljački i uništenja. Iako je mnogo toga nestalo, ono što je preživelo svedoči o snazi duha i istrajnosti ovog svetog mesta.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena. Po jednoj verziji, kao znak zahvalnosti Bogu, odlučio je da tu sagradi crkvu. Po drugoj, osećajući krivicu jer je jelen bio simbol monaške čistote, gradnjom je tražio iskupljenje. Kako god bilo, rezultat je isti – nastao je manastir koji je po njemu dobio ime: Rakovac.
Zvanična istorija beleži ga od sredine 16. veka, kada se pominje u turskim popisima. Ali, već tada je zabeleženo da je više puta razaran i najverovatnije neko vreme i napušten.
Wikipedia/Vanilica
Manastir Rakovac
Najveći procvat manastir je doživeo u 18. veku – obnovljen je, proširen, podignut je zvonik, konaci, kripta i kapela. Tada je Rakovac bio poznat i kao "dvorski manastir“, jer su iz njega potekli mnogi značajni crkveni velikodostojnici. U njemu je zamonašeno preko dvadeset arhijereja koji su ostavili značajan trag u istoriji i kulturi Srpske pravoslavne crkve i naroda, a samo neki od njih su Pavle Nenadović, Mojsije Putnik, Danilo Jakšić, Josif Šakabenta, Pantelejmon Živković, Georgije Hranislav…
Čuvena ikona vraćena iz Zagreba 2007. godine
U Rakovcu se nalazi i čuvena ikona Bogorodice ‒ Rakovačka Odigitrija, koja je pre Drugog svetskog rata bila iznad kivota u kojem se čuvala ruka Sv. Prokopija.
Ruka Sv. Prokopija je nestala tokom pljačke u Drugom svetskom ratu, ali je kivot sačuvan i nalazi se u Riznici Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Кarlovcima.
Rakovačka Odigitrija je, 2007. godine, vraćena iz Zagreba.
U kapeli Sv. Vasilija nalaze se čestice mošti Sv. Petke, Sv. Haralampija, Atonskih Otaca i Mardarija Libertvilskog.
Ali, sve to nije moglo da spase manastir od najvećeg stradanja koje ga je zadesilo u 20. veku. Tokom Drugog svetskog rata, Rakovac je gotovo uništen: 1941. je opljačkan, monasi proterani, vredni predmeti odneseni, pre svega u Zagreb. U kripti su se 1943. krili partizani, a nakon što je to otkriveno, usledila je kaznena ekspedicija – manastir je bombardovan, konaci sravnjeni, toranj se srušio i teško oštetio hram.
Wikipedia/Vanilica
Rakovac
Nakon rata, ostaci su s mukom očuvani. Prva obnova krenula je tek 1953, a pravi život se u manastir vraća 1970-ih dolaskom monahinja. Polako, kroz decenije, manastir je vaspostavljan – obnovljeni su freske, ikonostas, konaci, zvonik, osnovana je biblioteka.
Danas je Rakovac muški manastir posvećen Svetim Vračima Kozmi i Damjanu. U njemu možete videti obnovljeni hram, delove izvornih fresaka, malu kapelu iz 18. veka, ali i najveće blago manastira – originalni tron sa ikonom Bogorodice Odigitrije.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
"Ne sudite, da ne budete osuđeni" - čuvene Isusove reči iz besede na Gori. Nakon što kaže da ne treba osuđivati druge, Isus dodaje da im treba praštati greške.
Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Saznajte kako se priprema tradicionalna jagnjeća kapama sa spanaćem, koja budi nostalgiju za detinjstvom, bakinom kuhinjom i prazničnom tišinom pred ikonama.