Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Manastir Rakovac, smešten na severnim padinama Fruške gore, u istoimenom selu, jedan je od najlepših, ali nažalost i najviše stradalih fruškogorskih manastira. Od trenutka kada je podignut, pa do današnjih dana, često je bio meta razaranja, pljački i uništenja. Iako je mnogo toga nestalo, ono što je preživelo svedoči o snazi duha i istrajnosti ovog svetog mesta.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena. Po jednoj verziji, kao znak zahvalnosti Bogu, odlučio je da tu sagradi crkvu. Po drugoj, osećajući krivicu jer je jelen bio simbol monaške čistote, gradnjom je tražio iskupljenje. Kako god bilo, rezultat je isti – nastao je manastir koji je po njemu dobio ime: Rakovac.
Zvanična istorija beleži ga od sredine 16. veka, kada se pominje u turskim popisima. Ali, već tada je zabeleženo da je više puta razaran i najverovatnije neko vreme i napušten.
Wikipedia/Vanilica
Manastir Rakovac
Najveći procvat manastir je doživeo u 18. veku – obnovljen je, proširen, podignut je zvonik, konaci, kripta i kapela. Tada je Rakovac bio poznat i kao "dvorski manastir“, jer su iz njega potekli mnogi značajni crkveni velikodostojnici. U njemu je zamonašeno preko dvadeset arhijereja koji su ostavili značajan trag u istoriji i kulturi Srpske pravoslavne crkve i naroda, a samo neki od njih su Pavle Nenadović, Mojsije Putnik, Danilo Jakšić, Josif Šakabenta, Pantelejmon Živković, Georgije Hranislav…
Čuvena ikona vraćena iz Zagreba 2007. godine
U Rakovcu se nalazi i čuvena ikona Bogorodice ‒ Rakovačka Odigitrija, koja je pre Drugog svetskog rata bila iznad kivota u kojem se čuvala ruka Sv. Prokopija.
Ruka Sv. Prokopija je nestala tokom pljačke u Drugom svetskom ratu, ali je kivot sačuvan i nalazi se u Riznici Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Кarlovcima.
Rakovačka Odigitrija je, 2007. godine, vraćena iz Zagreba.
U kapeli Sv. Vasilija nalaze se čestice mošti Sv. Petke, Sv. Haralampija, Atonskih Otaca i Mardarija Libertvilskog.
Ali, sve to nije moglo da spase manastir od najvećeg stradanja koje ga je zadesilo u 20. veku. Tokom Drugog svetskog rata, Rakovac je gotovo uništen: 1941. je opljačkan, monasi proterani, vredni predmeti odneseni, pre svega u Zagreb. U kripti su se 1943. krili partizani, a nakon što je to otkriveno, usledila je kaznena ekspedicija – manastir je bombardovan, konaci sravnjeni, toranj se srušio i teško oštetio hram.
Wikipedia/Vanilica
Rakovac
Nakon rata, ostaci su s mukom očuvani. Prva obnova krenula je tek 1953, a pravi život se u manastir vraća 1970-ih dolaskom monahinja. Polako, kroz decenije, manastir je vaspostavljan – obnovljeni su freske, ikonostas, konaci, zvonik, osnovana je biblioteka.
Danas je Rakovac muški manastir posvećen Svetim Vračima Kozmi i Damjanu. U njemu možete videti obnovljeni hram, delove izvornih fresaka, malu kapelu iz 18. veka, ali i najveće blago manastira – originalni tron sa ikonom Bogorodice Odigitrije.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.