Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
U manastiru Brnjak, stamenom čuvaru srpske duhovnosti na Kosovu i Metohiji, služena je sveta arihejerska liturgija. Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, vođen duhom ljubavi i molitve, bogoslužio je ovu svetu službu, unoseći blagoslove i milost među okupljene vernike i monahinje.
Na samom pragu ovog drevnog manastira, mitropolita Teodosija dočekala je igumanija manastira, mati Stefanida, zajedno sa sestrinstvom. Njihova lica odražavala su radost i posvećenost, dok su u tišini manastirske porte odzvanjale reči molitve, stvarajući atmosferu nebeske harmonije.
ERP Info
Mitropolit Teodosije služi liturgiju u Manastiru Brnjak
Manastir Brnjak, po predanju, podigla je Sveta Jelena Anžujska u 13. veku, a ova svetinja i danas stoji kao simbol vere i istrajnosti. Ovaj ženski manastir, posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, deo je eparhije raško-prizrenske i blista kao svetionik duhovnosti u opštini Zubin Potok.
Pod mudrim vođstvom mitropolita Teodosija, ranije je doneta odluka da se intenzivira duhovni život u Ibarskom Kolašinu. Petnaest monahinja iz Manastira Gračanica, predvođene igumanijom, mati Stefanidom, nastavile su svoj monaški put u obnovljenom manastiru u Brnjaku. Ova odluka predstavlja novo poglavlje u istoriji manastira, gde će molitva i radost monaškog života nastaviti da odjekuju među zidovima ove svetinje.
ERP Info
Sveta tajna pričešća u Manastiru Brnjak
U okviru manastira Brnjak, podignuta je crkva posvećena Svetom Georgiju, dok je pored hrama izgrađen novi monaški konak. Ova sveta mesta, ispunjena molitvama i duhovnim pesmama, predstavljaju utočište za sve one koji traže mir i duhovnu utehu.
Arihejerska liturgija, služena u Manastiru Brnjak, osvetlila je dalji put duhovnog preporoda i obnove. Uz molitve i ljubavi, ovaj manastir nastavlja da živi kao svedočanstvo vere i posvećenosti, donoseći blagoslove i mir svim vernicima.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.