Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
U manastiru Brnjak, stamenom čuvaru srpske duhovnosti na Kosovu i Metohiji, služena je sveta arihejerska liturgija. Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, vođen duhom ljubavi i molitve, bogoslužio je ovu svetu službu, unoseći blagoslove i milost među okupljene vernike i monahinje.
Na samom pragu ovog drevnog manastira, mitropolita Teodosija dočekala je igumanija manastira, mati Stefanida, zajedno sa sestrinstvom. Njihova lica odražavala su radost i posvećenost, dok su u tišini manastirske porte odzvanjale reči molitve, stvarajući atmosferu nebeske harmonije.
ERP Info
Mitropolit Teodosije služi liturgiju u Manastiru Brnjak
Manastir Brnjak, po predanju, podigla je Sveta Jelena Anžujska u 13. veku, a ova svetinja i danas stoji kao simbol vere i istrajnosti. Ovaj ženski manastir, posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, deo je eparhije raško-prizrenske i blista kao svetionik duhovnosti u opštini Zubin Potok.
Pod mudrim vođstvom mitropolita Teodosija, ranije je doneta odluka da se intenzivira duhovni život u Ibarskom Kolašinu. Petnaest monahinja iz Manastira Gračanica, predvođene igumanijom, mati Stefanidom, nastavile su svoj monaški put u obnovljenom manastiru u Brnjaku. Ova odluka predstavlja novo poglavlje u istoriji manastira, gde će molitva i radost monaškog života nastaviti da odjekuju među zidovima ove svetinje.
ERP Info
Sveta tajna pričešća u Manastiru Brnjak
U okviru manastira Brnjak, podignuta je crkva posvećena Svetom Georgiju, dok je pored hrama izgrađen novi monaški konak. Ova sveta mesta, ispunjena molitvama i duhovnim pesmama, predstavljaju utočište za sve one koji traže mir i duhovnu utehu.
Arihejerska liturgija, služena u Manastiru Brnjak, osvetlila je dalji put duhovnog preporoda i obnove. Uz molitve i ljubavi, ovaj manastir nastavlja da živi kao svedočanstvo vere i posvećenosti, donoseći blagoslove i mir svim vernicima.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.