ČITANJE JEVANĐELJA ZA 17. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za subotu četvrte sedmice po Vaskrsu
"Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla".
Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
U manastiru Brnjak, stamenom čuvaru srpske duhovnosti na Kosovu i Metohiji, služena je sveta arihejerska liturgija. Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, vođen duhom ljubavi i molitve, bogoslužio je ovu svetu službu, unoseći blagoslove i milost među okupljene vernike i monahinje.
Na samom pragu ovog drevnog manastira, mitropolita Teodosija dočekala je igumanija manastira, mati Stefanida, zajedno sa sestrinstvom. Njihova lica odražavala su radost i posvećenost, dok su u tišini manastirske porte odzvanjale reči molitve, stvarajući atmosferu nebeske harmonije.
Manastir Brnjak, po predanju, podigla je Sveta Jelena Anžujska u 13. veku, a ova svetinja i danas stoji kao simbol vere i istrajnosti. Ovaj ženski manastir, posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, deo je eparhije raško-prizrenske i blista kao svetionik duhovnosti u opštini Zubin Potok.
Pod mudrim vođstvom mitropolita Teodosija, ranije je doneta odluka da se intenzivira duhovni život u Ibarskom Kolašinu. Petnaest monahinja iz Manastira Gračanica, predvođene igumanijom, mati Stefanidom, nastavile su svoj monaški put u obnovljenom manastiru u Brnjaku. Ova odluka predstavlja novo poglavlje u istoriji manastira, gde će molitva i radost monaškog života nastaviti da odjekuju među zidovima ove svetinje.
U okviru manastira Brnjak, podignuta je crkva posvećena Svetom Georgiju, dok je pored hrama izgrađen novi monaški konak. Ova sveta mesta, ispunjena molitvama i duhovnim pesmama, predstavljaju utočište za sve one koji traže mir i duhovnu utehu.
Arihejerska liturgija, služena u Manastiru Brnjak, osvetlila je dalji put duhovnog preporoda i obnove. Uz molitve i ljubavi, ovaj manastir nastavlja da živi kao svedočanstvo vere i posvećenosti, donoseći blagoslove i mir svim vernicima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
Portal Religija.rs imao je privilegiju da među prvima, još pre zvaničnog otvaranja zakazanog za 1. jun ove godine, poseti novi konak manastira Tumane.
Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.