Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
U manastiru Brnjak, stamenom čuvaru srpske duhovnosti na Kosovu i Metohiji, služena je sveta arihejerska liturgija. Mitropolit raško-prizrenski Teodosije, vođen duhom ljubavi i molitve, bogoslužio je ovu svetu službu, unoseći blagoslove i milost među okupljene vernike i monahinje.
Na samom pragu ovog drevnog manastira, mitropolita Teodosija dočekala je igumanija manastira, mati Stefanida, zajedno sa sestrinstvom. Njihova lica odražavala su radost i posvećenost, dok su u tišini manastirske porte odzvanjale reči molitve, stvarajući atmosferu nebeske harmonije.
ERP Info
Mitropolit Teodosije služi liturgiju u Manastiru Brnjak
Manastir Brnjak, po predanju, podigla je Sveta Jelena Anžujska u 13. veku, a ova svetinja i danas stoji kao simbol vere i istrajnosti. Ovaj ženski manastir, posvećen Svetom velikomučeniku Georgiju, deo je eparhije raško-prizrenske i blista kao svetionik duhovnosti u opštini Zubin Potok.
Pod mudrim vođstvom mitropolita Teodosija, ranije je doneta odluka da se intenzivira duhovni život u Ibarskom Kolašinu. Petnaest monahinja iz Manastira Gračanica, predvođene igumanijom, mati Stefanidom, nastavile su svoj monaški put u obnovljenom manastiru u Brnjaku. Ova odluka predstavlja novo poglavlje u istoriji manastira, gde će molitva i radost monaškog života nastaviti da odjekuju među zidovima ove svetinje.
ERP Info
Sveta tajna pričešća u Manastiru Brnjak
U okviru manastira Brnjak, podignuta je crkva posvećena Svetom Georgiju, dok je pored hrama izgrađen novi monaški konak. Ova sveta mesta, ispunjena molitvama i duhovnim pesmama, predstavljaju utočište za sve one koji traže mir i duhovnu utehu.
Arihejerska liturgija, služena u Manastiru Brnjak, osvetlila je dalji put duhovnog preporoda i obnove. Uz molitve i ljubavi, ovaj manastir nastavlja da živi kao svedočanstvo vere i posvećenosti, donoseći blagoslove i mir svim vernicima.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Dok se srednjovekovni junaci svojataju, život ćerke i unuka Đurađa Kastriotića svedoči o pravoslavnoj veri, srpskoj despotskoj lozi i svetosti koja ne pristaje na savremene interpretacije.
U besedi za 29. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da istinska veličina nastaje kroz poverenje, poslušnost i skromnost pred Stvoriteljem.
Pravoslavci proslavljaju svete mučenike Minu, Ermogena i Evgrafa po starom kalendaru, svetih deset mučenika kritskih po novom. Katolici su u Četvrtoj nedelji Adventa, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.