U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
U Sloveniji, na blagoslovenom imanju u Drenskom Rebru, niče seme monaškog života: episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, obavio je sveti čin monašenja dvema sestrama, Desanki i Nevenki, koje su primile monaška imena Stefanida i Lidija. Ovaj istorijski trenutak označava ne samo duhovni podvig dve žene, već i početak budućeg prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji.
Čin monašenja, koji se odigrao druge sedmice Velikog posta, usledio je nakon bdenija koje je služio sveštenik Isa Kides, dok je vizantijski hor iz Ljubljane svojim pojanjem uveličao ovaj svečani trenutak. Vladika Kirilo je, na završetku čina monašenja, poučio novopostrižene monahinje o monaškom putu, podsećajući ih na sveta žitija svetiteljki po kojima su dobile svoja nova imena. Njegove reči odjeknule su u srcima prisutnih, donoseći im snagu i utehu.
Slovenija, zemlja bogate istorije i duhovnog nasleđa, ima nekoliko pravoslavnih crkava i crkvišta, ali još uvek čeka svoj prvi manastir. Pravoslavni hramovi već osvetljavaju njene krajeve, ali do sada nije postojalo monaško bratstvo ili sestrinstvo koje bi se u potpunosti posvetilo neprekidnoj molitvi i tihovanju. Ipak, ovaj čin monašenja označava početak nove epohe duhovnog rasta i ukorenjivanja pravoslavlja u ovom delu Evrope.
Foto: SPC
Vladika Kirilo
Podsećajući na istoriju pravoslavlja u Sloveniji, značajnu ulogu odigrao je dr Isa Kides, lekar sirijskog porekla i pravoslavac po veri, koji je još 1979. godine molio tadašnjeg mitropolita da pošalje sveštenika u Celje. Njegova nepokolebljiva vera i trud urodiše plodom – ne samo da je Celje dobilo sveštenika, već je i sam Kides rukopoložen i postao celjski paroh, služeći pravoslavnim vernicima dugi niz godina. Danas, iako živi u Siriji, povremeno se vraća da zajedno sa parohom Goranom Šljivićem učestvuje u bogosluženjima. Pre monašenja sestara Desanke i Nevenke, otac Isa je služio bdenje.
Drensko Rebro, mesto gde niče manastir, nalazi se u opštini Kozje, u Savinjskoj regiji. Njegova istorija seže do 1287. godine, kada se prvi put pominje u zapisima. Kroz vekove, ovo mirno naselje bilo je svedok mnogih promena, ali sada postaje središte duhovne obnove i molitvenog tihovanja.
Da je potreba za pravoslavnim monaštvom u Sloveniji velika, potvrđuje i vest iz 2021. godine, kada je patrijarh Porfirije objavio da je Srpska pravoslavna crkva u Novom Mestu kupila imanje na kojem planira osnivanje manastira posvećenog Rođenju Presvete Bogorodice.
- Naša sreća je ogromna. Kod Novog Mesta smo kupili imanje za prvi pravoslavni manastir u Sloveniji. Posvećujem ga Rođenju Presvete Bogorodice. Divni pejzaži, divne monahinje, divni ljudi… Blagoslov za prijateljsku Sloveniju - rekao je tada patrijarh, nagoveštavajući novi početak za pravoslavlje u ovoj zemlji.
Monašenje sestara Stefanide i Lidije u Drenskom Rebru nije samo čin vere, već i znak Božjeg blagoslova i nade za pravoslavne vernike u Sloveniji. Svetlost kandila budućeg manastira uskoro će obasjati ovu blagoslovenu oblast, donoseći duhovni mir i utočište svim poklonicima koji u njemu budu tražili utehu i snagu.
Nastojateljica Marfo-Mariinskog manastira objašnjava zašto je dva puta menjala ime, kako je od devojčice Lenčke postala duhovna majka stotinama vernika i šta je istinska ljubav prema bližnjima
Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, istakao je otac Vasilije.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Pomoćnik direktora Kancelarije za KiM, Miloš Terzić, naglasio je da Pećka patrijaršija predstavlja centar srpske duhovnosti već skoro 800 godina, uz obećanje da će se nastaviti borba za očuvanje srpskih vrednosti na tom prostoru.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.