U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
U Sloveniji, na blagoslovenom imanju u Drenskom Rebru, niče seme monaškog života: episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, obavio je sveti čin monašenja dvema sestrama, Desanki i Nevenki, koje su primile monaška imena Stefanida i Lidija. Ovaj istorijski trenutak označava ne samo duhovni podvig dve žene, već i početak budućeg prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji.
Čin monašenja, koji se odigrao druge sedmice Velikog posta, usledio je nakon bdenija koje je služio sveštenik Isa Kides, dok je vizantijski hor iz Ljubljane svojim pojanjem uveličao ovaj svečani trenutak. Vladika Kirilo je, na završetku čina monašenja, poučio novopostrižene monahinje o monaškom putu, podsećajući ih na sveta žitija svetiteljki po kojima su dobile svoja nova imena. Njegove reči odjeknule su u srcima prisutnih, donoseći im snagu i utehu.
Slovenija, zemlja bogate istorije i duhovnog nasleđa, ima nekoliko pravoslavnih crkava i crkvišta, ali još uvek čeka svoj prvi manastir. Pravoslavni hramovi već osvetljavaju njene krajeve, ali do sada nije postojalo monaško bratstvo ili sestrinstvo koje bi se u potpunosti posvetilo neprekidnoj molitvi i tihovanju. Ipak, ovaj čin monašenja označava početak nove epohe duhovnog rasta i ukorenjivanja pravoslavlja u ovom delu Evrope.
Foto: SPC
Vladika Kirilo
Podsećajući na istoriju pravoslavlja u Sloveniji, značajnu ulogu odigrao je dr Isa Kides, lekar sirijskog porekla i pravoslavac po veri, koji je još 1979. godine molio tadašnjeg mitropolita da pošalje sveštenika u Celje. Njegova nepokolebljiva vera i trud urodiše plodom – ne samo da je Celje dobilo sveštenika, već je i sam Kides rukopoložen i postao celjski paroh, služeći pravoslavnim vernicima dugi niz godina. Danas, iako živi u Siriji, povremeno se vraća da zajedno sa parohom Goranom Šljivićem učestvuje u bogosluženjima. Pre monašenja sestara Desanke i Nevenke, otac Isa je služio bdenje.
Drensko Rebro, mesto gde niče manastir, nalazi se u opštini Kozje, u Savinjskoj regiji. Njegova istorija seže do 1287. godine, kada se prvi put pominje u zapisima. Kroz vekove, ovo mirno naselje bilo je svedok mnogih promena, ali sada postaje središte duhovne obnove i molitvenog tihovanja.
Da je potreba za pravoslavnim monaštvom u Sloveniji velika, potvrđuje i vest iz 2021. godine, kada je patrijarh Porfirije objavio da je Srpska pravoslavna crkva u Novom Mestu kupila imanje na kojem planira osnivanje manastira posvećenog Rođenju Presvete Bogorodice.
- Naša sreća je ogromna. Kod Novog Mesta smo kupili imanje za prvi pravoslavni manastir u Sloveniji. Posvećujem ga Rođenju Presvete Bogorodice. Divni pejzaži, divne monahinje, divni ljudi… Blagoslov za prijateljsku Sloveniju - rekao je tada patrijarh, nagoveštavajući novi početak za pravoslavlje u ovoj zemlji.
Monašenje sestara Stefanide i Lidije u Drenskom Rebru nije samo čin vere, već i znak Božjeg blagoslova i nade za pravoslavne vernike u Sloveniji. Svetlost kandila budućeg manastira uskoro će obasjati ovu blagoslovenu oblast, donoseći duhovni mir i utočište svim poklonicima koji u njemu budu tražili utehu i snagu.
Nastojateljica Marfo-Mariinskog manastira objašnjava zašto je dva puta menjala ime, kako je od devojčice Lenčke postala duhovna majka stotinama vernika i šta je istinska ljubav prema bližnjima
Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, istakao je otac Vasilije.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.