Posle svete liturgije u obnovljenom hramu Preobraženja Gospodnjeg, poglavar SPC je u svojoj besedi govorio o čudesnoj priči o Milostivom Samarjaninu i pozvao sve vernike na preispitivanje sopstvene spremnosti da budu bližnji onima u nevolji.
U svetlosti blagodati i duhovnog sabranja, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u hramu Preobraženja Gospodnjeg na zagrebačkom Cvetnom trgu, čija istorija traje već 230 godina. Ovaj saborni hram Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, ukrašen freskama znamenitog ruskog umetnika Nikolaja Muhina, odoleva vremenu i svedoči o istrajnosti pravoslavnog naroda u Zagrebu.
Liturgijsko sabranje bilo je ispunjeno molitvom i rečima nadahnuća, dok su patrijarhu Porfiriju sasluživali sveštenici Sabornog hrama, sveštenik Bogoljub Ostojić i protođakon Dragan Radić. Uprkos posledicama snažnog zemljotresa iz 2020. godine, obnova hrama je u toku, a njegova duhovna obnova postojana i živa.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Nakon čitanja Jevanđelja o Milostivom Samarjaninu, patrijarh Porfirije obratio se prisutnima dubokim rečima koje su dirnule srca vernih. Osnovna poruka ove čudesne priče, kako je naglasio, jeste ljubav prema bližnjem, bez obzira na pripadnost ili razlike.
- Gospod je ispričao ovu priču, jer su mu književnici i fariseji postavili pitanje: Ko je moj bližnji? Odgovorio im je na kraju pitanjem: Ko je bližnji postradalom? Da li su to oni koji su mu formalno bliski, po veri i nacionalnoj pripadnosti, ili onaj koji ništa od toga nije, ali je iskazao ljubav prema stradalniku? Odgovor je potpuno jasan. Bližnji je onaj koji pruža ljubav, razume, sluša i zna da je svaki čovek ikona Božja.
Patrijarh je pozvao vernike da ovu priču shvate ne samo kao podsetnik, već i kao poziv na lično preispitivanje. Umesto da se pitamo „Ko je moj bližnji?“, patrijarh Porfirije je naglasio potrebu da sebi postavimo dublje i važnije pitanje:
- Kome sam ja bližnji? Kada postavimo takvo pitanje, kriterijumi Jevanđelja postaće naša mera. Stojeći pred Hristom Gospodom, kao pred ogledalom, dobićemo jasan odgovor. Kome sam ja bližnji?
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu
Liturgija u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, iako pod senkom oštećenja od zemljotresa, bila je svedočanstvo duhovne snage zajednice. Patrijarhova poruka o ljubavi i služenju bližnjem dodatno je osnažila verne, podsećajući ih na Hristovu poruku o zajedništvu i međusobnom razumevanju.
Ove reči ne odjekuju samo u crkvenim svodovima, već duboko dodiruju srca svih koji prepoznaju ljubav prema bližnjemu kao put ka istinskoj veri i spasenju.
Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
U prepunoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, poglavar Srpske pravoslavne crkve osveštao je nova zvona, uručio visoko odlikovanje i u nadahnutoj besedi otkrio šta je potrebno prestonom gradu kako bi duhovno odgovorio na potrebe svog naroda.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
U besedi održanoj posle bogosluženja u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Banjici, poglavar SPC je govorio o snazi vere i ljubavi Božje, koja prevazilazi sve ljudske podele i predrasude, pozivajući verne na istrajnost i smirenje čak i pred najvećim iskušenjima.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.