ŽIVOT I ČUDA SVETOG NIKOLE, NAJČEŠĆEG SVECA KOD SRBA (2): Plovili na Nikoljdan i pali u ruke gusarima!
Nekad davno, kaže legenda, kapetan iz poznate kuće pomoraca Vučinića reši, i pored svih saveta da to ne čini, da isplovi baš na Nikoljdan.
Sveti Nikola je u narodnoj svesti ostao zapamćen kao svetac koji pomaže siromašnima i štiti slabije, što je dodatno učvrstilo njegov položaj.
Sutra je Sveti Nikola, krsna slava koju obeležava najveći broj porodica u Srbiji. Procene pokazuju da oko 30 odsto Srba slavi upravo ovog sveca, čime je Sveti Nikola postao najmasovnija slava u zemlji.
Razlog za toliku rasprostranjenost pre svega leži u načinu života u tradicionalnom srpskom društvu. Većina stanovništva vekovima se bavila poljoprivredom, a zimski period, kada se slavi Sveti Nikola, bio je vreme odmora od poljskih radova.
Slava u decembru mogla je da se obeleži bez prekida svakodnevnih obaveza, što je bilo presudno za njeno širenje.

Još važniji faktor bila je činjenica da Sveti Nikola pada u vreme Božićnog posta. Posna trpeza, sastavljena od jednostavnih jela, nije zahtevala velike troškove, pa je slavljenje bilo dostupno i siromašnijim domaćinstvima.
Upravo ta praktičnost omogućila je da veliki broj porodica prihvati ovu slavu i zadrži je kroz generacije.
U ovome ne treba zanemariti i verski razlog. Sveti Nikola je jedan od najranije poštovanih svetaca među Srbima. Njegovo žitije bilo je među prvim tekstovima prevedenim sa grčkog jezika, pa je njegov kult bio široko rasprostranjen još u ranim fazama hrišćanstva kod Srba. Zbog toga je često biran za porodičnog zaštitnika.
Sveti Nikola bio je episkop u Miri Likijskoj u 4. veku i poštovan je i na Istoku i na Zapadu. U narodnoj svesti ostao je zapamćen kao svetac koji pomaže siromašnima i štiti slabije, što je dodatno učvrstilo njegov položaj.
Zbog spoja praktičnih okolnosti i ranog ukorenjivanja u verskoj tradiciji, Sveti Nikola je vremenom postao najčešća krsna slava u Srbiji.
Nekad davno, kaže legenda, kapetan iz poznate kuće pomoraca Vučinića reši, i pored svih saveta da to ne čini, da isplovi baš na Nikoljdan.
U besedi nakon bogosluženja, iguman Arsenije pozvao je vernike da decu uče o istinskom značaju darivanja i da se oslobode obmana savremenog doba oličenih u simbolu Deda Mraza, ističući Svetog Nikolu kao uzor milosrđa i zajedništva.
Koncipirana je jednostavno kao jednobrodna građevina s poluobličastom apsidom i pevničkim prostorom i utvrđena za spomenik kulture 1948. godine.
Prema njegovim rečima, pogrešno obeležavanje slave može dovesti do gubitka njenog pravog smisla.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Dva značajna spomena padaju istog dana, pa Tipik nalaže drugačiji raspored kako bi oba bila proslavljena bez skraćivanja i narušavanja bogoslužbenog poretka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju 42 mučenika iz Amoreje po starom po novom i svete mučenike Hrizanta i Dariju po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Josipa, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
Otac Arsenije objašnjava kako protivprirodni izbori i nemoral svakodnevno iscrpljuju našu snagu i ugrožavaju budućnost čitavog naroda