ŠTA SA UKRASIMA SA SLAVSKOG KOLAČA POSLE SLAVE: Teolog Aleksandar odgovara na najčešće pitanje vernika posle obeležavanja sveca zaštitnika: TO JE SVETA STVAR!
Bennian/Shutterstock, Printskrin/Youtube/ Republika News
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Slavski kolač nezaobilazan je deo slavske trpeze i jedan od najsnažnijih simbola porodične slave u pravoslavnom domu. On ne predstavlja tek svečani hleb, već duboko duhovno znamenje, koje povezuje veru, tradiciju i zajedništvo porodice okupljene oko svog nebeskog zaštitnika.
Slavski kolač, prema crkvenom učenju, simbolizuje samog Gospoda Isusa Hrista. Kako je zapisano u Jevanđelju: "Ja sam hleb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hleba, živeće zauvek." Upravo zbog toga, kolač se ne pravi kao obično jelo, već kao sveti hleb. Mesi se uoči slave, od čistog brašna i vode, uz nekoliko kapi osvećene vodice, sa molitvom i poštovanjem.
Posebna pažnja posvećuje se njegovom ukrašavanju. Kolač se ukrašava raznim figurama od testa, dok se na njegovom centralnom delu i na četiri strane, u znaku krsta, utiskuje pečat sa slovima IS HS NI KA - što znači: "Isus Hristos pobeđuje" (više o ukrašavanju slavskog kolača pročitajte ovde).
Schutterstock
Ukrasi na slavskom kolaču su osveštani
Na taj način slavski kolač postaje molitva u obliku hleba, simbol pobede dobra, ljubavi i zajedništva u domu. Kolač se ujutru nosi u crkvi kako bi se osveštao.
Sam čin sečenja kolača označava deljenje blagodati. Najpre ukućani uzimaju svoj deo, dok kolač ostaje na trpezi kao znak mira, zahvalnosti i Božjeg blagoslova.
Ipak, svake godine mnogi vernici postavljaju isto pitanje - šta učiniti sa ukrasima sa slavskog kolača posle slave? Na to pitanje odgovara teolog Aleksandar Đurđević, koji kaže da je to i najčešće pitanje koje dobija za vreme slave.
- Slavski kolač je osvećen, ali osvećeni su i ukrasi koji se nalaze na njemu. Samim tim, sa njima treba postupati kao sa ostalim svetim stvarima. A svete stvari se nikada ne bacaju - objašnjava Đurđević.
Printscreen/Youtube/Republika News
Teolog Aleksandar Đurđvić
Prema njegovim rečima, ukrasi se mogu sačuvati za narednu godinu. Pravljeni su sa velikom količinom soli, zbog čega se ne kvare i mogu ponovo biti deo slavskog kolača. Ukoliko domaćini ipak "žele da ih se reše", postoji nekoliko prihvatljivih načina.
- Mogu se ostaviti u prirodi, na mestu gde se ne gazi, da ih pojedu životinje ili se mogu spaliti ili zakopati u zemlju, opet na mestu gde se ne gazi - kaže on.
Ipak, teolog upozorava da forma ne sme da zaseni suštinu.
- Džabe nam i slavski kolač i ukrasi sa slavskog kolača ako ne idemo u crkvu i ne učestvujemo u Svetoj liturgiji. Ne možemo slaviti svetitelje bez Hrista i Crkve - naglašava Đurđević.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.