NJOJ SE LIČNO JAVIO ISUS I REKAO DA ĆE POSTRADATI NA DAN NJEGOVOG ROĐENJA: Danas je Sveta prepodobnomučenica Evgenija
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Kada je na dan pogreba svog muža Ksenija obukla njegovu odeću i tako krenula u pogrebnu povorku, rodbina i njeni prijatelji pomislili su da joj je smrt Andreja Fjodoroviča pomračila razum.
SPC 6. februara obeležava Prepodobnu Kseniju Petrogradsku, svetiteljku koja je još za života i tokom XIX-XX veka bila poštovana kao brza pomoćnica i čudotvorka.
Radi spasenja i ljubavi prema bližnjima, ona je uzela na sebe podvig jurodivosti. Za svoje podvige, molitve, postove, stranstvovanja i sa smirenjem pretpljene poruge, ona je dobila od Boga dar prozorljivosti i čudotvorstva.
Blažena Ksenija je rođena između 1719. i 1730. godine i svoj spasonosni podvig nosila je u Petrogradu (sadašnji Sankt-Peterburg). Ksenijin muž, Andrej Fjodorovič Petrov, bio je pojac dvorskog hora.
Ništa nije poznato o detinjstvu i mladosti Blažene Ksenije, a narodno sećanje je sačuvalo samo to što je vezano za sam početak njenog jurodivog podviga – iznenadna smrt muža koji je umro bez hrišćanskog pokajanja.
Potresena tim strašnim događajem, dvadesetšestogodišnja udovica je odlučila da otpočne najteži hrišćanski podvig – da se pravi bezumna, kako bi, prinevši ono najdragocenije u čoveku – razum, umolila Stvoritelja za pomilovanje iznenadno preminulog supruga.
Ksenija se odrekla svih svetovnih blaga – svog zvanja i bogatstva, i više od toga – same sebe. Ostavila je svoje ime, i uzevši ime svog supruga, prošla sa njim ceo svoj krsni put, prinoseći na oltar Božiji darove spasonosne ljubavi prema bližnjem.
Kada je na dan pogreba svog muža Ksenija obukla njegovu odeću: prsluk, kaftan, pantalone i kačket, i tako odevena krenula u pogrebnu povorku, rodbina i njeni prijatelji pomislili su da joj je smrt Andreja Fjodoroviča pomračila razum. Svi su se bili veoma sažalili na nju.
A Ksenija ih je, kao ona koja je izgubila razum, tešila govoreći: "Andrej Fjodorovič nije umro, već se ovaplotio u mene, Kseniju, koja je davno umrla".
Tako je započelo njeno lutanje ulicama Petrograda.
Kuću, koju je nasledila nakon smrti muža, odlučila je da pokloni Paraskevi Antonovoj, koja je iznajmljivala kod nje sobicu, sav svoj imetak da razdeli sirotinji, a novac da odnese u crkvu za pokoj duše "sluškinje Božije Ksenije".
Doznavši za takvu njenu odluku, rođaci njenog muža zamoliše upravu, da ne dozvoli Kseniji da u bezumlju razdeli svu svoju imovinu. Međutim, nakon odgovarajućeg ispitivanja izveden je zaključak da je ona potpuno zdrava i da ima pravo da raspolaže svojom imovinom kako sama želi.
Nakon toga, Blažena Ksenija je razdelila sve što je imala i izašla samo u jednom muževljevom odelu na ulicu. Izložena svakojakim optužbama i podsmesima, po čitave dane – zimi i leti, po žezi i mrazu, lutala je Petrogradom.
Njena čudna odeća i nerazumljiv govor, njena krotost i nezlobivost izazivali su podsmeh zlih ljudi, posebno nestašnih dečaka koji joj se rugahu. Ali je Blažena Ksenija, neprestano se moleći, bespogovorno nosila svoj spasonosni podvig.
To vreme vezano je za početak gradnje nove kamene crkve na Smolenskom groblju. Podignuta građevina je bila već veoma visoka, pa su zidari morali najpre da podignu cigle na skelu, pa tek onda da grade.
Blažena Ksenija je odlučila da tajno pomaže graditeljima. Noćima, bez obzira na vremenske prilike, podizala je ciglu i slagala je na skelu. Radnici bi se izjutra veoma čudili onome što se dešavalo. Najzad su odlučili da saznaju ko je taj nevidljivi pomoćnik, i došavši na gradilište tokom noći, ustanovili su da je to čitavom Petrogradu dobro poznata „bezumna“ Ksenija.
Malo po malo, najosetljiviji hrišćani su počeli da primećuju da Ksenija nije samo glupa prosjakinja, već da nosi u sebi nešto posebno. Milostinju koju su joj davali, ona nije uzimala od svakoga, već samo od dobrih i srdačnih ljudi. Uvek uzimajući samo kopejku, ona je odmah davala siromasima sličnim njoj.
Kada se muževljevo odelo na njoj s vremenom već bilo iskrzalo, ona je počela da se oblači i zimi i leti u bedne rite, a na bosim, i od mraza natečenim nogama, nosila je iscepane cipele. Mnogi su joj nudili toplu odeću i obuću, ali Blažena nije htela ništa da uzme, i naizmenično je oblačila ili crvenu bluzu i zelenu suknju, ili zelenu bluzu i crvenu suknju.
Danju je Ksenija, kao bezumna lutala po gradu, a noću je, sklanjajući se od ljudskih očiju, odlazila van grada, u polje, gde je provodila vreme u molitvi, naizmenično metanišući na sve četiri strane sveta.
U polju je, prema njenim rečima, prisustvo Božije bilo "vidljivije".
Svojom velikom smirenošću, podvigom duhovnog i fizičkog siromaštva, ljubavlju i molitvama za bližnje, Ksenija je stekla blagodatni dar prozorljivosti. Tim je svojim darom ona mnogima pomagala u uređivanju života i spasenju duša.
Blažena Ksenija je živela skoro četrdeset i pet godina u jurodivom podvigu, pa se može zaključiti da je predala svoju dušu Gospodu početkom devetnaestog veka.
Sahranjena je na Smolenskom groblju u Petrogradu, gde je svojevremeno pomagala gradnju crkve, podignutu u ime ikone Smolenske Majke Božije.
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin. Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka. Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode. Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.


NJOJ SE LIČNO JAVIO ISUS I REKAO DA ĆE POSTRADATI NA DAN NJEGOVOG ROĐENJA: Danas je Sveta prepodobnomučenica Evgenija
DOK SU JOJ GULILI KOŽU I BACALI LAVOVIMA, ONA SE MOLILA ZA SVOJE MUČITELJE: Sutra slavimo Svetu mučenicu Tatijanu
NJEGOVO STRADANJE ZA PRAVOSLAVLJE NE DA SE NI OPISATI: Danas slavimo Prepodobnog Maksima Ispovednika
ON JE BIO JEDAN OD SEDAMDESETORICE: SPC danas slavi Svetog apostola Timoteja
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Sveta Ana je majka Presvete Bogorodice.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.