NJOJ SE LIČNO JAVIO ISUS I REKAO DA ĆE POSTRADATI NA DAN NJEGOVOG ROĐENJA: Danas je Sveta prepodobnomučenica Evgenija
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
SPC sutra slavi Svetu mučenicu Tatijanu.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Posle smrti cara Heliogabala u Rimu je carovao car Aleksandar, čija je majka Mameja bila hrišćanka.
Sam car beše kolebljiv i neodlučan u veri, zbog čega je držao u svom dvoru kip Hristov i Apolonov, i Avramov i Orfejev.
Doglavnici njegovi su gonili hrišćane i bez careve naredbe.
Tako su na mučilište izveli i devicu Tatijanu, koja se sve vreme molila za svoje mučitelje.
"I gle, njima se oči otvoriše, i oni videše četiri angela okolo mučenice. Videći to, osam njih poverovaše u Hrista, zbog čega biše i oni mučeni i ubijeni. Svetu Tatijanu produžiše mučiti: šibahu je, odsecahu joj meso, strugahu je železom, i tako svu iznakarađenu i iskrvavljenu bacahu je uveče u tamnicu da bi je sutradan opet udarali na nove muke", navedeno je u žitijama.
No Bog, prema predanju, poslao je angel u tamnicu, koji su je hrabrili i rane joj isceljivali, tako da se Tatijana svako jutro pojavljivala pred mučiteljima potpuno zdrava.
"Baciše je pred lava, no lav se umiljavaše oko nje i ne naškodi joj ništa. Ostrigoše joj kosu misleći, po svom neznabožačkom umu, da joj je u kosi skrivena neka vradžbina, neka sila volšebna. Najzad, izvedoše je, zajedno sa ocem njenim, i posekoše oboje mačem".
Ovčica Tvoja Isuse, Tatijana, zove silnim glasom: „Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom.
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Sačuvano je njegovo žitije, koje govori o brojnim delima isceljenja, pa i vaskrsenja iz mrtvih.
Kada je izašla careva zapovest o gonjenju hrišćana, Nearh se pripremao za smrt, ali bio je veoma tužan što nije uspeo da svoga druga Polievkta prevede u pravu veru.
U vreme strašnih progona hrišćana za vreme cara Dioklecijana, glas o hrabroj devojčici stigao je do namesnika Volusijana.
Obe su u miru skončale, ali se ne zna gde.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
Vidovdan, praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika, poklapa se sa spomenom Svetog proroka Amosa.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.