DOK SU JOJ GULILI KOŽU I BACALI LAVOVIMA, ONA SE MOLILA ZA SVOJE MUČITELJE: Sutra slavimo Svetu mučenicu Tatijanu
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Kada je sudija video koliko je lepa, poželeo je da mu ona bude žena, što je ona kategorički odbila.
Srpska pravoslavna crkva 18. februara slavi Svetu mučenicu Agatiju.
Rodila se u sicilijanskom gradu Palermu od roditelja blagorodnih i imućnih. Kada je car Dekije pokrenuo gonjenje hrišćana, i Sveta Agatija je uhvaćena i izvedena na sud pred sudiju Kvintijana.
Kada je sudija video koliko je lepa, poželeo je da mu ona bude žena. Kada joj je on to predložio, Agatija ju je odgovorila da je ona nevesta Hristova, i da ne može biti neverna svome obručniku. Sudija je stavi na teške muke.
Agatija je prebijena, izrugivana, uz drvo vezivana i tučena do krvi.
Potom je sudija ponovo od nje tražio da se odrekne Isusa Hrista, i da tako izbegne dalje muke, na što mu je odgovorila:
"Ove muke meni su vrlo korisne, kao što pšenica ne može doći u žitnice pre nego se očisti od pleve, tako ni duša moja ne može ući u raj, ako telo moje najpre ne bude sokrušeno mukama".
Tada mučitelj naredi te joj se odseku grudi, pa je onda bace u tamnicu.
U tamnici joj se javio Sveti apostol Petar i povrati joj i zdravlje i telesnu snagu.
Ponovo je izvedena na mučenje, i ponovo bačena u tamnicu gde se i upokojila 251. godine u gradu Katani.
"Po smrti Agatinoj njen mučitelj Kvitijan pođe da zagrabi imanje njeno. No usput se razbesne konji pod njim i pod vojnicima, te ga svega izgrizu po licu, svale na zemlju i istopotaju nogama namrtvo. Tako ga ubrzo postiže kazna Božja za divlji zločin nad svetom Agatijom", piše u žitijama.
Tropar - Sveta mučenica Agatija (glas 4):
Ovčica Tvoja Isuse, Agatija, zove silnim glasom: „Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.“ Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Kada je na dan pogreba svog muža Ksenija obukla njegovu odeću i tako krenula u pogrebnu povorku, rodbina i njeni prijatelji pomislili su da joj je smrt Andreja Fjodoroviča pomračila razum.
Ovi svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Sveta Ana je majka Presvete Bogorodice.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Kao dečaci ostali su bez oba roditelja, a sada se jedan od njih bori sa teškim oboljenjem jetre i čeka priliku za nastavak lečenja.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.