NOVI SAD JE DANAS STAO PRED SVOJE MRTVE: Sećanje na zločin koji ne sme da se zaboravi
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.
Svečanom akademijom i programom na sceni „Jovan Đorđević“ Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu obeleženo je dvesta godina postojanja Matice srpske, najstarije srpske književne, kulturne i naučne institucije – one koja je od svog osnivanja 1826. godine ostala nerazdvojno vezana za duhovni i kulturni hod srpskog naroda.
Skupu se najpre obratio prof. dr Dragan Stanić, predsednik Matice srpske, da bi potom, u sabranju koje je nosilo svečani, ali i molitveni ton, besedu izgovorio patrijarh srpski Porfirije. Njegovo obraćanje nije bilo puko slovo, već promišljeno svedočenje o smislu znanja, kulture i zajednice, izrečeno iz perspektive pravoslavne duhovnosti.
Polazeći od apostolske opomene da „znanje nadima, a ljubav izgrađuje“, patrijarh je podsetio da su upravo ta dva načela bila u temelju osnivanja Matice srpske.
- Sticanje znanja nije za njih bilo samo sebi cilj, niti privilegija pojedinca - istakao je patrijarh Porfirije, podsetivši da su osnivači Matice, pod okriljem pravoslavne vere i uz podršku Crkve svetosavske, radili za zajedničko, a ne lično dobro. Zato je, kako je naglasio, radost ovog sabranja više od protokolarne svečanosti: ona je znak zahvalnosti za ustanovu „duboko utkanu u duhovnu i kulturnu istoriju srpskog naroda“.
U središtu besede bila je i veza Srpske pravoslavne crkve i Matice srpske – veza koja nikada nije bila formalizovana, ali je, po rečima patrijarha, počivala na zajedničkoj odgovornosti prema narodu. Crkva je vekovima oblikovala etos i identitet, dok su pismenost, školstvo i istorijsko pamćenje bili prostor u kojem se ta duhovna stvarnost projavljivala. Matica je, kako je rečeno, prihvatila i razgorela onaj plamen koji je Crkva čuvala „rukom zaklanjajući od vetrova i bura“, pokazujući da prihvatanje novog ne mora značiti raskid s Predanjem.
Posebno snažan deo obraćanja bio je posvećen unutrašnjoj celovitosti srpske kulture. Patrijarh je naglasio da ona nije ni podeljena ni unisona, da njome „ne diriguje jedan protopsalt, jedan dirigent ili politički komesar“, već da se slobodno razvija u Duhu Svetom. Podsećanje da je Matica starija i od Srpske akademije nauka i umetnosti bilo je više od istorijske napomene – to je bio pokazatelj da je kulturni prostor postojao i pre institucionalnog uobličavanja nauke.
Govoreći o onima koji su gradili Maticu srpsku, patrijarh je napravio paralelu s hrišćanskom umetnošću: kao što se divimo i velikim majstorima i anonimnim živopiscima, tako je i Matica nastala trudom i znanih i neznanih. „Ono što je učinjeno radi zajedničkog dobra često prevazilazi ime onoga koji ga je učinio“, poručio je, podsetivši na hiljade matičara koji su, skromnim, ali postojanim doprinosima, omogućili trajanje ove ustanove.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Jubilej je, međutim, otvorio i pitanje odgovornosti. Nasleđe, kako je naglasio patrijarh, nije samo razlog za poštovanje, već i obaveza „ovde i sada“. Kulturne ustanove žive onda kada istovremeno čuvaju pamćenje i ostaju otvorene za nove naraštaje, pripremajući budućnost, a ne iščekujući je. U tom duhu Matica srpska je pozvana da i dalje bude mesto sabiranja, učenosti i odgovornog dijaloga, po uzoru na sabornost Crkve, „na korist naroda i na dobro budućih pokolenja“.
U nastavku programa reči pozdrava uputio je Miloš Vučević, savetnik i izaslanik predsednika Republike Srbije, dok je umetnički deo akademije objedinio glumce i hor Opere Srpskog narodnog pozorišta, Tamburaški orkestar „Vila“, kao i decu i učenike. Program je režirao Luka Kecman, a svečanosti su prisustvovali brojni arhijereji Srpske pravoslavne crkve, predstavnici države, kulturnih ustanova i javnog života.
Dvesta godina nakon osnivanja Matica srpska se na ovoj akademiji pokazala ne kao muzejska vrednost prošlosti, već kao živi svedok jedne ideje: da narod traje onoliko koliko ume da čuva i osmišljava svoje duhovno i kulturno nasleđe. Upravo ta misao, izrečena u patrijarhovoj besedi, ostala je kao najjasnija poruka jubileja.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja. U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice. Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto. Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu. Budi deo Religija.rs zajednice. Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju. Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije. Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha. Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu. Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje. Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem. Bog vidi i ono što mi ne možemo. Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti. Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom. Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima. U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života." Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Znanje koje nadima i ljubav koja gradi

Veza Crkve i Matice - nepisani savez odgovornosti prema narodu
Sloboda koja se razvija u Duhu Svetom
Jubilej kao ispit savesti, a ne samo proslava
NOVI SAD JE DANAS STAO PRED SVOJE MRTVE: Sećanje na zločin koji ne sme da se zaboravi
KAKO SVETI SAVA DANAS VODI SRPSKI NAROD: U hramu na Vračaru održana Svetosavska akademija (FOTO)
KO JE POKUŠAO DA UGASI GLAS CRKVE NA SAVINDAN? Posle napada, Srpska pravoslavna crkva se oglasila jasnom i snažnom porukom
NOVI SAD DOBIO NOVOG SVEŠTENIKA I IPOĐAKONA: Svetkovina vere u Sabornom hramu
Uništava otrove, donosi blagoslov domu i rasteruje zle sile: Starac Tadej o "čudu Božjem" koje svi moramo imati u kući
Čudotvorna ikona Bogorodice Mlekopitateljnice stigla u hram Svetog arhangela Gavrila: Upriličen joj istorijski doček (FOTO)
Ako vas neko ucenjuje, ponižava i preti, obavezno ovako postupite: Otac Aleksandar otkrio kako da se izborite sa takvim ljudima
Više od 50 godina proveo u podvigu zbog čega mu je Bog darovao moć čudotvorstva: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Ovo je jedno od najtežih iskušenja koje može da stigne čoveka: Sveti Marko Podvižnik otkriva kako to zlo dočekati i protiv njega se boriti
Ovo gotovo niko ne radi na dan krsne slave, a trebalo bi: Otac Joil o velikoj grešci ljudi zbog koje slava gubi smisao
KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
AKO OVO NEMATE U KUĆI, ODMAH GA UNESITE! Mati Antonija kaže da će vas odmah zapljusnuti Božja blagodat i doneti mir celoj porodici!
POŽAR STIGAO DO MANASTIRA SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Vatrena stihija guta sve ispred sebe, monahinje evakuisane, mole se za spas svetinje (VIDEO)
SEĆATE LI SE TORTE KOJA JE NEKADA BILA PONOS SVAKE SLAVSKE TRPEZE? Originalni recept za “španski vetar”, poslasticu koja se ne zaboravlja
KAD PALITE SVEĆE, JEDNU OBAVEZNO NAMENITE ZA OVE LJUDE: Otac Aleksandar tvrdi da ćete se tako zaštiti od svakog zla
PEČENA RIBA NA MANASTIRSKI NAČIN: Beli luk i tri začina daju joj poseban ukus
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Povodom četiri decenije služenja Crkvi, patrijarh moskovski i sve Rusije osvrnuo se na životni put patrijarha srpskog i njegovu arhijerejsku službu.
U poruci punoj poštovanja istaknuta je njegova predanost pastirskom služenju i očuvanju duhovnog jedinstva crkve.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.