U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
U kripti Hramu Svetog Save na Vračaru, 25. januara 2026. godine, okupili su se vernici, prosvetitelji, akademici i članovi crkvenog klira kako bi prisustvovali tradicionalnoj Svetosavskoj akademiji, vrhuncu desetodnevnog duhovno-kulturnog programa „Svetosavski dani“. Ovaj program, posvećen očuvanju i savremenom svedočenju zaveta Svetog Save, i ove godine održaće duh i svetlost nasleđa jednog od najznačajnijih svetitelja srpskog naroda.
- Malo je događaja i ličnosti u istoriji sveta o kojima se može mnogo i dugo govoriti, a još je manje onih o kojima se nikada ne može dovoljno i sve reći. Za nas pravoslavne hrišćane primer ovoga jeste Gospod i Spasitelj naš Isus Hristos. Takvi su i oni koji su u dubini svojih srdaca čuli Njegov slatki glas, ostavili svet, uzeli krst i pošli za Njim, a među njima je i čudesna ličnost Svetitelja Save Nemanjića - patrijarh srpski Porfirije otvarajući akademiju.
Foto: SPC
Svetosavska akademija u zavetnom hramu na Vračaru
Sveti Sava: graditelj, prosvetitelj, učitelj
Podsećajući prisutne da je u prethodnoj godini proslavljen 850. rođendan Svetog Save, Patrijarh je istakao njegovu sveobuhvatnu ulogu u životu naroda: „Istorija, književnost i narodno predanje svedoče da nema društvene oblasti niti ljudske delatnosti kojoj Sveti Sava nije postavio temelj. On je bio čovek Crkve i države, podvižnik i diplomata, graditelj i zakonodavac, lekar duša i tela, mirotvorac, učitelj naroda.“
Ovom prilikom, patrijarh je posebno naglasio prosvetiteljsku dimenziju Svetog Save, obraćajući se svima koji svojim životom i radom nastavljaju njegovo delo: „Sveti Sava je bio istinski prosvetitelj samo zato što je pre svega bio svetitelj. Svetost života je pravo prosvećenje. Ako taj temelj uklonimo, sva prosvetiteljstva ovoga sveta ne znače ništa.“
Svetlost istinskog znanja
Patrijarh je uporedio Savino prosvetiteljstvo sa drugim učiteljima kroz istoriju: „Mnogo je prosvetitelja i učitelja, ali njihova svetlost bila je kratkog veka, dok su neki donosili zabludu. Sveti Sava, obasjan Duhom Svetim, bio je pouzdani lučonoša i vođa svom narodu, jasno obasjavajući tajne zemaljske i nebeske.“
Ova poruka, dodao je Patrijarh, jednako je važna danas:
- Svi smo odgovorni jedni za druge. Sveti Sava nas uči da brat nije samo onaj koji misli kao mi, već svaki čovek, posebno onaj drugačiji, koga je najteže voleti, a najlakše odbaciti.
Kripta hrama, dupke ispunjena, postala je prostor gde se spojila molitva, pouka i umetnost. Svetosavska akademija nije bila samo podsećanje na prošlost, već i živo svedočenje univerzalnih vrednosti: molitve, ljubavi, bratstva i predanog rada za opšte dobro. Patrijarh je ovaj trenutak pretočio u molitvu Svetom Savi:
- Najblagosloveniji čoveče, koga je majka srpska rodila, blagoslovi i nas, duhovnu decu tvoju, sabranu u ovom sjajnom gradu… Neka se s tvojim blagoslovom u svima nama utvrdi vera, osnaži nada i rasplamti bratska ljubav, sloga, milost i dobrota… Amin!
Svetosavski zavet danas
Svetosavska akademija u Hramu Svetog Save potvrđuje da zavet prvog arhiepiskopa srpskog nije tek istorijska činjenica, već aktuelno duhovno i kulturno nasleđe. Ona okuplja i inspiriše sve generacije – od najmlađih do onih koji nose odgovornost u obrazovanju i vaspitanju – da svetlost Svetog Save obasjava njihove misli, dela i zajednički život.
Kroz reči Patrijarha, ali i kroz same događaje i izvođenja na akademiji, potvrđuje se da život i delo Svetog Save ostaju trajna svetlost koja ne prestaje da uči, osnažuje i vodi narod ka životu u veri, ljubavi i slozi.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Povodom 850 godina od rođenja Svetog Save, u Hramu Svetog Save od 22. do 31. januara biće održana velika manifestacija sa bogosluženjima, predavanjima, izložbom i svečanom akademijom.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Posle liturgije u Crkvi Svetog mučenika kneza Lazara u kripti hrama Svetog Save, reči poglavara SPC ispunjene verom i ljubavlju, osnažile su duh sabranih vernika i podsetile ih na vrednosti koje treba negovati i slediti u svakodnevnom životu.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.