Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pod kupolama Hrama Svetog Save, na mestu gde se mermer i tišina susreću sa vekovima pamćenja, Božić ove godine nije bio samo praznik - bio je podsetnik. Podsetnik na ono najstarije u hrišćanskom iskustvu, na prasvoslavnu jednostavnost i radost koja ne traži mnogo objašnjenja, ali traži otvoreno srce.
Šta se zaista čulo pod kupolama najvećeg hrama?
Praznik Rođenja Hristovog sabrao je mnoštvo vernog naroda Beograda, a svetu liturgiju služio je Patrijarh srpski Porfirije. U prostoru koji svojom monumentalnošću pojačava svečanu atmosferu, patrijarhove reči delovale su kao povratak izvoru - kao podsećanje na pećinu vitlejemsku, na skromnost u kojoj se, prema hrišćanskom predanju, dogodilo najveće čudo.
- Neka ljubav Božja, blagoslov i blagodat Njegova siđu u naše duše i učine da naša srca postanu topla, divna i radosna pećina u kojoj stanuje Sin Božji - poručio je patrijarh, pozivajući vernike da se Božić ne zadrži samo u kalendaru i obredu, već da se nastani u čoveku.
Foto: SPC
Božićna liturgija u hramu Svetog Save
Poruka koja traži da Božić počne u čoveku
U toj slici srca kao pećine, u tom pozivu na zagrljaj Boga i bližnjeg, lako se prepoznaje duh prvih hrišćana: vera koja ne počinje od velikih reči, nego od preobražaja iznutra.
Patrijarh je posebno naglasio da život, radost, lepota, ljubav i mir nisu ljudski izumi, već darovi.
- Sve što imamo dar je Božji - rekao je, dodajući da je mir garant dostojanstva ljudskog i put koji nas vodi ka Bogu.
Foto: Religija.rs
Božićnoj liturhiji u hramu Svetog Save prisustvovao je nadbiskup Santo Ganđemi, apostolski nuncije, kao i predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica
Zašto je patrijarh mir nazvao najvećim darom?
U vremenu koje se lako zapliće u sopstvene strahove i sukobe, ove reči zvučale su kao jednostavna, ali zahtevna formula: tek kada je Bog prvi u srcu, mir dolazi „onda kada treba i onde gde treba“.
U toj logici, koja je bliska ranohrišćanskom iskustvu Crkve, nema mesta za podeljenost kao trajno stanje.
- Samo onda kada smo okupani u miru i kada mirno mislimo, mirno govorimo i mirno delamo… možemo radosno sa anđelima pevati: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja -poručio je patrijarh, završavajući besedu božićnim pozdravom: "Mir Božji, Hristos se rodi!"
Slika Crkve koja govori sama za sebe
Liturgijsko sabranje imalo je i svoju vidljivu crkvenu punoću. Patrijarhu su sasluživali vikarni episkopi novobrdski Ilarion i moravički Tihon, kao i brojno sveštenstvo i đakonstvo.
Božićnu poslanicu patrijarha srpskog i arhijereja Srpske pravoslavne crkve pročitao je protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha. Među prisutnima su bili i potpredsednik Vlade Republike Srbije Ivica Dačić, nadbiskup Santo Ganđemi, apostolski nuncije, kao i predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica i poslenici kulturnog, naučnog i javnog života.
Ipak, iznad protokola i nabrajanja, ostaje utisak da je ovogodišnji Božić u Hramu Svetog Save bio pokušaj povratka jednostavnosti: veri koja ne gradi zidove, već otvara vrata; veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, nego od spremnosti da se srce pretvori u mesto susreta. U tom smislu, patrijarhova poruka zvuči kao tiha, ali uporna opomena - da se suština hrišćanstva ne traži daleko, već tamo gde čovek ima najviše posla: u sopstvenoj nutrini.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako greh rađa nemir, sumnju i osećaj progonjenosti, dok čistota duše donosi snagu, slobodu i hrabrost pred životnim iskušenjima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.