Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pod kupolama Hrama Svetog Save, na mestu gde se mermer i tišina susreću sa vekovima pamćenja, Božić ove godine nije bio samo praznik - bio je podsetnik. Podsetnik na ono najstarije u hrišćanskom iskustvu, na prasvoslavnu jednostavnost i radost koja ne traži mnogo objašnjenja, ali traži otvoreno srce.
Šta se zaista čulo pod kupolama najvećeg hrama?
Praznik Rođenja Hristovog sabrao je mnoštvo vernog naroda Beograda, a svetu liturgiju služio je Patrijarh srpski Porfirije. U prostoru koji svojom monumentalnošću pojačava svečanu atmosferu, patrijarhove reči delovale su kao povratak izvoru - kao podsećanje na pećinu vitlejemsku, na skromnost u kojoj se, prema hrišćanskom predanju, dogodilo najveće čudo.
- Neka ljubav Božja, blagoslov i blagodat Njegova siđu u naše duše i učine da naša srca postanu topla, divna i radosna pećina u kojoj stanuje Sin Božji - poručio je patrijarh, pozivajući vernike da se Božić ne zadrži samo u kalendaru i obredu, već da se nastani u čoveku.
Foto: SPC
Božićna liturgija u hramu Svetog Save
Poruka koja traži da Božić počne u čoveku
U toj slici srca kao pećine, u tom pozivu na zagrljaj Boga i bližnjeg, lako se prepoznaje duh prvih hrišćana: vera koja ne počinje od velikih reči, nego od preobražaja iznutra.
Patrijarh je posebno naglasio da život, radost, lepota, ljubav i mir nisu ljudski izumi, već darovi.
- Sve što imamo dar je Božji - rekao je, dodajući da je mir garant dostojanstva ljudskog i put koji nas vodi ka Bogu.
Foto: Religija.rs
Božićnoj liturhiji u hramu Svetog Save prisustvovao je nadbiskup Santo Ganđemi, apostolski nuncije, kao i predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica
Zašto je patrijarh mir nazvao najvećim darom?
U vremenu koje se lako zapliće u sopstvene strahove i sukobe, ove reči zvučale su kao jednostavna, ali zahtevna formula: tek kada je Bog prvi u srcu, mir dolazi „onda kada treba i onde gde treba“.
U toj logici, koja je bliska ranohrišćanskom iskustvu Crkve, nema mesta za podeljenost kao trajno stanje.
- Samo onda kada smo okupani u miru i kada mirno mislimo, mirno govorimo i mirno delamo… možemo radosno sa anđelima pevati: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja -poručio je patrijarh, završavajući besedu božićnim pozdravom: "Mir Božji, Hristos se rodi!"
Slika Crkve koja govori sama za sebe
Liturgijsko sabranje imalo je i svoju vidljivu crkvenu punoću. Patrijarhu su sasluživali vikarni episkopi novobrdski Ilarion i moravički Tihon, kao i brojno sveštenstvo i đakonstvo.
Božićnu poslanicu patrijarha srpskog i arhijereja Srpske pravoslavne crkve pročitao je protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha. Među prisutnima su bili i potpredsednik Vlade Republike Srbije Ivica Dačić, nadbiskup Santo Ganđemi, apostolski nuncije, kao i predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica i poslenici kulturnog, naučnog i javnog života.
Ipak, iznad protokola i nabrajanja, ostaje utisak da je ovogodišnji Božić u Hramu Svetog Save bio pokušaj povratka jednostavnosti: veri koja ne gradi zidove, već otvara vrata; veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, nego od spremnosti da se srce pretvori u mesto susreta. U tom smislu, patrijarhova poruka zvuči kao tiha, ali uporna opomena - da se suština hrišćanstva ne traži daleko, već tamo gde čovek ima najviše posla: u sopstvenoj nutrini.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Vernici su se sabrali na Vračaru povodom praznika posvećenog pobedi poštovanja svetih ikona, dok je patrijarh govorio o veri kao temelju svakog ljudskog izbora i upozorio da bez istine Jevanđelja nema ni istinskog života.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.