Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pod kupolama Hrama Svetog Save, na mestu gde se mermer i tišina susreću sa vekovima pamćenja, Božić ove godine nije bio samo praznik - bio je podsetnik. Podsetnik na ono najstarije u hrišćanskom iskustvu, na prasvoslavnu jednostavnost i radost koja ne traži mnogo objašnjenja, ali traži otvoreno srce.
Šta se zaista čulo pod kupolama najvećeg hrama?
Praznik Rođenja Hristovog sabrao je mnoštvo vernog naroda Beograda, a svetu liturgiju služio je Patrijarh srpski Porfirije. U prostoru koji svojom monumentalnošću pojačava svečanu atmosferu, patrijarhove reči delovale su kao povratak izvoru - kao podsećanje na pećinu vitlejemsku, na skromnost u kojoj se, prema hrišćanskom predanju, dogodilo najveće čudo.
- Neka ljubav Božja, blagoslov i blagodat Njegova siđu u naše duše i učine da naša srca postanu topla, divna i radosna pećina u kojoj stanuje Sin Božji - poručio je patrijarh, pozivajući vernike da se Božić ne zadrži samo u kalendaru i obredu, već da se nastani u čoveku.
Foto: SPC
Božićna liturgija u hramu Svetog Save
Poruka koja traži da Božić počne u čoveku
U toj slici srca kao pećine, u tom pozivu na zagrljaj Boga i bližnjeg, lako se prepoznaje duh prvih hrišćana: vera koja ne počinje od velikih reči, nego od preobražaja iznutra.
Patrijarh je posebno naglasio da život, radost, lepota, ljubav i mir nisu ljudski izumi, već darovi.
- Sve što imamo dar je Božji - rekao je, dodajući da je mir garant dostojanstva ljudskog i put koji nas vodi ka Bogu.
Foto: Religija.rs
Božićnoj liturhiji u hramu Svetog Save prisustvovao je nadbiskup Santo Ganđemi, apostolski nuncije, kao i predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica
Zašto je patrijarh mir nazvao najvećim darom?
U vremenu koje se lako zapliće u sopstvene strahove i sukobe, ove reči zvučale su kao jednostavna, ali zahtevna formula: tek kada je Bog prvi u srcu, mir dolazi „onda kada treba i onde gde treba“.
U toj logici, koja je bliska ranohrišćanskom iskustvu Crkve, nema mesta za podeljenost kao trajno stanje.
- Samo onda kada smo okupani u miru i kada mirno mislimo, mirno govorimo i mirno delamo… možemo radosno sa anđelima pevati: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja -poručio je patrijarh, završavajući besedu božićnim pozdravom: "Mir Božji, Hristos se rodi!"
Slika Crkve koja govori sama za sebe
Liturgijsko sabranje imalo je i svoju vidljivu crkvenu punoću. Patrijarhu su sasluživali vikarni episkopi novobrdski Ilarion i moravički Tihon, kao i brojno sveštenstvo i đakonstvo.
Božićnu poslanicu patrijarha srpskog i arhijereja Srpske pravoslavne crkve pročitao je protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha. Među prisutnima su bili i potpredsednik Vlade Republike Srbije Ivica Dačić, nadbiskup Santo Ganđemi, apostolski nuncije, kao i predstavnici tradicionalnih crkava i verskih zajednica i poslenici kulturnog, naučnog i javnog života.
Ipak, iznad protokola i nabrajanja, ostaje utisak da je ovogodišnji Božić u Hramu Svetog Save bio pokušaj povratka jednostavnosti: veri koja ne gradi zidove, već otvara vrata; veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, nego od spremnosti da se srce pretvori u mesto susreta. U tom smislu, patrijarhova poruka zvuči kao tiha, ali uporna opomena - da se suština hrišćanstva ne traži daleko, već tamo gde čovek ima najviše posla: u sopstvenoj nutrini.
Mališanima stigle hiljade poklona iz Verskog dobrotvornog starateljstva i humanitarne organizacije „Naši Srbi“ iz Čikaga, uz podsećanje na ljubav i dar života kroz pravoslavne vrednosti.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Dok traje žustra javna rasprava o osnivanju Univerziteta "Sveti Sava", vladika bački podseća na istorijske korene evropskog obrazovanja i postavlja pitanje dvostrukih aršina.
Razgovor o regionu, stabilnosti i saradnji otvorio je i pitanje uloge Crkve u savremenim odnosima među državama - može li njen glas da utiče tamo gde politika često nailazi na granice.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Razgovor o regionu, stabilnosti i saradnji otvorio je i pitanje uloge Crkve u savremenim odnosima među državama - može li njen glas da utiče tamo gde politika često nailazi na granice.